Australski film “The Little Death“ Josha Lawsona iz 2014. nije se izgubio u španjolskom prijevodu. “Ljubav nabrzaka“ Paca Leona, španjolski remake australskog filma koji je dobio naslov po francuskom izrazu za seksualni orgazam nalik “maloj smrti“, uspješno je transportirao priču o naizgled običnim ljudima i njihovim neobičnim fetišima iz Sydneyja u Madrid. Vruće mediteransko ljeto i španjolski “loco“ mentalitet pogoduju traženom ugođaju seksualnog uzbuđenja potaknutog fetišima i napaljivosti filma “Kiki, el amor se hace“.
“Fetiši, imaš li ih“, pita jednog sporednog lika Sandra (Alexandra Jiménez), nagluha djevojka koja prevodi telefonske erotske konverzacije na znakovni jezik gluhih. “Kao i svi drugi, ništa posebno“, odgovara on. Njegov “ništa ekstra“ fetiš neće doći do izražaja, ali njezin hoće i krajnje je nešto posebno i nesvakidašnje – tekstofilija, seksualno uzbuđenje potaknuto tkaninom. Sandri je dosta da opazi tkaninu na nekome, ne nužno da je dotakne; odmah pada u seksualni afan. Kroz film ćemo čuti za još nekoliko fetiša koji lome jezik, primjerice harpaksofilija, somnofilija, dakrifilija, elifilija, poliamorija…
Prvo seksualno uzbuđenje izazvano uslijed pretrpljene pljačke doživjet će Natalia (Natalia de Molina) kad je lopov nakratko zgrabi kao taokinju na benzinskoj postaji. “Osjetila sam nešto dolje, val topline, napalila se i svršila“, otkriva ona dečku Alexu (Alex Garcia) svoj fetiš prema kojem njegov “foot fetish“ djeluje bezazleno. Drugo seksualno uzbuđenje potaknuto nečijim spavanjem pere sredovječnog plastičnog kirurga Jose-Louisa (Luis Bermejo), stoga će on drogirati svoju nepokretnu suprugu Palomu (Mari Paz Sayago) i zadovoljavati se njome dok ona bezbrižno spava.
Treće seksualno uzbuđenje postignuto je jecanjem, tj. plakanjem, a postiže ga Maria (Candela Pena) kad joj suprug Antonio (Luis Callejo), s kojim pokušava dobiti dijete, primi lošu vijest. Otkad joj ginekolog saopći da postizanje orgazma tijekom seksa povećava šanse za začeće, Maria će se potruditi istjerati suze na suprugovo lice, što dovodi do više ili manje urnebesnih scena, jednako kao Alexovi pokušaji da rekreira talačko iskustvo sudjelovanja u pljački za Nataliju i začini njihov seksualni život.
Tu je i najnormalniji par filma, Ana (Ana Katz) i Paco (redatelj Paco Leon). Nakon što savjet terapeuta u vezi razbijanja seksualne rutine u braku ne urodi plodom, Paco i Ana na preporuku njegove prijateljice Belen (Belen Cuesta) posjete “swingerski“ seks-klub, gdje će on ispuniti želju drugog muškarca da se pomokri po njemu (prijateljski, bez obveze), a ona iskusiti transformativni poljubac sa ženom. Scena s Anom i Pacom kod terapeuta nešto je što bi i rani Woody Allen mogao snimiti.
“On je suzdržan možda jer je Andaluzijac“, govori Ana, a Paco se žali na pušenje, što ona pripisuje strahom od “zaključane čeljusti“ koju je imala njezina baka. Zapravo, “Ljubav nabrzaka“ i jest svojevrsni “Sve što ste htjeli znati o seksualnom fetišu, a niste se usudili pitati“ u režiji Pedra Almodovara iz osamdesetih, može i Bigasa Lune, film za kojim bi se tražila karta više na FMFS-u. Reakcije publike na projekciji u “Kinoteci“ upućuju na “crowdpleaser“ kakve su bile “Divlje priče“.
Ovo je krivi spoj spomenutog omnibusa i “Zapravo ljubav“, romantično neuvijeni kolaž (ne)povezanih priča osovljenih oko seks-fetiša. Redatelj u seksualnim (ne)zgodama ponekad gubi konce dobrog ukusa i likovi s fetišima postaju sami sebi svrhom, zaključani u toaletu zahodskog humora kao u vulgarnoj, pa i gadljivoj podpriči o prodaji iznošenih gaćica (one s malo govna se traže više!). Nije ni svaki od pet segmenata niveliran, što se često događa kod ovakvog tipa filma.
No, “Kiki, el amor se hace“ uspijeva u naumu da seksualnim nenormalnostima isprovocira lažni moral, prozove licemjerje i izazove konzervativne norme “normalne“ malograđanštine. Moglo bi se reći da Paco Leon fetišima pristupa kao Ulrich Seidl u dokumentarcu “U podrumu“, samo na humorističan način. Film skida (malo)građanske maske, suočava gledatelje s njihovim eventualnim seksualnim “poremećajem“, izvlači sve ono što sramežljivo skrivaju u vlastitom podrumu i (p)ostavlja im ključno pitanje. A koji je vaš seksualni fetiš?
Četiri nominacije za Goye
Mladu i talentiranu Nataliju de Molinu (r. 1990.) domaća je publika mogla upoznati u filmu “Život je lakši zatvorenih očiju“, prikazanom na FMFS-u. Natalia ostavlja najbolji dojam u “Ljubavi na brzaka“, komediji koja je 2017. imala četiri nominacije za nagradu Goya, španjolski ekvivalent američkom Oscaru.