StoryEditor
KolumneAd hoc

Josip Jović: Novo 'događanje naroda' u Podgorici?

Piše PSD.
23. listopada 2015. - 20:37

Sutra je u Podgorici, kako se najavljuje, finale višetjednih nemira koji vladaju u ovom gradu. Tisuće prosvjednika pod vodstvom „Demokratskog fronta“ traže ostavku premijera Mila Đukanovića, i to ultimativno i bez odgađanja. Indikativno je da se traži ostavka, a ne izbori.

Razlozi bunta su u navodnoj korumpiranosti i nepotizmu na čelu kojega stoji Đukanović, što uopće ne bi bilo ništa novo, nepoznato ni crnogorski ekskluzivno. Ali pravi razlozi ipak, po mnogočemu, leže na drugoj, onoj čisto (geo)političkoj strani.

Zelenaši i bjelaši

Inicijalna kapisla za nemire bio je dolazak glavnog tajnika NATO pakta Jensa Stoltenberga Crnoj Gori i najava slanja pozivnice za priključenje ove države Sjevernoatlantskom savezu već početkom prosinca. A s tom agendom proruski orijentirani dio Crnogoraca nikako nije oduševljen. Ni Rusija cijelu stvar ne promatra ravnodušno.

Osim starih veza i nastojanja za kontrolom istočnog Jadrana, u pitanja su i velika ruska ulaganja. Već su iz Kremlja stigla i prva upozorenja. Rečeno je kako „uključenje Crne Gore u NATO ne vodi njezinu prosperitetu“. Usput se o Đukanoviću govori kao o korumpiranom diktatoru kojega je Amerika kupila. Kao da sve nekako miriše na ukrajinski scenarij.

Jedni su u Montenegru za Zapad, a drugi za Istok, a sve inicirano namigivanjem iz glavnih centara svjetske moći. Velika je iluzija Zapada da cijeli Balkan može uzeti pod svoje okrilje.

Službena Srbija za sada šuti, ali nema sumnje da sa simpatijama i velikim očekivanjima gleda na protuđukanovićevske demonstracije na kojima se uz ruske viju i srbijanska zastave. Poznata je stvar kako je Crna Gora još od vremena čak krvavih sukoba „zelenaša“ i „bjelaša“ od 1918. do 1926. oštro podijeljena na one koji su za samostalnost i one koji su skloni jedinstvu sa Srbijom.

Najveći dio prosvjednika dolazi s područja Nikšića i okolice. Referendum o nezavisnosti izglasan je s vrlo tijesnom, manjom od jedan posto, većinom. U Srbiji je, što je također važna okolnost, na vlasti prikrivena miloševićevska zavojevačka politička struktura.

Amfilohije, mitropolit Srpske pravoslavne crkve, koja ne dopušta crnogorsku autokefalnost, pridružio se prosvjednicima žestoko se oborivši na NATO i na EU.

Jogurt revolucija

Uopće, dosta toga podsjeća na „događanje naroda“ ili na „jogurt revoluciju“ koja je nekako počela baš u Crnoj Gori. To je točka zbog koje se ni Hrvatska, trenutno zaokupljena izbjeglicama i izborima, ne bi smjela držati nezainteresirano. Velikosrpski apetiti prema Crnoj Gori, ali i prema i dijelovima Bosne i Hercegovine i same Hrvatske nisu ugasli, još su pojačani gubitkom Kosova i snažnijim vanjskopolitičkim angažman Putina u cijelom svijeta, pa i u ovom dijelu Europe.

Njegova izjava kako granice na Balkanu nisu konačne u najmanju je ruku opominjuća. Pa ako ništa drugo, Hrvatska bi morala biti zainteresirana za događanja u Podgorici zbog nedefinirane granice na moru.

No, cijelo vrijeme od uspostave privremenog, krajnje nepovoljnog režima od prije petnaest godina, koji prijeti postati trajnim, naša diplomacija u tom pogledu nije učinila baš ništa.

Josip Jović

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
24. lipanj 2021 18:06