Samoniklo jestivo bilje – mišanca, divlje zelje – posluživalo se na najpoznatijoj večeri kršćanske civilizacije, onoj posljednjoj Kristovoj, a znanstvenici su utvrdili da se od “gorkog zelja” na stolu našla – žutinica. Danas, kad hrana koju jedemo uglavnom putuje više tisuća kilometara od uzgoja do stola, to je neugledno bilje evoluiralo od težačke spize – doslovnog spasa od gladi na dalmatinskom kršu – do prvorazredne poslastice u otmjenim restoranima.
Vjerojatno nikad hrana nije bila toliko u fokusu ljudskog roda kao danas, bez obzira na to govorimo li o onom dijelu svijeta koji se bavi “zdravljem” i “pretjeranom težinom”, posjećuje mondene restorane i objavljuje ručak na društvenim mrežama, ili, potpuno drugom, gdje hrane nedostaje za preživjeti. Stoga je razumljiv projekt...