Zavod za obnovu Dubrovnika i Građevinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu organizirali su u Lazaretima predstavljanje rezultata znanstveno stručne studije ‘Procjena otpornosti tipskog bloka u povijesnoj jezgri u Dubrovniku‘ i utjecaj ojačanja kamenih zidova na njegovo ponašanje pri djelovanju potresa.
Studijom se utvrdilo stanje i analizirala potresna otpornost bloka zgrada u povijesnoj jezgri omeđenog ulicama Placa, Kovačka, Prijeko, Zlatarska, kao i učinkovitost dosadašnjih mjera ojačanja kamenih zidova koje se kroz godišnje programe obnove aseizmičke sanacije provode od strane ZOD-a.
Voditelj izrade studije izvanredni profesor na građevinskom fakultetu u Zagrebu i član Hrvatskog centra za potresno inženjerstvo Mario Uroš jutros je na predstavljanju Studije o obnovi Grada ukazao na značaj očuvanja statike objekata u povijesnoj jezgri:
- Tema studije bila je procjena sigurnosti tipske zgrade, njene sadašnje nosivosti i što napraviti da bi se pojačala sigurnost. To je blok uz Sponzu na Stradunu, u planu je aseizmička sanacija na tom bloku, taj blok je jedan od manjih i zato je odabran da bismo dobili realniju procjenu nosivosti i kritičnih elemenata, što je problem i kako ga riješiti.
Ima dobrih i loših dijelova, a to su da postoji puno opasnih mehanizama, od nekonstrukcijskih elemenata kao što su dimnjaci, belvederi, dijelovi krovova do nestručnih intervencija, pojašnjava Uroš koji je bio u timu stručnjaka s Građevinskog fakulteta, Zavoda za tehničku mehaniku te Hrvatskog centra za potresno inženjerstvo, koji su izradili spomenutu Studiju.
- Problemi starih građevina svuda po Hrvatskoj je što su se vremenom izmijenile, ako ne izvana, onda iznutra. Namjera je apelirati na građanstvo i podignuti svijest da kad se nešto radi da se pokuša slijediti pravila konstrukcije, tražiti stručni savjet i ne oslabljivati konstrukciju tamo gdje je to opasno, kritično, a često se instalacije provode baš kroz najkritičnije elemente konstrukcije. Teško je zakonom to zabraniti, može se samo osvjestiti građane da to ne rade - rekao je Uroš i dodao:
- Uvijek se događaju rekonstrukcije i prenamjene prostora, ljudi trebaju imati na umu da se zgrada ne može vječno oslabljivati do urušavanja. Moraju to znati svi koji žive na potresom rizičnom području, a potresna opasnost je vrlo velika u Dubrovniku - dodao je stručnjak o monitoringu zgrade između Zlatarske i Kovačke ulice koja je u zadovoljavajućem stanju što se tiče rizika od potresa.
Vratiti zgradu u prvobitno stanje, što konzervatori najviše cijene, bilo bi idealno.
- Idemo pokušati vratiti takvo stanje jer ono je puno kvalitetnije nego što je ovo danas. Zgrada bi mogla izdržati relativno umjerene potrese bez ikakvih problema. Uz male intervencije bi mogla i puno više od toga – ističe Uroš i dodaje:
U odnosu na povratni period potresa, znači svako koliko se događa, današnji objekt se projektira na povratni period od 475, ova promatrana kuća je na otprilike 225 godina povratni period. Znači sadašnje stanje je negdje na pola propisanog. Međutim ne smijemo težiti skroz tom propisanom jer je to presigurno za jednu povijesnu građevinu. Ali moramo napraviti sve ono što možemo da spriječimo da se prije vremena sruši neki dio zgrade nego što bi trebao.
- Nedavni potresi u Petriji i Zagrebu, a i ranije kod nas 1996. u Stonu, te 1979. u Crnoj Gori uče nas o potresnom riziku te obavezi provođenja protupotresne obnove. Još od 1979. Zavod za obnovu Dubrovnika kontinuirano radi na obnovi spomenika. Baš ovakve studije doprinose da naši radovi budu znanstveno utemeljeni i da imamo potporu znanosti u našim promišljanjima i odlukama koje donosimo vezano za izradu projekata obnove. S naše strane radimo ono što možemo na povijesnim građevinama koje imaju svoja ograničenja i na koje ne možemo primijeniti suvremene propise – kazala je ravnateljica Zavoda za obnovu Dubrovnika Mihaela Skurić i dodala kako su upravo u tijeku radovi na bloku između Nalješkovićene i Antuninske ulice. Aseizmička sanacija koju na blokovima zgrada provodi ZOD, pojasnila je, ustvari je prva faza potresne obnove koju je moguće izvesti bez iseljavanja ljudi iz objekta.
Na pitanje je li moguće ubrzati proces aseizmičke sanacije građevina unutar zidina, Skurić kaže kako to najviše ovisi o financijama te napominje kako su izvođači radova uz ograničenja u pogledu kvalitetne radne snage ograničeni u izvođenju radova ograničeni i s velikim brojem posjetitelja povijesne cjeline.
- Nakon 1979. godine uspostavom Zavoda za obnovu, Dubrovnik ima dobru tradiciju sustavnog bavljenja protupotresnim ojačanjima i povećavanjem aseizmičke otpornosti. Mislim da je dobro što je Zavod dogovorio ovakvu studiju koja nam daje smjernice kako dalje i sa primjenom novih materijala i pristupa još bolje ojačati stanje konstrukcije blokova – kazala je ministrica kulture i medija Nina Obuljen Koržinek.
Govoreći o projektu aseizmičke sanacije naglasila je kako su to procesi koji traju kontinuirano.
- Često postoji želja da se ide brže, međutim bez dobrih projekata i planova ne možete stvari ubrzati. U Dubrovniku se radi aseizmička sanacija ovisno o sredstvima ali i o suglasnostima stanara – kazala je Obuljen Koržinek te poručila građanima povijesne jezgre, posebno onima koji koriste prostore komercijalno i ne žele izgubiti niti jedan ili dva mjeseca, kako je ‘podizanje razine sigurnosti zgrada nužno i za opstanak turizma kao glavne gospodarske grane‘.
Studija ‘Procjena otpornosti tipskog bloka u povijesnoj jezgri u Dubrovniku‘, moglo se čuti na predstavljanju, dala je prijedloge i savjete za daljnje postupanje pri procesu obnove u povijesnoj jezgri, te će se isti koristiti kao podloga za izradu projektne dokumentacije za protupotresnu obnovu blokova zgrada koji dosad nisu obnavljani. Predložene mjere ojačanja konstrukcije su, uz injektiranje zida za što je bitno da smjesa bude kompatibilna izvornim materijalima, vračanje odnosno ponovno aktiviranje postojećih zatega koje imaju važnu ulogu jer ‘drže zidove na okupu‘. Također, rečeno je kako bi se u starim građevinama trebalo mijenjati ili ojačavati stropne konstrukcije, a najvažniji je strop potkrovlja jer stare zgrade se u potresu oštećuju odozgo. Također, veliku ulogu u ojačavanju konstrukcije ima i obodni prsten kvalitetno sidren.
Suradnja ZOD-a i Građevinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu Katedre za statiku, dinamiku i stabilnost konstrukcija Zavoda za tehničku mehaniku, iznjedrila je studiju koju je izradio autorski tim: Mario Uroš, Marija Demšić, Josip Atalić, Petra Vidak, Marta Šavor Novak, Ivan Duvnjak, Maja Baniček, Romano Jevtić Rundek, Ante Pilipović i Jakov Oreb.