StoryEditor

Anomalija u voznom redu

5. lipnja 2016. - 12:00

Za početak, trebaju vam dva potpuno nesukladna uma: jedan akribični znanstvenik, a drugi razbarušeni umjetnik. Recimo da je prvi naš ugledni sociolingvist, doktor Ivo Žanić, a drugi ne manje cijenjen ilustrator i strip-autor Alem Ćurin. Prvi od dotične gospode živi i radi u Zagrebu, no s neobičnim veseljem povremeno navraća u svoje rodno mjesto, Kaštel Novi, ili Newcastle kako ga on običava zvati.

Na jugu provede nekoliko dana, tek toliko da bi prozračio djedovinu, uredio grobove najmilijih i obišao stare prijatelje.

Ma odakle im ovih 5 minuta?

Kako i priliči obzirnome mužu, on u Zagrebu ostavlja automobil na raspolaganje supruzi, pa u zavičaj putuje autobusom. Njegovo rodno mjesto je malo; za transportne potrebe tamo mu dostaje i par udobnih cipela. Problem je, međutim, u tome što svi njegovi kumpanji žive u Splitu. Zato prije svakoga posjeta starome kraju naš metodični doktor posjećuje mrežne stranice "Prometa", traži vozni red na liniji Split – Trogir, printa ga, izrezuje, presavija, pa sprema u džep sakoa.

Naravno, iz puke dosade, dok čeka autobus, tu ceduljicu često zna uzeti u ruke, pa je onda natenane proučavati. Ovih dana, dok je tako kratio vrijeme, zapela mu je za oko jedna čudna nepravilnost. Naime, i radnim danima, i nedjeljom, i blagdanima, svi autobusi za Kaštela i Trogir polaze ili na puni sat ili na pola sata. Svi osim jednog jedincatog večernjeg, koji, umjesto u logičnih 22, kreće u 22.05.

Zbunjen tim otkrićem, dugo je mozgao, pokušavajući pronaći neki prihvatljiv razlog tome bizarnom odstupanju od monotone predvidljivosti voznoga reda. I ništa mudro nije mu uspjelo pasti na pamet (što je fenomen sam po sebi, jer doktor Ivo, nisam vam dospio reći, neobično je oštrouman čovjek). Svoju intelektualnu muku povjerio je potom prijatelju Alemu, koji mu je posramljujućom brzinom spremno ponudio traženi razlog: "To ti je ostalo od Jugoplastike."

Naime, prije tri desetljeća Split je, uz ostalo, imao i dva privredna giganta, muškog i ženskog. U prvoj su se tvornici gradili brodovi, a u drugoj proizvodila roba široke potrošnje i komponente za druge industrije. Prva je tvrtka zapošljavala pretežno muškarce, naše verzije Mimija metalurgica, a druga uglavnom žene.

U najboljim danima u "Brodosplitu" je radilo sedam tisuća ljudi, u "Jugoplastici" još i više, jedanaest tisuća (dio njih, doduše, u podružnicama tvrtke u drugim sredinama).

Ni jedno ni drugo poduzeće nije bilo zatvoreni sustav: osim brodova, japanki i luftmadraca, oni su proizvodili i – grad. Jer, i svoj fizički oblik i svoj ritam života Split je umnogome imao zahvaliti tim dvjema privrednim kolosima. Novcem tih tvrtki izgrađeno je doslovce na tisuće stanova, niknule su cijele nove četvrti.

Kad završi smjena

A kako su oba poduzeća funkcionirala po smjenskome principu, toj se činjenici morao prilagoditi "krvotok" grada.
I tu polako stižemo do razloga zbog kojeg se i dandanas jedan autobus odupire željeznoj logici voznoga reda, pa ćudljivo polazi u deset sati i pet minuta. To odstupanje ustanovljeno je, naime, zbog druge smjene u "Jugoplastici" – koja je s radom završavala u deset sati – da bi zaposlenice tvrtke, koje stanuju u Kaštelima ili Trogiru, imale vremena skinuti kute, timbrati kartelu i uhvatiti mjesto u autobusu.

Škver, kao što znamo, više nije ni sjena nekadašnjega kolosa, no još uvijek postoji, i dalje uživa u časti važnog, kako se to birokratski veli, privrednog subjekta. "Jugoplastika" je, pak, odavno preminula u Gospodinu. Samo jedan njezin batrljak i nadalje živi. Tvornica autodijelova 1992. godine razvrgnula je brak s posrnulom kompanijom i počela samostalno djelovati. Pod imenom "AD Plastik" danas odlično posluje s pogonima u nekoliko zemalja. Sve ostalo vezano uz nekoć moćno poduzeće danas preživljava samo u lako hlapljivim uspomenama vremešnijih Splićana. I u voznom redu "Prometa".

Autobus gradskoga prijevoznika svake večeri točno u 22.05 otvara svoja vrata čekajući umorne radnice koje nikada više neće u njega ući. To tugaljivo prometalo ujedno nam nudi i odgovor na pitanje što je preostalo od socijalizma: ništa osim anomalije u voznome redu. I toplo se nadam da nijedna odgovorna osoba u "Prometu" neće pročitati ovu kolumnu, pa onda prionuti poslu ažuriranja popisa polazaka.

Ne dirajte memento

Ako smo već vrlo učinkovito uspjeli rastočiti sve stečevine bivšega poretka, neka nam barem ne diraju ovaj malešni memento na dane kad Split nije bio grad samo kuhara, konobara i sobarica, dakle, na vrijeme u kojemu bi se autobus svake večeri, naravno, ne doslovce, nego na simboličan način, naklonio trudu izmoždenih radnica.

item - id = 314687
related id = 0 -> 312309
related id = 1 -> 306594
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
18. rujan 2021 15:27