Kako se u četiri zida voditi preporukom 'ostani doma'? U ovom vremenu ugroze kad su se posao, škola i vrtić sveli na daljinu, a roditelji muku muče u virtualnoj učionici i s jednim djetetom, teško je pretpostaviti kako nekome uspije organizirati sve sa petero mališana.
- Prvi tjedan je možda bio najteži jer trebalo se reorganizirati, vidjeti koje su potrebe obitelji, uskladiti život s mjerama sožera i riješiti kupovinu tako da se što manje izlazi. Najveću organizaciju tražila je online škola – kaže Slavica.
Bebin ritam
Najstarija djevojčica Marija je prvašić. Laptop, mobitel i TV njezina su pomagala kod učenja. Početak školovanja obilježio je štrajk prosvjetara a nastavila korona. U takvim uvjetima, kaže Slavica, nije lako održati radnu naviku jer 'djeca su u kućnoj atmosferi, misle kako imaju vremena, pa im se ne da'. Reći će da je i odraslima i djeci ovo izazovno vrijeme.
- Dok prvašica uči, na nama je one manje animirati, a teško je držati mirnima manju dječicu. Često svi sjedimo za stolom i učimo kad i Marija. Ostale dobiju zadatke u skladu s dobi, isprintamo im i damo da bojaju, crtaju...predškolcu damo vježbe grafomotorike, a bebi se prilagodimo svi jer ona diktira ritam – kaže kroz osmijeh Slavica i dodaje da je to tek jedna od kombinacija mira u kući.
Marija (osam), Lucija (šest), Petra (četiri i pol godine), Rita (dvije i pol) i Marta (četiri mjeseca), vesela su ekipa Kutnjaka. Bude tu i dječje cike i nervoze, što je u ovakvim uvjetima očekivano, no Slavica i suprug Dubravko i za to imaju lijek:
- Puno pjevamo. Pjesma nam je broj jedan. Kad dođe do zasićenja, nervoze i vriske, obično pustimo pjesmu, pa spontano svi počnemo pjevati i plesati za opuštanje. Djeca su stvorena za kretanje i trčanje, nisu sjedilački tip kao mi odrasli i tu se treba maksimalno dati. Ali dobro je jer tako i nas pokreću. Doma imamo i privatni vrtić i školu. Šalim se da je to naš kombinirani razred. Već sam u nastavi imala takav razred, sada ga imam i doma – kaže profesorica hrvatskog i engleskog jezika u župskoj osnovnoj školi.
Iako je, kako kaže, na dugogodišnjem porodiljnom, to što je profesorica sada joj dobro dođe.
- Govorit ću s pozicije roditelja prvašića. Njima definitivno treba pomoći jer ne mogu sami. Roditelji moraju usmjeravati, oni su sad na neki način predavači. Djeci treba objasniti sadržaje da bi ih mogli usvojiti. Dosta toga moraju roditelji preuzeti na sebe, a pogotovo oni koji rade od doma – iskreno će Slavica. Dodaje kako mnoge obitelji nemaju ni dovoljno uređaja pa se odrasli usklađuju s djecom.
Kokice pomirenja
Samo skuhati za sedmeročlanu obitelj iziskuje dosta vremena. Kako sve stiže?
- Suprug je trenutačno doma i ta nam je opcija zasad dobra jer se lakše organiziramo. Ja s curicom učim što treba, a on preuzme ostatak ekipe. Igramo se štafete, dodajemo jedno drugome djecu, razmjenjujemo se s djecom i u kućnim poslovima. Suprug obavlja spenzu, mi ne idemo nigdje. Navikle su da tata ima masku i rukavice kad treba izaći, a kad dođe doma da ga ne diraju dok on sve ne sredi i dezinficira. Iako nije prirodno, prihvatile su i znaju da će proći. Imamo izbor biti negativni ili pozitivni. Drugo je preporučljivo i jedini izbor u ovoj nepredvidivoj situaciji – savjetuje Slavica kojoj, kako kaže, dan u kući protrči.
- Ovo je novi način života, imaš puno više posla jer svi smo doma, suprug nije na poslu, djeca nisu u školi ili vrtiću. I tu je organizacija najbitnija i to je izazov roditeljima. U danu je prioritet da školarac svoje obveze prati da joj to omogućimo i damo joj prostora i da obitelj ima ručak. Ostale stvari usput kroz igru radimo. Da se ostaje dojam napetosti. Motiviramo ih i nagradom, pogledat ćemo crtić, napraviti kolačić zajedno. U našoj obitelji razvijamo i obiteljsku molitvu. Pozitivno je što imamo više vremena posvetiti se jedni drugima – kaže ova majka.
Iako znaju kako je virus opasan i kako se treba čuvati, djeci je najvažnije pitati 'hoće li korona završiti do mog rođendana'. Iako su odgovori iskreni, opet, kaže Slavica, nastoje ih ne opteretiti.
I dok smo pričali sa Slavicom, malena Marija baš je završavala dnevne školske obaveze. Pitali smo je kako je učiti na daljinu i daju li joj sestre mira:
- Zanimljivo je. Pišemo i imamo tjelesni pa kopiramo što ljudi rade na televiziji. A seke nisu baš tihe dok učim. Onda mama ili tata pođu s njima u sobu da budu tihe ali one se vrate i opet se deru – iskrena je Marija kojoj 'fali škola, prijatelji ali najviše učiteljica'.
Ima veselja, pozitive, rasprava i svađa u koronavremenu ali, reći će u obitelji Kutnjak, najslađa su mirenja. Proslave ih uz kokice. Jer ovo vrijeme socijalne distance, kažu, ne uključuje obiteljsku distancu. Naprotiv.