StoryEditor

CLOVERFIELD: Projekt - Godzilla iz Blaira

Piše PSD.
15. ožujka 2008. - 17:10

Film: CLOVERFIELD; film katastrofe; SAD, 2007.
Režija: Matt Reeves
Uloge: Michael Stahl-David, Odette Yustman
Distribucija: Blitz 
Ocjena: ****

Što je “Cloverfield”? To je pitanje koje se ljetos u filmskom svijetu najčešće postavljalo otkako je prije “Transformersa” debitirala tajanstvena “navlakuša” u kojoj netko ili nešto razara New York. Jesu li to teroristi? Elementarna nepogoda? Nova invazija aliena? Pola godine kasnije stigao je odgovor. “Cloverfield” je klasični “monster movie” snimljen na (post)moderan način za generaciju ovisnu o “YouTubeu”. Ideja za film potekla je od J.J. Abramsa, kreatora “Izgubljenih”, a datira od 2005.

Tada je, naime, Abrams sa sinom posjetio Japan. Dok ga je klinac vukao za rukav od jednog do drugog dućana igračaka, shvatio je koliko je dubok trag Godzilla ostavila u japanskoj pop-kulturi. U tom mu je trenutku sinulo da bi mogao snimiti ne remake “Godzille”, kao Roland Emmerich, već posve novi, američki “monster movie”. Onaj koji će u očima Amerikanaca izazvati slično iznenađenje i bojazan kao Japancima nekoć divovski gušter. I tako je nastao “Cloverfield”. Abramsovu misao u djelo je visokog koncepta vraški vješto sproveo redatelj Matt Reeves (“Pogrebni prijatelj”).

Klasični filmovi o čudovištima pedesetih mogli su se iščitavati kao socijalnokritičke metafore, bilo da su posrijedi komunizam, hladni ratovi ili američko bombardiranje Hirošime iz čijeg je nuklearnog pepela mutirala Godzilla. Čudovište iz “Cloverfielda” može se, tako, shvatiti kao metafora na teroristički napad 11. rujna 2001., što Reeves potencira kaotičnim scenama destrukcije visokih newyorških zgrada i dimnim zavjesama prašine koje zagušuju zrak nakon što se ove sruše do temelja.

Međutim, a za razliku od Godzille, o njegovu se porijeklu može samo nagađati (možda ga razjasni planirani nastavak). To je samo jedna injekcija svježine koju je “Cloverfield” ubrizgao u podžanr “monster” filma nastao križanjem apokaliptičnih filmova katastrofe, akcije, fantastike i horora. Tu je i uspjeli pokušaj hvatanja “stvarnog događaja” a la “Cannibal Holocaust” i “Projekt: Vještica iz Blaira” sa špicom koja nas obavještava da je ono što ćemo gledati snimka, svojevrsno svjedočanstvo o “slučaju Cloverfield”, te profesionalna simulacija (amaterskog) dokumentarizma, postignuta subjektivnom digitalnom kamerom iz ruke jednog od likova koji, ostavljajući nešto i gledateljevoj mašti, bilježi dobar dio onoga što se događa i ne gasi kameru čak ni u trenutku kad mu je zagrize čudovište.

Jer, “Cloverfield” je u srži “film o filmu” u kojemu protagonist istodobno personificira gledatelja koji će voajerski odgledati propast svijeta, odnosno redatelja (poput Jacka Blacka u “King Kongu”) koji će poduzeti sve samo da snimi “svoj” film. A to je prava suština sedme umjetnosti.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
05. srpanj 2022 23:57