StoryEditor
Film & TVCINEMARK RETRO(PER)SPEKTIVA

‘Božanstveni dani‘: Malick pred vratima raja

21. rujna 2021. - 10:08

Stepenice od crvenog tepiha izranjale su iz mora i penjale se prema nebu. Kad su stepenice dosegnule zvjezdani svemir, ukazao se natpis Festival de Cannes, ukrašen Zlatnom palmom. Bio je to uvod u svaku premijernu cannesko-festivalsku projekciju u velebnom kinu "Lumiere" od 2007. do 2014., vjerojatno i dalje.

Vizualni "stairway to heaven" motiv u stopu je pratila divna glazba iz fantazije za orkstar čuvenog francuskog skladatelja Camillea Saint-Saënsa "Karneval životinja", stavak "Akvarij", koju je citirao legendarni Ennio Morricone u "Božanstvenim danima" (1978.), drugom filmu režisera Terrencea Malicka nakon "Pustare".

FILM: Days Of Heaven; drama; SAD, 1978. REŽIJA: Terrence Malick ULOGE: Richard Gere, Brooke Adams OCJENA: *****

Od svih filmova svijeta u canneskom uvodu našao se, neposredno, baš Malickov "Days Of Heaven", poznat i po hrvatskim naslovima "Dani raja" i "Nebeski dani".

No, ima to višeg smisla. Malick je osvojio Zlatnu palmu za režiju svoga drugijenca, popeo se canneskim stepenicama do kinematografskog neba i s godinama postao žanr za sebe, a "Božanstveni dani" transcendiraju ovozemaljsko filmsko iskustvo i naginju nebeskom, posežući prema raju i rajskome.

"Days Of Heaven" je jedan od sinematski najsavršenijih filmova svih vremena koji su snimala čak dvojica ljudi, Oscarom zasluženo nagrađeni Nestor Almendros ("Plava laguna") i Haskell Wexler ("Let iznad kukavičjeg gnijezda"), premda se to ne bi reklo zbog iznimno usklađene direkture fotografije.

Nesumnjivo, "Božanstveni dani" su ogledni primjer dramskog vizualnog pripovijedanja i definicija pojma "cinematography" s nekima od najljepših sutona i sumraka ikad ovjekovječenih na filmskoj vrpci. Lijep kao slika Edward Hoppera "Kuća pored željeznice", pa i ljepši, Malickov film je, može se napisati, oslikan u tehnici ulje na filmskom platnu.

Slike pričaju priču u paru s naracijom pripovjedačice, adolescentice Linde (Linda Manz; glumila potom u "The Wanderers"). Razmišljanja naratorice u formi prisjećanja dobila su više prostora od dijaloga likova, a zamagljuju granicu između povijesti i mita/bajke na kojoj boravi Malick. Njezina priča, lirska priča o ljubavi i ljubomori, životu i smrti, ispričana epski pa i mitski, govori o ljubavnom trokutu u teksaškim poljima početkom 20. stoljeća, točnije tijekom 1910-ih.

Linda je mlađa sestra Billa (Richard Gere; dvije, tj. četiri godine prije probojne uloge u "Američkom žigolu" i "Oficiru i džentlmenu") koji, nakon što je u čikaškoj čeličani ubio radnika u tučnjavi, bježi s njom i Abby (Brooke Adams; iste godine glumila i u "Invaziji tjelokradica") u Teksas, taman u vrijeme žetve.

Abby i Bill su zaljubljeni par, makar se predstavljaju kao brat i sestra. Bill je spreman potući se sa svakim tko posumnja u to i moguće je da se zbog toga i potukao s onim nesretnikom u Chicagu s obzirom na to da od zaglušujuće buke mašinerije nismo čuli što govore prije tučnjave.

Razlika između bučnog, industrijskog Chicaga i spokojnog, poljoprivrednog Teksasa je golema i Malick se više osjeća u prirodnom okruženju na selu, u pastoralnoj idili beskrajnih polja žita, gotovo nedirnutom raju daleko od grada, gdje će troje protagonista u egzilu pokušati započeti novi život radeći za neimenovanog i, kako je Bill načuo, smrtno bolesnog farmera (prva veća filmska uloga Sama Sheparda koji će se 1983. proslaviti s "Putom u svemir").

Plan je da se Abby uda za farmera i, kad on umre, naslijedi će novac dovoljan da s Billom živi sretno do kraja života, no stvari se baš i neće odvijati tako kako su vatrena srca zamislila. "Cijeli svijet će gorjeti u plamenu", najavljuje naratorica biblijski armagedon i dodaje "oni koji su dobri pobjeći će u čistilište".

Biblijske konotacije filma sežu od Adama i Eve (Bill, Abby) do Kaina i Abela (Bill, farmer), a tu je i najezda skakavaca koja će zadesiti farmu. Dotad, Malick oslikava harmoniju prirode, ljudi i životinja prije nego što će je zauvijek poremetiti civilizacija i njezina tehnologija.

Povjetarac povija ječam i igra se s Abbynom crnom kosom u prizorima koji će postati Malickov "trade mark" u kasnijim filmovima, od "Tanke crvene linije", preko "Drva života" i "Otoka naše ljubavi" do nedavnog "Skrivenog života", kao što se motiv ljubavnika u bijegu nastavlja od "Badlands". Poetski kadrovi slikarskih kompozicija većinski su eksterijerni i služe kao kontrapunkt "interijerima" likova preslikanih prema van introspektivnom naracijom i govorom tijela, radije nego dijalozima.

Najveći minutažu dobivaju kadrovi ostvareni tijekom buđenja sunca i, napose, njegova odlaska na počinak, kad nebo iznad polja polako biva zvjezdano, a čovjek postaje malen pod zvijezdama i općenito u usporedbi s prirodom i svemirom, premda (ko)egzistira s njima/unutar njih i tvori djelić "veće slike", velebnog plana stvoritelja.

Likovi su često snimljeni u sjeni velikih zbivanja, primjerice zapaljenih polja usred noći, zato što su prolazni poput ljudskog života samog, pa i čitavog svijeta. Film hvata mjenu prelaska starog svijeta u novi na početku 20. stoljeća, nepovratnoga gubitka nevinosti i nestanka romantičnog američkog mita o Zapadu.

"Radnici su radili bez prestanka. Ako netko ne bi radio, otjerali bi ga. Uvijek bi se našao netko drugi", pripovijeda Linda i ulazi u trag počecima kapitalizma na zasadama tehnologije i industrijske revolucije krajem 18. stoljeća. Kapitalizam je utjelovljen u pretečama modernih kombajna, strojevima koji obrađuju polja i remete ravnotežu u prirodi dok pred njima uzmiču životinje.

Biblijska pošast skakavaca je vjesnik početka kraja "božanstvenih dana", uokvirena u prizorima uništenja, odnosno gorućih polja. Božanstveni dani su bili završeni u filmu i izvan njega. Slabija financijska prođa "Days Of Heaven" bila je vjesnik početka kraja autorskog "novog Hollywooda" i uzleta blockbusterske industrijalizacije, nagnavši Malicka na dotad nezabilježeno 20-godišnje samoizgnanstvo iz svijeta kinematografije, sve do konca devedesetih.

Prije nego je "novi Hollywood" službeno okončan financijskom katastrofom skupocjenog promašaja Michaela Cimina "Heaven's Gate", koja je poljuljala temelje studija United Artists, bilo je to enormno plodno razdoblje (američkog) autorskog filma, vjerojatno najplodnije u povijesti pokretih slika.

Režiseri-autori poput Malicka dobivali pristojne budžete i imali potpunu kreativnu slobodu da prenesu viziju na ekran, neovisno o tome koliko je ta vizija (ne)komercijalna, iako su snimali u studijskom sistemu. Iza "Božanstvenih dana" je stajao hollywoodski "major" studio Paramount Pictures, svojedobno odgovoran za "Kuma", a posljednjih godina najpoznatiji po "Nemogućim misijama" i "Transformersima".

Nekoć je Malick mogao za Paramount snimiti "Days Of Heaven", dok danas mora u neovisnoj produkciji realizirati svoje novije filmove ("To The Wonder", "Knight Of Cups", "Song To Song", "A Hidden Life"). Naslov "Days Of Heaven" je s prolaskom vremena postao krajnje simboličan. "Božanstveni dani" su otvorili "Vrata raja" i navijestili posljednje dane (k)raja "novog Hollywooda".

Redatelj u višoj brzini

Malick je od početka sedamdesetih do kraja devedesetih snimio samo tri filma. Srećom za filmofile, u novom mileniju je ubacio u višu brzinu i dosad režirao dvostuko više igranih filmova, njih šest, od 2005. ("Novi svijet") do 2019. ("Skriveni život"). Upravo radi na novom projektu "The Way Of The Wind" za koji je opet okupio zvučnu glumačku ekipu – Ben Kingsley, Joseph Fiennes, Mark Rylance, Matthias Schoenaerts...

item - id = 1129139
related id = 0 -> 1136599
related id = 1 -> 1136718
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
22. listopad 2021 02:27