Najzagrebačkiji redatelj već skoro tri desetljeća živi u Sjedinjenim Američkim Državama. To nam ponešto govori o kuferaškom, bezdomničkom usudu dotičnog, no puno više (i gore) o sredini iz koje je istjeran, ali koja se ne da istjerati iz njega. On se zove Rajko Grlić, već pedeset godina snima filmove i na bi se smio žaliti: kad bi sve osvojene nagrade poželio ponijeti sa sobom na put, jedan, pa makar i najveći kovčeg, ne bi mu ni izbliza bio dovoljan.
No, on se, hvala na pitanju, ne žali. Formatiran u građanskoj obitelji nad kojom je testiran cijeli katalog grozota dvadesetog stoljeća, još kao dječarac kojemu su udbaši hapsili i oca (filozofa Danka) i majku (novinarku Evu) naučio je da u surovim sustavima ne postoje šalteri za reklamacije i da od kukanja nema vajde...