Orgazam scena prva pada na pamet prilikom spomena romantične komedije "Kad je Harry sreo Sally" (1989.). Kad Harry (komičar Billy Crystal u nastupu života) frajerski samouvjereno tvrdi da nijedna žena nije sa njim odglumila orgazam, Sally (preslatka Meg Ryan) odluči razuvjeriti frajera. U prepunom newyorškom restoranu, Sally počne lagano stenjati. "Jesi li dobro", pita je Harry, okrećući se oko sebe da vidi gleda li ih tko, ali ona ne odgovara. Nastavlja uzdisati, zabaci glavu prema natrag, prolazi rukom kroz kosu i spušta je preko lica prema grudima.
"Oh, Bože", zastenje Sally i uzdiše sve jače i jače, dok se uzdasi iz porno-filmova ("da! da!") ne prolome u klimaktički vrisak orgazmičkog zadovoljstva pred očima zabezeknutog Harryja i gostiju restorana. Nakon postizanja lažnog orgazma, Sally nevino seksi ubode hranu vilicom i prinese je usnama, a starija gospođa sa susjednog stola odvaži se na legendarnu narudžbu "Ja bih isto što i ona". Ova scena savršeno predstavlja jednu od najboljih (modernih) romantičnih komedija svih vremena.
Dijaloški nabrijan, "When Harry Met Sally" je vjerojatno najcitatniji suvremeni rom-com, počevši od rečenice "I'll have what she's having". Scenarij Nore Ephron ("Sleepless In Seattle") spada među najinteligentnije s ove strane "Annie Hall" Woodyja Allena. Pametan je, britak, vrckav, duhovit i dosjetljiv, s uhom za životna muško-ženska, ljubavna i ina promišljanja, dijaloge i (unutarnje) monologe titularnog para izvrsne romantično-komične kemije. "Muškarac ne može biti prijatelj s ženom koja mu je privlačna", smatra Harry i ne vjeruje u muško-ženska prijateljstva.
Harry je tu rečenicu prenio u stvaran život i ostavio dosta toga na razmišljanje muškarcima i ženama u svakodnevim konverzacijama s prijatelji(ca)ma, ali i dao materijala urednicima/urednicama časopisa i TV emisija za nepregledne varijacije na temu od 1989. do 2018. godine i dalje. S druge strane, orgazam scena je pokazala i prirodan osjećaj za "woodyallenovsku" režiju Roba Reinera ("Ostani uz mene", "Princeza nevjesta"), odnosno sposobnost stvaranja pamtljivih prizora koji idu ruku pod ruku s dijalozima u romantičnoj šetnji kroz New York jesenskog ugođaja, ali i ostala godišnja doba.
Osobno najbolja scena je metafilmska scena romantičnog filma u romantičnom filmu, odnosno gledanje nezaboravne "Casablance". Tijekom "road trip" putovanja u New York na početku filma, kad su se tek sreli/upoznali, Harry i Sally su pričali o "Casablanci". "Ti bi radije bila s onim drugim (Paul Henreid; op.a.) nego Humphreyjem Bogartom", pita, tj. zaključuje Harry podbadajući Sally. "Žene su praktične, Ingrid Bergman također", uzvratila mu je Sally.
U međuvremenu, Harry i Sally su postali (romantično-platonski, prijateljski) bliskiji, makar ih Reiner razdvaja podijeljenim ekranom dok svatko kod svoje kuće gleda "Casablancu", s naglaskom na finalnu scenu ("najbolja posljednja filmska rečenica ikad"). Zbog te njihove bliskosti je "meta" scena važna, a i u Harryju kao da se nešto upravo tada prelomilo, sudeći po momentu kad Sally nakon razgovora poklopi slušalicu i ugasi svjetlo za spavanje, a on ostane neko vrijeme ćuliti sam u mraku, sa svoje strane žice.
Na koncu, Harry će i sam, moguće inspiriran "Casablancom", ispaliti jednu od najboljih (romantičnih) posljednjih filmskih rečenica ikad: "Kad shvatiš da želiš provesti ostatak života s nekim, želiš da taj ostatak života počne što prije". Reiner je razigran u režiji jednako kao što se Ephron igra riječima u scenariju i ovo je zapravo idealna muško-ženska suradnja koja daje unutarnji i vanjski pogled na muškarce i žene u vezama i izvan njih. Hoćemo reći, Reiner režira energično kako Ephron piše.
Dinamici filma svakako daje povremeno presijecanje igranofilmske naracije (kvazi)dokumentarističkim interludijima sa starijim (bračnim) parovima i njihovim, ponekad ironičnim, prisjećanjima kako su se zaljubili. Rekli bismo da su starčići autentični, pravi parovi, a ne glumci sa scenarijem, da nismo prepoznali stariju bakicu iz SF hita "The Running Man" koja je Schwarzeneggerova Bena Richardsa nazvala "one mean motherfucker". Pored toga, redatelj poseže još nekoliko puta za "split screen" tehnikom, osobito pogođeno u sceni nakon što Harry i Sally prvi put spavaju zajedno (pamti se njegova post-festum osupnuta faca "bez teksta" i njezina presretna).
Scena započinje pozivom u spavaćoj sobi Harryjeva najboljeg prijatelja Jessa (Bruno Kirby) i Sallyne frendice Marie (Carrie "princeza Leia" Fisher) koji su u postali par. Marie diže slušalicu uz uzglavlje kreveta i u njezin ekran uleti Sally s druge strane žice. Telefon zazvoni i pokraj Jessova uzglavlja. To je Harry koji također ulijeće u ekran, sad već trostruki "split screen". Ne sjećamo se da smo ikad vidjeli toliko podijeljenih ekrana u nekoj romantičnoj komediji prije "Kada je Harry sreo Sally", a ni poslije. Utjecaj "When Harry Met Sally" na žanr je neporeciv, štoviše s Reinerovim i Ephroničinim remek-djelcem, koje je Ryanicu pretvorilo u princezu rom-coma, započinje nova era romantične komedije devedesetih, kad je žanr količinom prestižnih studijskih projekata dosegnuo klasične pedesete.
Već godinu godinu dana poslije uslijedila je "Zgodna žena", potom "Romansa u Seattleu", "Francuski poljubac"... te dostojni nasljednici "Harryja i Sally" u devedesetima ("Četiri vjenčanja i sprovod", "Moj dečko se ženi") i novom mileniju ("Ja u ljubav vjerujem", "Zapravo ljubav", "500 dana ljubavi"). Neke scene u filmu u međuvremenu su postale kliše, primjerice Harryjev finalni trk nakon što shvati da voli Sally i da su definitivno suđeni jedno drugome ako je to i bilo upitno, ali onda su bili novina. Danas se "Harry i Sally" drži jednako dobro i još je svjež. Samo su odjeća i frizure demode, sve je ostalo bezvremeno.
Princeza rom-coma
Meg Ryan je prije ovog filma imala zapažene sporedne uloge u "Top Gunu", "Unutrašnjem svemiru", "Presidiju"... Nakon njega, glumila je u "The Doorsima", a onda je do kraja devedesetih utjelovila većinski romantične heroine u rom-comovima ili rom-dramama ("Preludij poljupcu", "Romansa u Seattleu", "Ovisni o ljubavi", "Grad anđela", "Imaš poštu"...). Imidž princeze romantične komedije u nekoliko je navrata je pokušala razbiti, ulogom vojnikinje ("Hrabrost ratnika"), supružnice ovisne o alkoholu ("Kad muškarac voli ženu") i nastupom u erotskom trileru ("Rezovi"). Posljednju lijepu romansu snimila je 2001. godine ("Kate i Leopold" s Hughom Jackmanom).