Turističku noćnu moru proživjet će glavni lik "Becketta", solidnog Netflixovog filma koji na popularnom streaming servisu nekako prolazi ispod radara. Moguće da je kriv tajming. Ljeto je uzelo maha i bliži se kraju, a sezona je bila turistički uspješna u mnogim zemljama, za razliku od 2020. godine.
Utoliko, gledatelji valjda ne žele "kvariti" ljeto filmom u kojem ljetovanje polazi po zlu za jedan mladi par. Možda bi "Beckett" bolje prošao da je pušten ranije, na proljeće. No, kako bilo, film se može preporučiti ljubiteljima "hičkokovskih", akcijskih i paranoidnih trilera.
Naime, turistički košmar odsanjan je u nedostižnim filmskim snovima Hitchcockovih "39 stepenica" i "Sjever sjeverozapad", klasika političko-zavjereničke kinematografije sedamdesetih poput "Tri kondorova dana" i (akcijskih) trilera s Harrisonom Fordom kao što su "Frantic" i "Bjegunac".
"Frantic" je možda najbolji za usporedbu budući da "Beckett" također ubacuje Amerikanca u ralje politizirane akcijsko-trilerske konspiracije tijekom godišnjeg odmora u stranoj zemlji (Grčka umjeto Francuske). Protagonist je ovdje Beckett, glumi ga John David Washington, Denzelov sin zapažen u "Crnom članu KKKlana", "Tenetu" i "Malcolmu & Marie", a njegovo (prez)ime automatski doziva "U očekivanju Godota".
Talijanski redatelj Ferdinando Cito Filomarino se u svom prvijencu na engleskom jeziku referira na Becketta i treba vremena da dočekamo Godota, odnosno da se radnja zahukta, zacijelo i zato što prvih 15 minuta otpada na građenje odnosa Becketta i njegove djevojke April (oskarovka Alicia Vikander) koji je lišen kemije među glumcima.
Beckett i April ljetuju u Grčkoj i odlučuju usred noći otputovati u sjeverije ruralne krajeve kad doznaju da se spremaju nemiri u Ateni. Nakon što Beckett zaspe za volanom i njihov auto sleti s ceste i zabije se u kuću, April će smrtno stradati, a on, ozlijeđen, u magli vidjeti nekog klinca i ženu.
Ispada da je vidio nešto što nije smio, jer za petama mu se ubrzo nalaze lokalni pokvareni policajci i tko sve ne, loveći ga s pištoljima u rukama. U bijegu od njih Beckett će podsjetiti na Ramba kad skoči s litice na obližnje stablo, ali on nije neki specijalac, već običan čovjek u neobičnoj situaciji i pokušava ostati živ, tj. dokučiti što se događa dok ga pere paranoja svaki put kad netko priča na grčkom jeziku koji je nepreveden kako bi i gledatelju bio stran.
"Ne znam što se događa, pucali su na mene", govori Beckett. Osvježavajući je to pristup filma režiranog na granici američkog žanrovca i europskog festivalca. Beckett se tuče kao da se takoreći nije nikad tukao u životu, padat će, biti napucan, posječen, uboden.
On je traljav, stresan, paničan i akcijski nekoordiniran, što potiče uvjerljivost lika i identifikaciju s njime, barem do finala kad najednom skače s garaže od nekoliko katova na automobil u pokretu, valjda pomislivši da je nakon svega postao klasični "action hero". Pristup redatelja Filomarina, ipak, nije klasični akcijski i vidljivo je da je radio kao asistent Luci Guadagninu (producentu "Becketta") na "Rasprskavanju", "Skrivenoj ljubavi" i "Suspiriji".
Guadagnino je u tim filmovima polagao veliku pažnju u ambijent, što radi i Filomarino. Grčka zamalo postaje lik i atraktivno je snimljena, bilo da se radi o drevnim, ruralnim ili urbanim dijelovima. Umjetničko-turistička fotografija Guadagninova čestog snimatelja Sayombhua Mukdeeproma ("Ujak Boonmee prisjeća se prošlih života") poziva gledatelja da je posjeti, pa makar po cijenu da doživi mračnu stranu razglednice kao i Beckett.
"Location scout" zaslužuje povišicu, a Filomarino pohvalu što je, izgleda, pogledao Golubovićeva "Oca" s Goranom Bogdanom pa Beckett tijekom odiseje sreće pse lutalice koje su personifikacija njega samoga. Film pada u zadnjoj trećini, kad se Beckett udružuje s aktivisticama (Vicky Krieps) i zaplet se politički pretjerano komplicira, ali svejedno odražava "far right" iskrenja u Grčkoj, Europi i Americi. Kadar Becketta kako kao crnac strši u gomili bijelih protestanata prilično je indikativan.