Plave oči poružnjene, deglamurizirane Nicole Kidman zure u vas s jednog od plakata filma "Destroyer" Karyn Kusame. Čini se kao da Kidman izaziva potencijalnog gledatelja da uđe u kino i nađe se s njom oči u oči. Ovaj gledatelj je prihvatio izazov i ušao u londonski "Odeon" na Covent Gardenu. Opet Nicole i oči njezine policajke Erin Bell. U prvoj sceni Erin se budi iz sna i otvara oči. Krvave, upale, alkoholičarske.

Uvodni kadrovi su značajni za predstavljanje glavnog lika (karakterna studija) i filma (snolika dimenzija). Njezine oči strijeljaju pogledom. Kad bi pogledi ubijali, svatko tko pogleda Kidman pao bi mrtav ili barem ranjen. Ovo sa strijeljanjem ili ubijanjem dobit će puno pokriće kasnije, kad Nicole uzme strojnicu u ruke kako bi spriječila (novi) pokušaj pljačke banke, što nije napravila ni u "Mirotvorcu" s Georgeom Clooneyjem.

Da, i to smo doživjeli – naoružana Kidman. Definitivno, "Destroyer" predstavlja Nicole u nikad viđenom "macho" izdanju. Kidman je "the man". Ovakve uloge dosad su uglavnom bile rezervirane za muškarce. Policajka na rubu, poluklošarskog imidža, nenaspavana, puna mana, sklona piću, autodestruktivna, traumatizirana i proganjana "undercover" (re)akcijom iz prošlosti, krivnjom koju pokušava utopiti u alkoholu.

Erin je nekakav ženski spoj policajca iz američkog filma sedamdesetih i "lošeg/okorjelog poručnika" – "badder/baddest lieutenant", pa i "badass", barem u akcijskoj sceni u banci. Takav je i njezin film, mješavina žestokog krimića i psihološke drame koji povremeno djeluju da međusobno ratuju, ali u konačnici, retrospektivno se pokazuje, koegzistiraju. Spolom protagonistice "Uništiteljica" svakako radi "twist" na policijski (pod)žanr.

Dakako, Kidman nije prva policajka s mudima sjetimo li se, recimo, Jamie Lee Curtis iz "Plavog čelika" Kathryn Bigelow, no ovakav lik dosad baš i nismo vidjeli. Masna kosa, propali zubi, popucali kapilari... Pretežno glamurozna Nicole je kao ljudska olupina, neprepoznatljivija i u odnosu na "Sate" (umjetni nos Virginije Woolf) za koje je osvojila Oscara.

Snimite je samo u sceni kad mamurna dotetura na poprište zločina; kolege joj predlažu da ode doma odspavati. Koliko je Kidman drukčija nego inače vidimo u "flashbackovima". Segmenti iz prošlosti njezina lika prikazuju megazvijezdu kakvu znamo i polako otkrivaju što je neke dvije dekade ranije pošlo po zlu. Naime, Erin je odabrala "igrati se policajaca i kriminalaca".

Bila je na tajnom zadatku, infiltrirana među pljačkaše predviđene brutalnim Silasom (Toby Kebbell) s poslovnim i ljubavnim partnerom Chrisom (Sebastian Stan). Posljedice tog zadatka, njihova sudjelovanja u pljački banke sa Silasovim pajdašima, otisnute su na njoj - i u njoj - u sadašnjosti. Usporedbe s još jednom oskarovkom Charlize Theron kao negativkom u "Čudovištu" (zanimljivo, glumila u Kusaminičinoj "Aeon Flux") nameću se same od sebe ako promijenimo "predznak" lika.

"Make up" je ovdje također nesumnjivo napravio svoje, ali (i) uloga Kidmanice je više od fizičke transformacije - kompletna i prilično radikalna preobrazba. Ono unutrašnje, što Nicole i Kusama skrivaju u karakternim sjenama, a razotkriva završnica filma, jednako je intrigantno kao spoljašnje. Tjelesno, jasno, odmah upada u oči, iako proizlazi iz duševnog, a ne obratno, u smislu da je lik stvoren samo kako bi, eto, hollywoodska zvijezda poput Kidman izgubila zvjezdani sjaj i "kidmanovska" dama, da tako kažemo, postala skitnica.

Nicole izgleda kao smrt na dopustu, živi mrtvac, zombi. Na neki način ona i je umrla tijekom one pljačke ili barem dio nje jest. Sada, pak, životari i naglo živne kad se Silas ponovno pojavi na sceni i "pošalje poruku", spremna napraviti sve da dobije informaciju o njemu, čak i "hand job". No, kako Kusama ("Girlfight", "Jennifer's Body", "The Invitation") režira "Destroyer", gotovo da bi se film mogao sagledati kao da Erin proživljava viziju na samrti ili možda  paklenog zagrobnog života.

Redateljica nas poziva na osobnu "noirovsku" odiseju kroz Los Angeles koji u oku kamere Julie Kirkwood djeluje drukčije, iako prepoznajemo njegove toponime, pa suncem obasjani kvartovi mogu podsjetiti na krugove pakla. I "Uništiteljica" je na prvi pogled klasičan policijski krimić, no uzdižu ga gluma i režija. Najviše se ističe impresivno orkestrirana, tenzijama naelektrizirana akcijska scena pljačke banke, podjednako realistična i filmična, s pamtljivim prizorom Erin kako otvara vrata i podiže strojnicu u "slow motionu", kao signal da nepovratno slijedi teška kiša olova.

Puškaranje crpi ono najbolje od Michaela Manna ("Vrućina") i Bigelow bi mogla pripaziti na konkurenciju jer u gradu je još jedna "redateljica s mudima" koja može izvrsno snimati akciju kad (po)želi. Mogao je "Destroyer" biti samo "običan" (i dobar) žanrovski uradak, ali Kusama, uz pomoć Kidman, uspijeva postići da bude nešto više, kao da Mann režira "Memento". U predivno snolikom, kontemplativnom i tužnom finalu redateljica i glumica skidaju žanrovski "make up" filma/lika i njihovu psihološku dramu ogoljavaju do kosti.