Boris Dežulović: Fiskalna ispovijest jednog magarca

Spadam u ljude koji imaju, recimo tako, prilično ležeran odnos prema novcu. Dosta sam fiskalno neuredan i državni se proračun – nisam ponosan zbog toga, ali je tako – od mene posljednji naplati. Nije riječ o nekom principu ili protestu, mada bih i na to imao neka prava, jer su se u mojoj nesretnoj izdavačko-privatničko-poduzetničkoj karijeri mlada hrvatska država i njen proračun napasali lijepih para, i to na prilično kurvinski način.

Stvar je, naime, jednostavno u tome da je Državni Proračun najpouzdaniji kamatar: ja znam da će Država kad tad doći po svoje i naplatiti se s kamatama, pa i ne razmišljam o tome. Kad moj porezni dug naraste preko gornje granice ukusa i tolerancije mlade hrvatske države, ona samo bez najave bane s bejzbol palicom, ispruži se na moj bankovni ...