StoryEditor

OBITELJ SAVAGE: ‘Divljaci’ na riječima

Piše PSD.
16. ožujka 2008. - 14:41

Film: THE SAVAGES; drama; SAD, 2007.
Režija: Tamara Jenkins
Uloge: Laura Linney, Philip Seymour Hoffman
Distribucija: Continental
Ocjena:  ****

Od “Daytrippera” do “Male miss Amerike”, “indie” kinematografija je u zadnjih desetak godina lansirala novi (pod)žanr. Humoristične drame o disfunkcionalnim obiteljima, u kojima mame, tate i njihovi klinci shvaćaju važnost zajedničkih trenutaka i uče kako se nositi s tuđim manama smijenile su s “trona” tarantinovske“pljačka-krene-po-zlu” krimiće. Tamara Jenkins načela je taj (pod)žanr 1998. sa zapaženim debijem “Predgrađa Beverly Hillsa” i tijekom desetogodišnjeg zatišja evidentno je studirala njegovu evoluciju.

Sudeći po prvoj sceni glumački i dijaloški iznimno spektakularnih “The Savagesa”, u kojoj senilni Lenny (Philip Bosco) izmetom piše po zidu staračkog doma, na prvi se pogled čini da se Tamari ne sviđa ono u što se (pod)žanr pretvorio. No, to je tek prvi pogled. Jer, priča o Jonu (Hoffman) i Wendy (Linney), bratu i sestri prisiljenima da se brinu za čovjeka koji nikad nije brinuo o njima samo je naizgled prošarana tamnim tonovima, strahom od smrti i prolaznosti života. Redateljica junacima otkriva neugodnu stranu života kako bi mogli cijeniti onu ugodnu. Ali ih na kraju filma, zlu ne trebalo, za njihovo dobro, ipak ostavlja u “Nigdjezemskoj”. Tamo gdje caruju njihovi imenjaci iz “Petra Pana”.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
03. srpanj 2022 02:56