StoryEditor

KURSK: PROKLETSTVO DUBINA Film koji ne talasa i povremeno oduzima dah

26. studenog 2018. - 23:12

Pomorska katastrofa obilježila je početak vladavine Vladimira Putina. Najmodernija i najveća ruska atomska podmornica Kursk - s pogonom od dva nuklearna reaktora, duga 155 metara i građena da može izdržati direktan pogodak torpeda - potonula je s kompletnom posadom od 118 mornara tijekom ruske vojne vježbe 18. kolovoza 2000. godine, ploveći uz obalu Rusije i Finske.

Rast temperature na probnom torpedu, potvrđuje to definitivno i film "Kursk: Prokletstvo dubina" u režiji Danca Thomasa Vinterberga ("Lov", nominiran za Oscara) i produkciji Francuza Luca Bessona, doveo je do prve eksplozije koja je poslala "nepotopljivi" Kursk na oko 110 metara duboko dno Beringova mora. Zatim je uslijedila druga kada je podmornica dodirnula dno, točnije "više njih odjednom". Seizmološka očitavanja na Aljasci detektirala su potres oko četiri stupnja po Richteru.

Tisućama kilometara dalje potresnu eksploziju u prednjem dijelu podmornice preživjela su 23 mornara iz stražnjeg zahvaljujući snažnoj pregradi. Živjeli su još neko vrijeme zatočeni na dnu mora dok je voda nemilosrdno prodirala na sve strane, temperatura se opasno spuštala i dotok kisika gadno prorijedio, čekajući u agoniji pomoć koju nisu nikad dočekali, a njihove su obitelji na kopnu uzaludno tražile konkretne vijesti o sudbini najmilijih.

"Kompletna posada iz dijelova šest, sedam i osam preselila se u deveti odjeljak. Ovdje nas je 23. Nitko od nas ne može izaći van", pronađen je zapis poručnika Dimitrija Kolesnikova, inspiracije za lik Mikhaila Averina (europska glumačka zvijezda Matthias Schoenarts), napisan prije nego što su se u podmornici ugasila svjetla i ona postala njihov metalni grob.

Zbog toga što je podmornica imala bojeve glave teorije zavjere su ludovale. Povoda za to dale su i izjave tadašnjih ruskih političara, poput Borisa Jeljcina (u filmu ga glumi legendarni Max Von Sydow), svaljujući krivnju za potonuće na sudar s nevidljivom američkom ili britanskom podmornicom koje su, kao, špijunirale njihovu vojnu vježbu. Bilo je govora čak i o ciljanom torpediranju Kurska, infiltriranom bombašu u podmornici i bliskom susretu s minom iz Drugog svjetskog rata.

Prava istina o tragediji se zataškavala i javnost obmanjivala kako se Rusija ne bi obrukala budući da je za potonuće kriv domaći, ne strani torpedo, k tome sa samoga "Kurska", te da ruska mašinerija nije imala adekvatnu podmornicu za izvlačenje preživjelih otkako je, doznajemo u filmu od komodora Kraljevske mornarice Davida Russella (igra ga Colin Firth), prodala jednu američkoj firmi koja je s njom bogate turiste spuštala do "Titanica". Usto, Putin je (u filmu Jeljcin) danima uporno odbijao stranu pomoć jer je štitio tajne na Kursku.

Kad su Norvežani i Britanci, predvođeni Russellom, napokon dobili dopuštenje da se spuste na dno Beringova mora najnovijom podmornicom za spašavanje, za mornare je to bilo prekasno. Putin se trebao pojaviti kao lik u "Kursku", ali je izbačen iz scenarija, adaptacije knjige Roberta Moorea "A Time to Die" iz pera oskarovskog nominenta Roberta Rodata ("Spašavanje vojnika Ryana"), prije nego što je angažiran glumac za tu ulogu.

Redatelj Vinterberg i producent Besson, ujedno šef kompanije EuropaCorp koja je uložila 20 milijuna dolara, nisu željeli "talasati" nakon što je film izvorno trebao biti snimljen na lokacijama u Rusiji, s brojnom tamošnjom ekipom ispred i iza kamere, ali rusko ministarstvo obrane na koncu nije dalo dozvolu zabrinuto zbog pristupa povjerljivim informacijama.

"Kursk: Prokletstvo dubina" je preskupa rekreacija katastrofe, nakrcana svjetskim zvijezdama (oskarovac Firth, posljednja Bond-djevojka Lea Seydoux kao Mikhailova supruga Tanya) i znanim europskim glumcima (Peter Simonischek iz "Tonija Erdmanna") da bi bio politički subverzivna danas kad je Putin svemoćna figura svjetske (geo)politike, za razliku od 2000., kad je baš on dao injekciju sedativa koja će smiriti majku jednog od pomoraca kad podigne glas protiv ruskih glavešina što kriju informacije.

Fokus je na mornarima, njihovim obiteljima i akciji spašavanja u kojoj admiral Viacheslav Gruzinsky (Simonischek) "mora napraviti nemoguće s neadekvatnim", tj. podmornicom kakvu Russell "ne bi ni u kadu poslao". Političke reperkusije su dovoljno žareće da "Kursk" nije "pro-ruski" orijentiran (evidentna je nekompetencija i ignorancija ruskih autoriteta), ali one nisu u prvom planu kako film ne bi slučajno izazvao novi "hladni rat" među vječito usijanim političarskim glavama.

Upravo ta kompromisna igra na sigurno priječi "Kursk" da bude više od korektno-solidnog, kompetentno napravljenog filma, kao i inzistiranje na EU glumcima u ulogama Rusa koji govore engleski sa ili bez akcenta, što izaziva distrakciju i radi otklon od napetosti, premda Vinterberg (možda baš iz tih pobuda) otvara film špicom bez imena glumače ekipe. Da se razumijemo, Vinterbergu nije bilo lako napraviti uzbudljiv film prema poznatom događaju unaprijed znanog (nesretnog) kraja, s dužnim respektom prema stradalima i vjeran istinitoj priči.

U njoj nema mjesta za pozitivu "Titanica" na primjeru lika Kate Winslet jer nitko nije preživio potapanje "Kurska", kamoli da, recimo, odnekle uleti specijalac za spašavanje na dubinama Jason Statham iz "Mega" i izbavi sve. Nije nužno režiju trebao potpisati Andrej Zvjagincev ("Levijatan"), ali "Kursk" bi sigurno bio drukčiji da ga je snimio s ruskim glumcima i odabrao realističniji doku-dramski pristup.

Ali, izbor je pao na klasični "hollywoodski" u ovoj neujednačenoj mješavini drame, trilera i filma katastrofe. Ipak, Vinterberg je povremeno nadahnut. Efektno nas upoznaje s likovima i najavljuje njihov usud scenom vjenčanja na tragu "Lovca na jelene", ali i emitiranjem pjesme "Enter Sandman" s megakoncerta Metallice u Moskvi 1991. sa stihovima "Say your prayers...". "Pomolite se", reći će jedan od likova kad sagleda potencijalnu sudbinu.

Inspirativna je i odluka da se, ironično, format slike proširi do "widescreena" kad Kursk zaroni ispod površine. Međutim, klaustrofobija se gubi u čestim povratcima na kopno, jednako kao i osjećaj straha od utapanja, povišen do ekstrema u sceni, snimljenoj u jednom neprekinutom kadru, kad Mikhael odlazi u potopljene odjeljke po kapsule za kisik, a gledatelj ima osjećaj da bi se i njegova pluća mogla rasprsnuti. Film istinski oduzima dah samo u toj sceni.

Odmicanje od Dogme 95

Thomas Vinterberg je, uz Larsa Von Triera, bio jedan od prvaka danskog pokreta Dogma 95 ("Festen"). S ovim filmom se maksimalno odmaknuo od filozofije i ideologije pokreta.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
21. siječanj 2022 18:27