StoryEditor
Kulturamisli globalno, jedi lokalno

Bračka mišanca, 'divje zeje' prešlo je put od težačke spize do prvorazredne poslastice i dočekalo knjigu o sebi - ‘Divlji pijat’ koja na tri jezika donosi recepte, ali i širu kulturološku priču

Piše Jasenka Leskur
25. studenog 2019. - 08:55

Samoniklo jestivo bilje – mišanca, divlje zelje – posluživalo se na najpoznatijoj večeri kršćanske civilizacije, onoj posljednjoj Kristovoj, a znanstvenici su utvrdili da se od “gorkog zelja” na stolu našla – žutinica. Danas, kad hrana koju jedemo uglavnom putuje više tisuća kilometara od uzgoja do stola, to je neugledno bilje evoluiralo od težačke spize – doslovnog spasa od gladi na dalmatinskom kršu – do prvorazredne poslastice u otmjenim restoranima.

Vjerojatno nikad hrana nije bila toliko u fokusu ljudskog roda kao danas, bez obzira na to govorimo li o onom dijelu svijeta koji se bavi “zdravljem” i “pretjeranom težinom”, posjećuje mondene restorane i objavljuje ručak na društvenim mrežama, ili, potpuno drugom, gdje hrane nedostaje za preživjeti. Stoga je razumljiv projekt Srednje škole u Bolu na Braču i ravnateljice Sani Bodlović koji pod nazivom “Divlji pijat” promovira priču o njihovoj, bračkoj mišanci, “divjem zeju”.

Ovih dana tako je iz tiska izišla njihova trojezična edicija, s prijevodima na engleskom i njemačkom jeziku, raskošno i bogato ilustrirano izdanje na oko osamdeset stranica, kojom škola, čiji učenici imaju na raspolaganju besplatan smještaj i prehranu, računala u nastavi, a hotelska poduzeća osiguravaju im stipendije, zapravo želi potaknuti ambicije svojih đaka da stvaraju jedinstvenu gastronomsko-turističku ponudu Bola. Čiji je neizostavan dio i lokalno bilje.

Projekt “Divlji pijat” urednica i koautorica edicije Maja Duka vidi u svjetlu jačanja Brača kao amblematske zajednice, koja može živjeti od kvalitetnog upravljanja svojom baštinom, uz održivi turizam, poljoprivredu i ribolov. I – naravno – edukaciju mladih naraštaja, uključivši i onu o samoniklom bilju. Edukaciju o zdravoj mediteranskoj hrani koja raste oko nas, u čistoj prirodi, i uvijek dostupnoj.

Pri čemu hrana, način njezina uzgoja, spremanja i blagovanja kao dio baštine Mediterana, i to one koja “govori sve jezike”, podrazumijeva i posebnost mediteranskog načina života, u što se ubrajaju i marende, poput onih na bolskoj manifestaciji “Trudna teća” kao i – “pižolot” u najbližem hladu. Sve to vodi zapravo jednoj drukčijoj ponudi za posjetitelje otoka, koja je daleko od konfekcije današnjih turističkih menija, već nudi “svoje” i originalno.

Citat Aleksandra Genisa iz knjige “Ruski hljepčić i druga kulinarska putovanja” vodi do prave poante: “Lokalna kuhinja, kad u ime obnove otkrije iskonske tradicije svakog nastanjenog kutka na zemlji, vratit će proizvodu njegovo prvobitno ime i prezime... Tajna je u tome da se proizvod izvuče iz velikog općeg supermarketa i presadi u lokalni kontekst. Jedino tako ćemo mu vratiti okus i cijenu”.

“Divlje zelje” – za one koji ne jedu, a zanima ih naučiti – samoniklo je bilje koje raste na obalama, uz kamen, na polju, a kao kompenzaciju za malo obradive dalmatinske zemlje i male poljoprivredne mogućnosti, priroda ga je podarila iznimnim nutritivnim vrijednostima. Sadrži nevjerojatne količine vitamina, minerala, vlakana, ima antioksidativna, antibiotička i antiseptička svojstva. Naizgled poput korova, nekad grubo i čupavo, travnato, zeljasto, gorkasto bilje bere se najviše od proljeća do jeseni, a najraskošnije raste u travnju i svibnju, kada se u “mišanci” može naći i dvadesetak vrsta.

Zahvaljujući novim pristupima u kuhanju postalo je dio pesta, namaza, njime se pune kaneloni, ravioli i lignje, sendviči, pite, quichevi, slane štrudle, variva, juhe, rižoti, salate. Burgeri i pizze! Neki od tih recepata završni su dio izdanja “Divlji pijat”, u kojem su surađivale još Mateja Domitrović i Ada Seferagić kao autorice tekstova, te Berislava Picek, fotografkinja. Po tim začudnim receptima, nakon branja po otoku, srednjoškolci su spremali jela, pa se treba nadati interesantnoj bolskoj gastronomskoj budućnosti.•

Sedam zemalja mediteranske baštine


Cilj projekta je promišljanje hrane u kontekstu kulture i baštine Brača kao važne amblematske zajednice, predstavnice Mediterana. Hrvatska zajedno s Ciprom, Španjolskom, Portugalom, Grčkom, Italijom i Marokom dijeli mediteransku prehranu kao baštinu, koja je 2013. godine uvrštena na UNESCO-ov popis nematerijalne baštine čovječanstva. Sedam zemalja Mediterana dijeli iste temeljne namirnice, ali ih kombiniraju u potpuno različitim i jedinstvenim receptima. Obilježje prehrane u našem dijelu Mediterana su jela od povrća i ribe, i to uzgojenog u vlastitom vrtu ili samoniklog te ribe koju su ljudi sami ulovili.

 

item - id = 634849
related id = 0 -> 1039636
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
22. rujan 2021 00:19