Sintisajzerska elektronička glazba Daniela Lopatina alias Oneohtrix Point Never savršeno pulsira s noćnom fotografijom Seana Pricea Williamsa u crnohumornoj krimi drami “Paklena noć“ Bennyja i Josha Safdieja. Ekspresivna sinergija muzike i fotografije od jednake je važnosti za niskobudžetni nezavisni “Good Time“ i visokoprofilni SF spektakl “Blade Runner 2049“. Film zvuči i izgleda kao da je dijete Tangerine Dreama i Vangelisa rođeno nakon ljubavi za jednu noć provedenoj na glazbeno-drogeraškom “acidu“ i after partyju uz filmski maraton sastavljen od Scorseseovih “Ulica zla“ i “Idiotske noći“, odnosno “Blade Runnera“ i “Spring Breakersa“ Harmonyja Korinea.
Soundtrack je za ovaj film presudan kao glazba Tangerine Dreama za “Lopova“ Michaela Manna i “Riskantan posao“ Paula Brickmana. Muzika daje posebnu adrenalinsku energiju i podiže film na visine koje bez nje možda ne bi dosegnuo, a u paru s fotografijom radi čuda, potiče halucinogenost svih gledateljskih čula i dopire do filmskih zvijezda. Plavetni budućnosni L.A. neo(n)-noir “Istrebljivača“ prelijeva se u urbane krajobraze New Yorka sadašnjosti. Neon (noir) je ovdje još sveprisutniji i blistaviji.
Svjetla ulice, zabavnih parkova, policijskih sirena, semafora, čak i pametnih mobitela snažno isijavaju i reflektiraju se na licu Connieja Nikasa (Robert Pattinson), često snimljenom u sirovom krupnom planu dok tijekom jedne noći prolazi crnokomičnu “što-je-najgore-što-se-može dogoditi“ odiseju i očajnički pokušava namaknuti još 10.000 dolara kako bi izbavio iz zatvora mentalno hendikepirana brata Nicka (Benny Safdie) nakon njihove neuspješne pljačke, istovremeno izbjegavajući da i sam završi iza rešetaka.
Kad se film preseli u interijere vizija blještava neona nastavlja svijetliti i odbija se od ekrana televizije, kao u sceni kad Connie uleti u kuću kubanske imigrantice (Gladys Mathon) i njezine unuke (Taliah Lennice Webster). A kad plave neonske lampe na trenutak pregore, pale se fluorescentne ružičaste ili po braći Nikas eksplodira crveno pakiranje boje s kojim se označava opljačkani novac kako bi bio neiskoristiv. Boja živi vječno u vibrantnoj “Paklenoj noći“. Od “Spring Breakersa“ nismo vidjeli film tako lijepo iskorištene (is)kričavosti boja.
Moćna kolorna vizualnost boja kriminalistički ugođaj i raspoloženje glavnog lika u Pattinsonovoj naj-izvedbi dosad koja ga zauvijek oslobađa okova svjetlucava vampira iz “Sumrak“ sage i potvrđuje kao jednog od najintrigantnijih mladih glumaca današnjice. Priča filma “Good Time“ je tipska, ali ispričana impulzivnim audiovizualnim jezikom momentalno postaje mitska, gotovo pa arhetipska na neki novi način, za buduće primjerke žanra. Braća Safdie esencijalno prebacuju američki (krimi) film sedamdesetih s potpisom Scorsesea, Sydneyja Lumeta i Johna Cassavetesa u užurbani novi milenij “indie“ filmovanja, tražeći ekstraordinarno (filmičnost) u svakodnevnom (realizam) i obratno.
Kamera nema mira i ne može sjediti na mjestu. Ona je sila prirode i djeluje trenutačno, bez puno razmišljanja, baš poput Connieja, antijunaka s kojim provodimo vraški dobro vrijeme i za njega, zahvaljujući sjajnom tumačenju Pattinsona, htjeli-ne htjeli navijamo. Možda ne bi tako bilo da situacije u koje Connie upada (većinski svojom nepromišljenošću) nisu takve, grčevite i kaotične, ali jesu. U pljačku je, biser, poveo mentalno hendikepirana brata, kad su se maskirali u crnce i opelješili nelošu svoticu, no Nick je automatski počeo trčati vidjevši policijsku patrolu, u bijegu se zabio u staklena vrata i bio uhićen.
To je tek uvod. Umjesto brata Connie će iz bolnice izvući bivšeg zatvorenika Raya (Buddy Duress) netom puštenog na slobodu, misleći da se Nick nalazi ispod zavoja kao posljedice tučnjave u zatvoru. Nakon Rayova “flashbacka“ na to kako je završio u bolnici, a koji ga pokazuje još manje promišljenim od Connieja, da ne kažemo kompletnim idiotom, njih dvojica kreću u paničnu potragu za vrijednom bocom s tekućim LSD-jem u zabavnom parku. Mnogi strani kolege ističu Scorseseov “Mean Streets“ kao glavni utjecaj za braću Safdie u “Good Time“, što je legitimno.
Međutim, nitko ne spominje i njegov “After Hours“, citiran nevjerojatnim spletom događaja, bizarnim likovima i pomalo nadrealnom atmosferom (be)smisla koja eksplodira u gledateljevo lice poput jarkocrvenog suzavca ili bengalke, ali i parafraziran na plakatu filma. Poster “Idiotske noći“ imao je ženske prste s nalakiranim noktima kako zavrću glavom Griffina Dunea postavljenom na vrh sata za navijanje. Slični prsti sada otvaraju čep boce “acida“ odakle, kao duh iz boce pušten na glumačku slobodu, izlazi Pattinson, uz režiju i glazbu glavni zalog i razlog izvrsnosti “Paklene noći“.
Zahvala Scorseseu
Na odjavnoj špici filma Benny i Josh Safdie su se zahvalili Scorseseu koji je prepoznao talent braće i producirat će njihov idući film “Uncut Gems“ s Jonahom Hillom u glavnoj ulozi. Robert Pattinson, pak, nastavlja dalje glumiti daleko od “mainstream“ Hollywooda i širiti svoj raspon. Pattinsonov sljedeći film je “High Life“, a režira ga Francuskinja Claire Denis, još jednog veliko redateljsko ime koje će upisati na listu suradnji nakon Davida Cronenberga (“Cosmopolis“, “Karta do zvijezda“), Davida Michoda (“Rover“), Wernera Herzoga (“Kraljica pustinje“), Antona Corbijna (“Life“) i Jamesa Greyja (“Izgubljeni grad Z“).