StoryEditor

FENIKS Hitchcock iz pepela

Piše PSD.
20. ožujka 2015. - 09:40
Film: PHOENIX; trilerska drama; Njemačka/Poljska, 2014.
Režija: Christian Petzold
Uloge: Nina Hoss, Ronald Zehrfeld
Distribucija: ZFF
Ocjena: ****

“Jako ste slični mojoj ženi.“ – “Feniks“ (2014.)

Volio bih snimiti jedan horor, premda su neki elementi horora već prisutni u mojim filmovima – odgovorio nam je njemački redatelj Christian Petzold (“Wolfsburg“, “Yella“, “Jerichow“) na Malti 2012., ususret dodjeli europskog Oscara gdje je konkurirao s “Barbarom“. Naše pitanje upućeno Petzoldu bilo je “Kakva je šansa da snimi čisti, klasični horor 'za dušu'?“. Jer, pripadnik tzv. berlinske škole filmaša obožava Carpenterovu “Noć vještica, napisao je esej o Romeru, posjeduje veliku privatnu DVD kolekciju horora, sa svojim klincima organizira seminar o povijesti žanra i gledanje klasika...

Ostvarenja strave i užasa dio su njegova sinefilskog bitka. Tako nas ne čudi što uvodni segment Petzoldove nove suradnje s “kućnom“ glumicom Ninom Hoss naginje na čisti horor. Pritom je interesantno da “Feniks“, ekranizacija romana Huberta Monteilheta prethodno snimljena od strane J. Leeja Thompsona (“Povratak iz pepela”), zgodno koincidira s (također prošlogodišnjim) austrijskim hororom “Laku noć, mamice“ Veronike Franz i Severina Fiale. Naime, u oba filma u prvome planu imamo ženu s jezivom maskom od zavoja preko lica kao posljedicu oporavka od plastične kirurgije.
U “Phoenixu“ se ispod zavoja nalazi Nelly Lenz (Nina Hoss), Židovka koja je uspjela umaknuti užasu koncentracijskog logora Drugog svjetskog rata, no to ju je koštalo teških ozlijeda lica. “Kako želite izgledati? Kao prije“, dijaloška je razmjena između kirurga i Nelly. “Novo lice je prednost“, tvrdi liječnik, ali Nelly inzistira na starome, najavljujući već tad da odbija izaći iz sjene nekadašnje sebe, nekoć popularne barske pjevačice udane za pijanista Johannesa, zvanog Johnny (Ronald Zehrfeld, “Barbara“).

Prije nego što joj skinu zavoje, Petzold prati Nelly kako s maskom izranja iz mraka poput aveti i lunja hodnicima slijedeći još jednu pacijenticu sličnog izgleda koja je, možda, samo produkt njezina košmara - ona sama. Kad zavoji napokon nestanu s njezina lica, gledamo kako Nelly s prijateljicom Lene (Nina Kunzendorf) tumara gradom i zastane pokraj kuće sravnjene sa zemljom. Redatelj je na sekundu-dvije značajno uperio kameru u njezino još uvijek nateklo lice u odrazu prozorskog stakla razbijena na dva dijela i beživotno ostavljena na zemlji.
Scena se nadovezuje na prethodni “doppelgängerski“ trenutak i udara temelje za trilersku dramu “noir“ štiha, Petzoldovo “feniksovsko“ podizanje Hitchcocka iz pepela (šifra: “Vrtoglavica“) s glumicom s kojom bi “majstor napetosti“ svojevremeno radio čuda. Nelly traži supruga Johnnyja u američkom sektoru ruinirana grada, ne mareći za prijateljičino upozorenje da ju je upravo on izdao kako bi spasio samoga sebe. Kad ga pronađe u zadimljenu kabaretskom klubu “Phoenix“ (“nomen est omen“), ovaj je ne prepoznaje. Odnosno, opaža sličnost, ali odbija pomisliti kako je to njegova žena, uvjeren da je više nema.

“Mrtva je, znam da je mrtva“, drži Johnny, no ipak odlučuje iskoristiti Nelly. “Morate glumiti moju ženu, vratiti se kao preživjela i preuzeti nasljedstvo“, traži on od nje i naziva je Esther. “Jesam li joj zbilja slična? Ne, ali bit ćete“, prenosimo njihovo verbalno dodavanje koje kulminira scenama Johnnyjeva “treniranja“ Esther da bude Nelly, veoma bliskima Scottiejevoj (James Stewart) opsesivnoj preobrazbi Judy u Madeleine (Kim Novak) u “Vertigu“. Johnny odijeva Esther u odgovarajuću odjeću (crvena haljina i cipele iz Pariza), daje joj da nauči “njezin“ rukopis i sugerira da oboji kosu, dok Nelly na sve pristaje u nadi da će joj to dati iluziju nekadašnjeg života, svega što je nekoć imala, a više nema, zbog čega odbija povjerovati u njegovu izdaju.


“Prepoznaješ li me“, Nelly/Esther pita Johnnyja na kraju “makeover“ tretmana i počne mu prilaziti s druge strane sobe. Jednu od ključnih scena “Feniksa“ Petzold nedvojbeno snima evocirajući “Vrtoglavicu“ i ulazak Judy/Madeleine u kadar iz zelene svjetlosti, samo bez krešenda Bernarda Herrmanna, poljupca u krupnom planu i kružnih pokreta kamere u slavu nanovo probuđene ljubavi. “Vertigo“ i “Phoenix“ dijele teme proganjajuće ljubavi, košmara i identiteta. Potonji film je, međutim, tragedije likova upakirao u širi plan traumatične nacionalne postratne (pod)svijesti. Petzold nišani na njemački identitet i krivnju za holokaust. Odatle i početno koketiranje s hororom. Esther/Nelly utjelovljuje duhove mračne prošlosti podignute iz pepela.

MARKO NJEGIĆ

Njemačka iznad svega

Nina Hoss je vjerojatno najpopularnija njemačka glumica današnjice. Netko bi očekivao da će Nina s takvom referencijom ostvariti i karijeru u zapaženijim ostvarenjima na engleskom jeziku, poput njezinih muških kolega, no ona to još uvijek odbija. Zasad smo je gledali samo u filmu “Najtraženiji čovjek“, a pojavila se i u TV seriji “Domovina“.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
22. siječanj 2022 00:30