Građani se sve češće žale kako se suvremeni život treba promatrati kroz tri faze: onu do 2019. godine, korona- razdoblje i post- COVID period kojeg upravo živ(otar)imo. Svi su svjesni kako nam je kupovna moć značajno opala, da je inflacija znatno veća nego je službeno objavljenih 9,4 posto te da su unatoč tako izraženom porastu cijena plaće porasle malo ili nisu uopće rasle. Možda je najbolji i ”najopipljiviji” pokazatelj inflacije sve skuplji kruh kao osnovna životna namirnica: činjenica je da je u tržnim centrima kruh već znatno poskupio, a tzv. specijalne vrste vrsta kruha se prodaju i po skoro 50 kuna/kg! Istina je, također, kako porast cijena kruha u cijelosti ne prati i porast cijena energenata i sirovina te da vlasnici lokalnih pekara strahuju da povise cijene analogno porastu cijena sirovina i energenata, navedeno je poskupljenje već rezultiralo značajnim smanjenjem prodaje, što je pojava koja je jako uočljiva i u jeku turističke sezone, kada je zbog brojnih turista promet uvijek veći no inače.
Bio je to ”razlog više” za razgovor s dijelom dubrovačkih pekara koji su nas upoznali s bitno otežanim uvjetima poslovanja, ali i sve većim problemima s osiguranjem radne snage. Tako nam je Edi Morina iz pekare ”Rusica” priznao kako i dubrovački perkari osjećaju istovjetne teškoće kao i kolege-pekari širom Hrvatske:- Za rad u tri prodajna mjesta trenutačno nedostaje sedam ljudi! Većina zaposlenika dolaze s područja izvan Hrvatske, odnosno iz Trebinja ili s Kosova. Domaći se rijetko javljaju za rad u pekari vjerojatno stoga što uspijevaju pronaći bolje plaćena radna mjesta- rečeno nam je u ”Rusici”, dok su u susjednoj pekari ”Galeta” naglašavaju kako je porast tzv. ulaznih cijena sirovina i energenata te smanjenje životnog standarda utjecali na smanjenje prodaje količinski za 20- 25 posto!
Broj prodajnih mjesta smanjili smo s deset na samo šest, od kojih su dva u Mokošici. „Ugasili” smo dio prodajnih mjesta u školama jer je gradska uprava inzistirala da se djeca zdravo hrane, ali je činjenica kako je oko škola povećan broj kioska u kojima se prodaje pecivo. Zajedno s radnicima koji su na bolovanju, imamo 36 zaposlenika, većinom domaćih, od kojih su neki tu već 20 godina te smo postali skoro obitelj. Od prošle jeseni cijena struje porasla je 120 posto, a sirovina u rasponu 50- 70 posto, a brašnu skoro 100 posto i moguće ga je nešto jeftinije kupiti tek uz uplatu akontacije! Ali, kako? Jer, promet je količinski pao 20-25 posto, a najava skorog, novog poskupljenja energenata i sirovina dovodi nas u situaciju nemogućnosti poslovanja. Kruh je već sada skup, a uz nove cijene bit će još skuplji. Ali, nećemo ga građanima prodavati po 50 kuna!? A kako još u cijenu ukalkulirati i neprodani kruh jer se poskupljenje od samo 1 kune količinski znatno odrazi na prodaju?
U obje pekare ističu kako više nema dežurne pekare koja radi cijelu noć, iako npr. ”Galeta” radi do 1 a ne više do 3 sata kao ranijih godina. Jedan od razloga je i to da nemaju dovoljno radne snage, dok u drugom dijelu Gruža, u ”Pekari Mare” direktor Matej Pralas kaže:- Na naša dva prodajna mjesta imamo dovoljno radnika jer radimo samo jednu smjenu do 14 sati. Energenti su strašno porasli: za tonu lož- ulja smo lani plaćali oko 5.000 a nedavno već 10.400 kuna! No, kruh nije ni približno poskupio, a ovisno o danu u tjednu, količinski prodamo 20-30 posto manje ! Uz stalni rast energenata i sirovina i kruh koji nije poskupio ni približno, prijeti nam ključ u bravu. No, kruha će biti ali ne znamo po kojoj cijeni- ističe Pralas i napominje kako je svjestan da najlošije prolaze poljoprivrednici koji proizvode žito, a sad i pekari:- Najbolje prolaze velike korporacije koje diktiraju cijene i uzimaju profit!
Ilustrirajući rast cijena energenata, Mario Glavinić kao vlasnik "Pekara Glavinić” ističe da mjesečno troši oko 1600 litara nafte za koju količinu je do nedavno plaćao 7.600 a sada već oko 16 tisuća kuna!
-Nekad se na potezu od gruške pjace do Autobusnog kolodvora na Kantafigu kruh prodavao u samo četiri trgovine, a danas se na istom području kruh prodaje u čak 12 trgovina pekarskih proizvoda i svaka od njih uzima dio kolača. Sad su uvjeti poslovanja daleko lošiji i dovoljno je reći kako u veleprodaji cijena brašna zapada čak 7 kuna/kg! Ipak, s druge se strane mogu pohvaliti kako, od kako je 1999. godine ova pekara počela s radom, u njoj rade domaći ljudi i skoro u cijelosti je to ista, ”stara garda”! Sad smo već kao obitelj, ali će za par godina mnogi poći u mirovinu i već sad se brinem kako ću riješiti taj veliki problem!