Gangster se želi iskupiti za grešnu prošlost kad počne gubiti sjećanje: kćerka ne želi čuti za njega, ali unuku je faca

Pobrojati koliko je puta posljednjih godina Liam Neeson najavio da prestaje snimati akcijske filmove... Za to bi nam sigurno trebali prste dvije ruke. Kao što je poznato, Neeson se pod stare dane etabilirao kao akcijska zvijezda s velikim kinohitom “96 sati” iz 2008. godine.

Otad naovamo snimio je mnoštvo akcija s manjim ili većim varijacijama na spomenuti film (dobio dva nastavka) i nije ih stao snimati prema vizionarskom naslovu jednog od njih “Non Stop”, iako u zadnje vrijeme sve češće spominje odlazak u akcijsku mirovinu.

Možda bi on stao, ali ne daju mu. “Natjerat će ga da to radi do devedesete”, rekao bi Deadpool za Wolverinea Hugha Jackmana. Neeson je navršio 72 godine, a na listi njegovih “upcoming” filmova barem je pet akcijskih trilera, računajući nastavke izvrsne “Noćne potjere” i neloše “Ledene ceste”, tako da ovo “do devedesete” nije isključeno.

No, šalu na stranu, Neeson je u međuvremenu snimio šačicu uistinu dobrih akcijskih filmova (uz navedeni “Run All Night” svakako “Opstanak”, također i “Hladna istina” i “Putnik”), a u pojedinim akcićima uspijevao je prošvercati dosta drame i prizemljiti protagoniste (“Šetnja među grobovima”, “Zaštitnik”, “U zemlji svetaca i grešnika”).

Jedan od tih dramskijih filmova je solidni “Oprost” (“Absolution”). “Oprost” je slabo prošao u američkim kinima iz dva razloga. Prvo, film je pao u drugi plan zbog tabloidnih natpisa koji su Neesona romantično povezivali s Pamelom Anderson, njegovom partnericom iz nadolazeće akcijske komedije/parodije “Goli pištolj”, nove verzije klasika s komičarem Lesliejem Nielsenom.

Drugo, “Absolution” je više kriminalistička drama nego neesonovski akcijski triler, premda se tako reklamira i naoko djeluje kao svojevrsni “best of” njegove “action” karijere. Glumac je opet u “tough guy” ulozi, samo igra lika s druge strane zakona, bivšeg boksača i gangstera bez imena (u kreditima zaveden kao Thug/Razbojnik) koji radi za lokalnog kriminalca (Ron Perlman) i u slobodno vrijeme štiti slabije. 

Jednim udarcem umrtvit će nasilnog dečka tamopute žene (Yolanda Ross) i baciti akcijski šlagvort “On nije mrtav, samo je glup”. Dotad smo na relativno poznatom terenu, čak i kad Neesonov lik posjeti liječnicu, žaleći se na glavobolje i gubitak sjećanja, ispostavit će se nepovratni, što je trend među starijim glumcima (“Ubojita sjećanja” s Russellom Croweom, “Odlazak plaćenog ubojice” s Michaelom Keatonom).

Ne možete se sjetiti prijašnjeg Neesonovog filma u kojem je njegov protagonist gubio sjećanje? Ništa čudno, bila su to “Sjećanja ubojice” ili “Memory”, jedan od osrednje-slabašnih glumčevih akcijskih trilera, tek malo bolji od “Odmazde” i “U sjeni zavjere” (potonji je zasigurno najgori).

Ako bi se organizirao “double bill”, generička “Sjećanja ubojice” bi trebao biti prvi, a elegični “Oprost” drugi po redu s obzirom da gubitak sjećanja Neesonova lika uzima većeg maha i da on, sukladno tome, pronalazi vremena za reminiscenciju i suočava se s grešnom prošlošću, bolešću pa i smrtnošću u nekolicini uvjerljivih dramskih scena (uzgred, glumac s brkovima nevjerojatno podsjeća na Roberta Shawa).

“Absolution” je utoliko bliskiji recentnom Neesonovom filmu “In The Land Of Saints and Sinners” i nije čudno da je snimljen odmah nakon njega. Glavni lik se preispituje, želi se iskupiti i ponovno povezati s kćerkom (Frankie Shaw) koja isprve za njega ne želi čuti i unukom (Terrence Pulliam) za koga nije ni znao da postoji, a malac u njemu vidi facu.

Hans Petter Moland je prethodno režirao spomenuti Neesonov “Cold Pursuit”, remake njegova norveškog filma “In Order of Disappearance” koji je prštao od crnog humora, no ovdje je ton drukčiji, ozbiljniji, melodramskiji, uključujući i scene halucinacija u kojima se glavni lik vozi u čamcu s pokojnim ocem.

Moland nije trebao nakrcati film akcijskim podzapletima, tipa da će protagonist osujetiti i operaciju trgovine ljudima dok ga se gangsteri žele riješiti u nekoliko razmjerno intenzivnih scena (zasjeda na ulici), ali je svejedno postigao ono što se od simbolički naslovljena “Oprosta” tražilo. “Grešni” Neeson se iskupio za nekoliko recentnijih filmova.