Tea Perović imala je samo 38 godina i četvoro male djece kad se suočila s izglednom smrću. Svojom vlastitom. Sve je počelo bolovima, koji su postali nesnošljivi. Svjedočila im je u bolesti svoga oca, koji je umro mlad. Znala je da je i nju stiglo isto. Kad su joj liječnici priopćili da je oboljela od metastatskog karcinoma, nije bila iznenađena.
Prva pomisao bila su joj djeca. Najstarija kći imala je tek 5 i pol godina, druga 4, blizanke godinu i pol. Život je trebao biti pred njom, a tada je ispred sebe vidjela samo provaliju.
Tea je rođena na Braču, gdje je odrasla. U Zagreb je došla na studij. Pokrenula je privatnu tvrtku, udala se i rodila četiri djevojčice. Luni je danas 7 i pol, Teni je 6, a blizankama Miji i Eleni 3 i pol godine. Izazovno je biti majka četvoro djece, pogotovo u današnja vremena, a kad je dobila svoje blizanke, osjećala se, kaže Tea, kao ‘kraljica svemira’:
- Bilo mi je tako prirodno brinuti se za četiri curice, imala sam osjećaj da mogu sve. S mužem tada nisam bila u nekom dobrom odnosu, ali baš iz tog razloga sam osjećala da mogu preuzeti i mušku i žensku ulogu, i majke i karijeristice - prisjeća se Tea, profesorica njemačkog jezika i osnivačica tvrtke za poduke i prijevode, koja je u nedjelju navečer u Sponzi predstavila svoju prvu knjigu, ‘Stvorene smo za nebo’.
- Jednog dana počeli su baš gadni bolovi, u nozi i u leđima. Prvo sam mislila da je od nošenja beba, da se previše forsiram... Jedne večeri nisam uspjela spustiti jednu od blizanki natrag u krevetić. Leđa su mi zaštekala. Tada sam se prvi put zabrinula da ne mogu biti sama s njima jer nešto nije u redu - sjeća se Tea, koja nije imala nikakve druge simptome podmukle bolesti.
- Do tada sam bila super zdrava. Par godina prije toga moj je otac umro od posljedica metastatskog karcinoma. Prolazila sam s njim bolest i njegovo opisivanje te boli podsjetilo me na moju. Bila sam sigurna da ga imam i i ja. Kod doktora se pokazalo upravo ono što sam slutila - dodaje naša sugovornica, kojoj su utvrđene metastaze na cijeloj kralježnici, zdjelici, rebrima, jetri i na koži.
- U radiološkoj čekaonici sam se samo nadala da se neću raspasti jer je to bila strahovita spoznaja. Imala sam samo 38 godina i četiri male djevojčice. Tvoj život se potpuno promijeni. Imaš osjećaj kao da sanjaš i prolaziš kroz noćnu moru. Jedva sam čekala izaći van da se ne rasplačem pred svim tim nepoznatim ljudima - sjeća se tog strašnog trenutka.
Cijeli tekst pročitajte u novom broju Dubrovačkog vjesnika.