StoryEditor

TAJNI ADUT Solondz još uvijek ima konja za utrku

Piše PSD.
25. veljače 2013. - 17:45
Film: DARK HORSE; crnohumorna drama; SAD, 2011.
Režija: Todd Solondz
Uloge: Jordan Gelber, Selma Blair
Distribucija: Continental
Ocjena: **** 

Samoreferentnost i auto(rska) introspekcija bili su odlika predzadnjeg filma Todda Solondza (“Dobrodošli u kuću lutaka“) svojedobno nagrađenog u Veneciji za scenarij - kod nas neprikazanog “Života u ratno doba“ (2009.). Svoje je čedo Solondz nazvao interaktivnim nastavkom “Sreće“ (1998.), a očešao se i o “Palindrome“ (2004.). Dakle, likovi koji su se pojavljivali u filmu “Happiness“ bili su preuzeti u “Life During Wartime“, i to na način da su ih, kao u “Palindromes“, tumačili različiti glumci - Laru Flynn Boyle, Jane Adams i Cynthiju Stevenson zamijenile su Ally Sheedy, Shirley Henderson i Allison Janney.

Solondz crpi svoj opus i u najnovijem uratku “Tajni adut“. Lik jako dobre Selme Blair, Miranda, odraslija je i tužnija verzija njezine opscene studentice Vi iz filma “Pričam ti priču“ (2001.). Za one koji to ne uberu na prvu, popularna internetska stranica IMDb uz Mirandino ime je u zagradama stavila “former Vi“ (nekadašnja Vi). Starija Miranda/Vi u ovom je filmu toliko otupjela i postala pasivna da, nakon kraćeg razmišljanja, iako ga jedva poznaje i nemaju ama baš ništa zajedničko, pristaje na brak s Abeom (vrlo solidni Jordan Gelber) koji valjda nije nikad imao djevojku.
Eto “flashbacka“ na trenutak iz “Života u ratno doba“ - na pitanje viđa li koga, Trish (Janney) odgovara odriječno zato što je “fokusirana na gibanja u Kini“. Prije upoznavanja Mirande, Abe bi garant rekao kako ne izlazi ni sa kim jer je zaokupiran skupljanjem akcijskih figurica (od “Thundercats“ nadalje) i odlascima u lokalni multipleks, gdje najvoli gledati filmove s Georgeom, Nicole i Brad (to su, dakako, Clooney, Kidman i Pitt), ali i blockbustere. “Ideš na 'Tron: Nasljedstvo'? Foršpan izgleda prilično dobro“, natuknut će mu uredski kolega u prvih deset minuta filma. Abe je likčina i pol. Pretio je, živčan, daleko od “dobre prilike“.

Loče dijetalnu Colu, nikako da odraste, neuspješan je, propalitet u odnosu na očeva favorita, brata doktora (Justin Bartha). Razmaženo derište kojemu život prolazi pred očima nadomak sredovječnosti živi s roditeljima (Christopher Walken, Mia Farrow), k tome radi u očevoj firmi, no pravda se da tu na snazi nije nepotizam. Očeva tajnica Marie (podcijenjena glumica Donna Murphy) govori mu da je “škrtica“ i “šleper“, premda mu je jako sklona, a on sebe, raščlanjujući naslov filma, smatra “tajnim adutom“.
Što li tek samo reći za Mirandu/Vi? Kvragu, ženska je zaražena hepatitisom B; ne sjećamo se da je Solondz dosad dao smrtonosnu bolest nekom liku, poznat po izjavi da bi se na taj način automaski svi osjećali užasno i žalili ga. “Želim te željeti“, Miranda/Vi će kazati Abeu kojeg redatelj nije baš da žali, nakon prvog poljupca zaključiti da je “moglo ispasti puno, puno gore“ i biti mu zahvalna što je “dobro reagirao na vijest o hepatitisu“. Ustvari, kad lupne da je “čovječanstvo gnojnica“ i “ljudi misle samo na sebe“, Abe na neki način zvuči poput redatelja čija je mizantropija bila najekstremnija sprovedena u “Happiness“, ključnom ostvarenju njegova opusa.

“Dark Horse“ se u drugoj polovici gubi u Abeovim realističnim halucinacijama, kao manifestu njegovih nesigurnosti, neuroza i napadaja panike, koje je više ili manje teško razlikovati od stvarnosti. U jednoj sceni Abe šakom obara Mirandina bivšeg momka (Aasif Mandvi) i pretvara ga u invalida, u drugoj se Marie pojavljuje kao žderačica mlađih muškaraca, svojevrsna Bond-negativka u zrelim godinama za njega koji se “fura na Bonda“...


Takav uvjetno rečeno eskapizam, buđenje nade da će “tajni adut“ pojuriti u galop s Marie u sedlu i naposljetku iznenaditi u kladionici života, Solondz baca pod auto kad Abe doživi nesreću i zalegne u komu na dva mjeseca. Kultni američki “indie“ autor potvrđuje kako i dalje ima konja za utrku i snima fimove koji “nisu za svakoga, a posebice ne za one ljude koji ih vole“ - još uvijek je dovoljno šokantan i surov portretist, da ne kažemo karikaturist, disfunkcionalnih obitelji, ljudi i ljudskog ponašanja, moderne (sub)urbane osamljenosti i izolacije.

Solondzov posljednji “volite-ga-ili-mrzite“ film također nastanjuju nesretni likovi, gubitnici u bezuspješnoj potrazi za “srećom“ u tmini vlastitih nedoraslih htijenja, iz dana u dan vode rat sa samima sobom koji će vjerojatno izgubiti. Abe je autentični odraz prepoznatljive “solondzovske“ čovjekomrzačke okrutnosti i paprena cinizma zašuškana pod plahtom crnohumorne tužne komedije.
MARKO NJEGIĆ

'Kad me je dotaknuo, sva sam se navlažila'

Solondzova dva možda i najbrutalnija (obiteljska) dijaloga pripadaju “Sreći“ i “Životu u ratno doba“. U prvom filmu otac pedofil priznaje sinu da je napastvovao njegove prijatelje iz razreda. “Tata, bi li i mene“, pita sin. “Ne, sine, ali bih masturbirao na tebe“, odgovara otac. U drugom sredovječna žena dolazi kući nakon izlaska sa starijim muškarcem i zagonetno se smješka. “Zašto se smješkaš“, znatiželjan je sin. “Zadovoljna sam. Kad me je dotaknuo, sva sam se navlažila“, pukne majka.


Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
01. kolovoz 2021 11:57