
Uhodani ritam od barem jednog filma godišnje Woody Allen je prekinuo 2018. Bilo je to prvi put od davne 1981. da se Woody jedne godine nije našao u kinima. Tome su kumovale stare-nove seksualne optužbe na račun newyorškog filmaša, stavile na led kinodistribuciju filma "A Rainy Day In New York" i izazvale Allenovo parničenje s kompanijom Amazon Studios.
Nakon što je "Kišni dan u New Yorku" ove godine skinut s leda, upravo je zbog spomenutih optužbi zabranjen za prikazivanje u Americi, ne i Europi, gdje se još uvijek razdvaja umjetnost od umjetnika. Kakva ironija: posrijedi je jedan od "najameričkijih" filmova Woodyja iz novog milenija, kad je češće švrljao po Europi ("Završni udarac", "Cassandrin san", "Vicky Cristina Barcelona", "Ponoć u Parizu", "Iz Rima s ljubavlju").
Ne računamo li omnibus "New York Stories", posrijedi je i jedini Allenov film s redateljevim omiljenim gradom u naslovu, a ne nekim njegovim predjelom ("Manhattan", "Manhattan Murder Mystery"). New York je za Woodyja najveća muza, veća od ijedne glumice.
Zato, red je bio da i New York dobije rominjajuću romantično-kišnu posvetu od Allena, ne samo Pariz. "Pariz je najljepši kad pada kiša", zaključila je Lea Seydux na kraju "Midnight In Paris" i krenula s Owenom Wilsonom u romantičnu šetnju.
Nešto slično nitko neće naglas reći u kontekstu New Yorka u novom Woodyjevu filmu, no to šutke govori kamera legendarnog Vittoria Storara, njegovog stalnog suradnika od "Cafe Society" naovamo, nasljednika Dariusa Khondjija.
Storaro je posnimio nekolicinu lijepih kadrova New Yorka, od razgovora u automobilu s šarenom kišnicom na vjetrobranskom staklu kao odrazom okolnih svjetala, do kišnog poljupca kao vrhunca romantičnosti, najprije u kabrioletu, zatim i ispred ZOO-a u Central Parku.
"Zašto se ne poljube na kiši, pa neka je komercijalistički", pita se Shannon (Selena Gomez) koja će ostvariti dvostruki poljubac s Gatsbyjem (Timothee Chalamet). Moguće da Shannon komentira kraj "Ponoći u Parizu", lišen (očekivanog) poljupca na kiši, koji je ovdje nadopunjen.
"A Rainy Day In New York" djeluje kao nadopuna ili reciklaža ideja prijašnjih Allenovih filmova, ali svejedno je "allenovski" ugodan za gledanje, autoreferencijalan i inteligentan. Gatsbyjeva djevojka Ashleigh (Elle Fanning) nastavlja tamo kamo je stao lik Scarlett Johansson u filmu "Scoop".
Kad dobije zadatak da intervjuira redatelja Rolanda Pollarda (Liev Schreiber) za fakultetske novine, Ashleigh će od njega dobiti "scoop", tj. ekskluzivnu informaciju. Pollard prolazi kroz umjetničku krizu, nije zadovoljan novim filmom i razmišlja o prekidu karijere.
"Nećete se nikad svidjeti širokoj publici, još niste snimili svoj najbolji film", Ashleigh govori Pollardu, preneseno i Woodyju, koji je za nju "najzanimljiviji američki filmaš", dostojan (njezine) usporedbe s De Sicom i Renoirom. Pollard je jedan od dva Allenova supstituta u "Kišnom danu u New Yorku".
Drugi je Gatsby, spoj glavnog lika iz Fitzgeraldova romana, Sallingerova Holdena Caulfielda i (najviše) samog Woodyja. Chalamet je bio sjajan u "Skrivenoj ljubavi", ali kanaliziranje Allena, njegovih tikova i neuroza, unatoč trudu, baš i ne pristaje (pre)mladom glumcu kao npr. Jesseju Eisenbergu ("Cafe Society").
Možda je bilo bolje da je Woody posegnuo za digitalim pomlađivanjem samoga sebe na tragu "Irishmana" ili napravio subverziju i načinio svojim supstitutom jedan ženski lik kojemu je film opsesija, dakle Ashleigh, pa makar ona bila iz Arizone ("O čemu pričate? Kaktusima? Čegrtušama!").
Ipak, to se ne događa pa smo nekako skloniji usporediti Allena s Pollardom, uz tu razliku da se on sviđa široj publici budući da je u posljednje vrijeme snimio najveće kinohitove u karijeri ("Midnight In Paris", "Blue Jasmine"), ali je komercijalno jednako beskompromisan. Woody se publici ne povlađuje, posebice ne modernoj, nego godinama vrti svoj (više-manje isti) starinski film. Tko se umije "ufilmati" u taj Allenov film, uvijek može naći nešto za sebe.
Neku nadahnutu scenu, trenutak, rečenicu, dijalog ("Vrijeme leti, nažalost u ekonomskoj klasi...", "Let's not split the pubic hair!"), dovoljno da se ponada kako je Woody i dalje kadar snimiti nešto izvrsno ("Jasmine French"), ako je već teško da nije još snimio svoj najbolji film ("Annie Hall").
Allenova ostvarenja, poput Gatsbyja i samog redatelja, traže romantičan san minulog vremena i svakako djeluju kao neki alternativni, paralelni svemir na redovnom kinorepertoaru. Takav je New York iz ovog filma, grad u kojem (i) mladi ljudi, poput Gatsbyja i Ashleigh, znaju tko su De Sica i Renoir, vape za nekom Berlinovom baladom i sjedaju u žute taksije ne pomišljajući na Uber.
Allenov povratak u Pariz?
U filmu još igraju i Diego Luna kao filmska zvijezda te Jude Law u ulozi scenarista kojeg vara supruga (Rebecca Hall). Rebecca je glumila i u "Vicky Cristina Barcelona", jednom od vrhunaca Allenove europske ekskurzije kojoj bi se mogao vratiti. Gatsby u jednoj sceni spomene Pariz kao opciju u budućnosti.