StoryEditorOCM
Film & TVCINEMARK U KINU

‘Doseljenici‘: Bilo jednom u divljem Čileu

Piše Marko Njegić
30. svibnja 2024. - 10:25

Usporedno s “Ubojicama cvjetnog mjeseca” na Cannesu 2023. premijeru je imao još jedan revizionistički povijesno-dramski vestern – čileanski “Doseljenici” (“Los colonos”/”The Settlers”), prvijenac Felipea Galveza Haberlea. Prikazani u canneskoj sekciji “Un Certain Regard”, “Doseljenici” su ostali u sjeni Scorseseova epa sa zvjezdanim glumcima.

No, dobar glas o filmu svejedno se pronio nakon što je u “Izvjesnom pogledu” osvojio kritičarsku nagradu FIPRESCI i postao čileanski kandidat za Oscara u međunarodnoj kategoriji, dovevši ga do hrvatske premijere na Subversive festivalu.

FILM: Los Colonos; povijesna drama; Čile, 2023. REŽIJA: Felipe Galvez Haberle ULOGE: Mark Stanley, Benjamin Westfall DISTRIBUCIJA: MCF OCJENA: ****

Domaća publika je, tako, mogla vidjeti jedan od najboljih i najsurovijih novijih vesterna, koji bi se mogao fino upariti s “Neprijateljima” Scotta Coopera, ali i latinoameričkih filmova općenito. Čileanska kinematografija posljednjih godina okajava za grijehe nacionalne prošlosti i “The Settlers” je drugi uzastopni film posvećen obračunavanju Čilea s vlastitom povijesti nasilja (“El Conde” Pabla Larraina).

Nakon Pinocheta, na red je došla ultranasilna, genocidna kolonizacija Čilea od strane Španjolaca i drugih Europljana na prijelazu 19. u 20. stoljeće s posljedičnim masakrom i progonom autohtonog, domorodačkog stanovništva.  Bezakonje i barbarsko nasilje od prvih kadrova napučuje film o krvavom naseljavanju zemlje.

Nedugo poslije vremenske odrednice (1901.) gledatelj će uvidjeti u kakvom se svijetu nalazi. Alexander MacLennan (Mark Stanley), bivši poručnik Britanske vojske zaposlen za španjolskog zemljoposjednika Josea Menendeza (Alfredo Castro; glumac iz Larrainovih filmova), inače stvarnu povijesnu ličnost, hladno ubija radnika koji je ostao bez ruke jer je takav beskoristan i govori ostalima “natrag na posao”, što ovi pognute glave i naprave.

Potom Menendez, kolonizatorska preteča modernog kapitalista, daje MacLennanu novi zadatak da mu “pronađe put do Atlantika” za stado njegovih ovaca, ustvari da proširi granice imanja u regiji Tierra del Fuego i pobije domoroce ako treba da to postigne.

MacLennanu se pridružuju lokalni tragač dobar s puškom, Čileanac miješane rase/mestik Segundo (Camilo Arancibia), te rasistički američki plaćenik iz Teksasa Bill (Benjamin Westfall) koji može “namirisati Indijance”, nepovjerljiv prema domorocima i “mješancima”. “Nikad ne znaš koga će upucati”, kaže Bill.

Kad se njih trojica otisnu preko fascinantnih, nepreglednih patagonskih krajolika podno Andi, između čileanske i argentinske granice, “Doseljenici” nadrealnu, mitsku ljepotu pejzaža (planine, doline) suprotstavljaju realističnom, pa i naturalističnom nasilju, otprilike kao Sergio Leone u epohalnom vesternu “Bilo jednom na Divljem zapadu”, ali s izrazitijom brutalnošću. Premda, lokacije su povremeno ogoljene, baš kao i nasilje.

“Pogledaj ovu golemu zemlju. Troje ljudi, nije li to apsurdno?”, slušamo razmišljanje jednog od konjanika. Naravno, nisu njih trojica jedini na toj zemlji, tu su i nesretni domoroci koje će pobiti u nadahnuto režiranoj sceni masakra u izmaglici, usporedivog s Predatorovim pokoljem u filmu “Prey”, samo još više proganjajućem.

Kamera je fokusirana na ubojice i njihove puške, a vriskovi žrtava ispunjavaju kadar. Susret nadomak oceana s britanskim pukovnikom Martinom (upečatljiva faca Sam Spruell; “96 sati: U bijegu”, “Doušnik”, “Sjeverne vode”), dvostruko gorim od Billa i MacLennana, frca od nelagode koja će se i manifestirati u uznemirujućoj sceni silovanja.

“The Settlers” je brutalan, na trenutke nepodnošljivo nelagodan film, sve samo ne lagan za gledanje, ali s obzirom na tematiku to ne može/ne smije ni biti. Na koncu, redatelj Galvez prati tragove krvi koja je natopila čileansku zemlju prije nego što su na njoj podignuti sela i gradovi, te stvorena “nova nacija” sastavljena od Čileanaca, doseljenika i Indijanaca, kako se spominje u epilogu u kojem pokoreni domoroci poziraju fotografima odjeveni u zapadnjačku odoru.

“Želiš li biti dio ove nacije? Popij čaj”, govore domorotkinji. Galvez kao da povlači “meta” paralelu između fotografa i filmaša (stari fotoaparati nalikovali su kameri) koji su sa slikama kadri (de)formirati nacionalnu povijest, ali se i mogu pokušati naknadno za nju iskupiti u očima svijeta, poput njega samoga. “Doseljenici” su iskupnički film.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
23. srpanj 2024 16:02