Tea, majka četiri djevojčice, suočena s teškom dijagnozom ostala ustrajna: U najvećoj patnji živim radost

Neke se priče napišeš kroz suze. Neke tuge izazovu osjećaj srama, pogotovo kada vidiš kako tvoji osobni problemi ne samo da izgledaju nebitnima, nego takvi i jesu u usporedbi s drugima.

Bez daha nas je tako ostavila Tea Perović, mlada žena i supruga, majka četiri divotne djevojčice, teško bolesna, a jača od svih zdravih ljudi koje smo ikada upoznali.

Screenshot Djh/

Gostovala je u HRT-ovoj emisiji "Dobro jutro, Hrvatska" ispričavši svima svoju priču, od prvih tegoba koje je počela osjećati u veljači 2022., do današnjih svakodnevnih bitki s karcinomom i metastazama.

- Počela sam osjećati određene tegobe, bolove u leđima popraćene povišenom temperaturom, pripisivali smo to sve dječjim infekcijama, možda je ovo, možda je ono. Jednu noć me probudila trgajuća bol u nozi, to je bilo baš nešto strašno, imala sam osjećaj da nije to samo tek tako, da nisu to bolovi koji će doći i proći, nego da ipak ima nešto više i jače u svemu tome - kazala je Tea, kojoj je liječnica nedugo nakon te noći dijagnosticirala karcinom.

- To je bila šokantna spoznaja. Ja sam prije bila jako zdrava mlada žena, okružena djecom, mogla sam praktički sve sama, nikada nisam bila ozbiljnije bolesna, tako da je to bilo dosta teško suočavanje sa svojom bolešću - ispričala je sve o periodu spoznaje i otkrića, kada joj je najstarija kći imala tek pet i pol godina, mlađa dvije manje, a blizanke su imale niti godinu i pol.

- Kada su se počeli nalazi s mojih pretraga gomilati u fascikli onda sam odlučila: OK, sad je trenutak! Sjele smo zajedno na kauč i rekla sam im potpunu istinu. Majka je bolesna, nisu one znale koja je bolest u pitanju, niti je to zapravo uopće bilo bitno, ali sam im rekla da moram primati teške lijekove, da je moguće da ću zbog tih terapija imati određene nuspojave, dakle moguće je da će mama izgubiti kosu i to im je bilo ono strašno - rekla je Tea.

- Joj, mama, ne, tvoja duga kosa, tada sam imala dugu, plavu kosu, to im je bilo onako malo teško, ali i tome su doskočile. To sam vrlo realno i iskreno prenijela, onako kako sam se ja zapravo pri tom osjećala i to se samo dalje nastavilo. Ja stvarno nisam osjećala nikakva straha od svoje bolesti, niti bojazan - kazala je majka.

Svjesna je kako je ozbiljno bolesna, ne idealizira ništa, prema sebi je brutalno iskrena.

- Rekli bi liječnici da je moja bolest smrtonosna i neizlječiva. U samom startu mi je dijagnosticirana maligna bolest, multicentrični karcinom dojke s metastazama, metastaze su uhvatile cijelu kralježnicu, rebra, kosti zdjelice, u međuvremenu i jetra i kožu... Ali, to su čisto medicinske činjenice, ono što je po meni bitnije u tome svemu je da čovjek ne gleda na samo ograničavajuće. Ono što ti daje taj svijet, ono što ti daje medicina, kojoj u potpunosti vjerujem, ali imam duboku svijest u sebi da zapravo čovjek svojim duhom, koji mora pri tom rasti, koji se mora razvijat, koji se mora produbljivat, on može pobijediti sve! - hrabra je Tea.

...prije bolesti

Screenshot Djh/

Teško je i poslušati ostatak, jer se, vjerujte na riječ, čovjek stvarno zamisli nad svojim slabostima. Tea je, naime, u cijeloj svojoj dvogodišnjoj životnoj borbi uspjela i napisati knjigu, "Stvorene smo za nebo" se zove.

- Kada kažete "nije valjda da je do tud došlo", odnosno da se kraj bliži, automatski zauzmete stav većine ljudi, a to je na neki način: jadna, ima tu bolest koju ima, kraj joj se bliži, međutim, što znači kraj? Praktički mi živimo na ovome svijetu da proživimo taj dio života kojeg imamo, ali zapravo mi idemo ka nekakvom putu koji nije kraj! Što god da vam se u životu dogodi, bilo koji težak križ, bilo koja teška situacija, bilo koja tragedija, sve je to stvar perspektive, kako ćete vi na tu situaciju gledati, i vjerujte mi u svakoj situaciji, pa i onoj najgoroj, se može živjeti radost. U najvećoj patnji se može živjeti radost! - kazala je Majka hrabrost, ostavivši nas opet bez daha.

U najvećoj patnji se može živjeti radost!

Nepokolebana u svojoj vjeri Tea je svim iskušenjima usprkos odlučna živjeti puninu. Što god drugi mislili o tome.

- U svakom slučaju kraj definitivno nije blizu. Ja ne znam kad je moj ovozemaljski kraj, to ne mogu znati, ali s time se zapravo i ne opterećujem, zato što znam da u principu nisam ni od ovog svijeta - zaključila je, osvojivši nas za sva vremena.