Mato Franković, gradonačelnik Dubrovnika i Franjo Pašalić, vlasnik Marine Frapa Dubrovnik koja je smještena uz Lapadsku obalu i dalje su u 'Velikom ratu' ukopani u svoje rovove i sa svojim zahtjevima ne popuštaju niti milimetar a u pitanje je došao krucijalni gradski projekt proširenja Lapadske obale. Dubrovački gradonačelnik otišao je i korak dalje te najavio da će Grad zatražiti poništenje koncesije koju je Vlada na čijem je čelu prije sedam godina bio sadašnji hrvatski predsjednik Zoran Milanović dodijelila Laguni trade. Franković kao razlog za takav potez navodi da je projekt marine izašao iz koncesijskog područja te da je neistinitim tvrdnjama od Republike Hrvatske 2019. godine dobio produljenje roka za dobivanje uporabne dozvole za 'depadans' marine, odnosno bazen 'B' iza lučice Orsan, i to na šest godina od početka gradnje. - Imamo osobu i investitora koji na svaki način pokušava ušićariti par parking mjesta. Grad je mogao proći jednostavnije: dati mu 30 parkirnih mjesta od ukupno 107 i to bi značilo 30 parkirnih mjesta oduzeti stanovnicima Lapadske obale. Nisam htio pristati na to. Sve ide dobro i onda dođe netko tko kontinuirano pokušava zaustaviti radove. Imate osobu kojoj su prvi susjedi stanari Lapadske obale i koja bi trebala imati simpatije prema tim ljudima, ali čovjek uporno ide kontra javnog projekta, meni je to nerazumljivo, ali ljude uistinu razumijem, poručio je gradonačelnik- poručio je Mato Franković dan nakon što je otkrio da će Grad zatražiti reviziju dokumentacije i poništenje koncesije za marine te najavio kako će se pridružiti prosvjedu koju su najavili stanari Lapadske obale.
Dubrovački odvjetnik Ante Kačić koji zastupa tvrtku Laguna Trade ističe kako ne vidi nikakav povod da bi se radila revizija, a kamoli poništila koncesija za Marinu Frapa Dubrovnik. – Moj klijent sklopio je ugovor sa Vladom RH o koncesiji za marinu te je ona izgrađena, koristi se i plaća temeljem tog ugovora. Sada se dogodilo da se na području koje je tim istim ugovorom u obuhvatu marine izvode radovi, iako vlasnik marine plaća koncesiju u punom iznosu. Što se tiče bazena 'B', država je tim ugovorom bila obvezna osigurati pristup i infrastrukturu tom koncesijskom području no to nije napravila već je poručeno da to mora napraviti lokalna samouprava, odnosno Grad Dubrovnik. Tko će to od njih napraviti, nama nije važno, već je važno da se to napravi a zato je i produžen rok za stavljanje tog dijela marine u funkciju na šest godina – ističe Kačić naglasivši kako sporove koji se vode pred sudovima ne može komentirati. Najavljeni prosvjed ocijenio je kao još jedan način pristika na investitora te naglasio kako u ovom trenutku nikome nije u interesu podizanje tentija.
Zanimalo nas je i mišljenje bivšeg dubrovačkog gradonačelnika Andra Vlahušića u čijem se mandatu krenuo pripremati projekt proširenja Lapadske obale, a koji je dovršila aktualna gradska vlast te iz EU fondova povukla sedamdesetak milijuna kuna i pokrenula radove. – Za problem oko marine i Lapadske obale kriva je Vlada RH. Naime, kada smo krenuli sa priprema projekta Lapadske obale, a istovremeno se radilo i na projektu marine. Osnovno je bilo izmijeniti prostorne planove, UPU i GUP pa smo tako predvidjeli gdje će biti nova obalna crta Lapadske obale. Kada je utvrđena i ubačena u UPU i GUP tek tada je izdana građevinska dozvola za marinu koja je, kao što se i sada vidi odmaknuta od stare obalne crte jer drugačije bi dobila građevinsku niti uporabnu dozvolu od nadležnih ministarstva i Vlade RH obzirom da se koncesija daje u rok duži od 20 godina. Pa i komunalna lučica je prilagođena prostornim planovima. Zato su tamo postavljeni mostovi do gatova. No u ugovoru za koncesiju u Vladi su očito 'zaboravili' da je izmijenjen UPU i GUP te su računali da se koncesijsko područje proteže od stare obalne crte Lapadske obale.
Dakle Vlada je Pašaliću dala je negdje pola metra, a negdje i metar više nego je trebala po aktualnim prostornim planovima, a tu grešku očito ne žele priznati – pojasnio je Vlahušić koji također nema lijepe riječi za investitora Marine Frapa Dubrovnik kojem je, kako kaže, najvažniji njegov interes i taština. I dalje tvrdi da bi se u njegovom mandatu sa planirane tri lokacijske a potom i građevinske dozvole, posebne za svaku fazu proširenja Lapadske obale, izbjegao problem sa Pašaliećm. Rješenje sadašnje situacije vidi u osnivanju Akcijske grupe po uzoru na onu koja se bavi odašiljačem na otoku Lupudu. – Treba za isti stol sjesti Pašalića, gradsku upravu, gradske vijećnike, predstavnike nadležnih ministarstva i javnost kako bi se vidjelo tko je pogriješio i pronašlo rješenje za istuaciju koju sada za dodatne ustupke koristi investitor – poručuje Andro Vlahušić.
Podsjetimo, površina pomorskog dobra, odnosno lučkog područja koju je tvrtka Laguna Trade dobila u koncesiju 2015. godine na rok od 30 godina u vrijeme Vlade sadašnjeg predsjednika države Zorana Milanovića iznosi 54.427 metara četvornih, od čega na bazen A, odnosno centralni dio marine otpada nešto manje od 45 tisuća kvadrata dok je površina nedovršenog bazena 'B', odnosno dijela iza Orsana nešto više od 9 i pol tisuća kvadrata. Godišnja cijena koncesije iznosi fiksnih 435.416 kuna te 5 posto ukupnog godišnjeg prihoda marine.Ugovorom se Laguna trade obvezala za svaku dodatnu gradnju ili rekonstrukciju na koncesijskom pomorskom dobru zatražiti suglasnost države te koncesionirano pomorsko dobro koristi isključivo za obavljanje djelatnosti za koje je registriran i za koje je utvrđena namjena koncesije niti smije prava stečena koncesijom, niti djelomično, niti u cijelosti prenositi na drugoga, bez izričitog odobrenja Republike Hrvatske. Tri godine nakon toga Marina Frapa Dubrovnik dobila je uporabnu dozvolu ali samo za centralni dio, odnosno bazne 'A' do Orsana, dok će uporabna dozvola za bazen 'B', dio iza Orsana biti izdana kada se riješe imovinsko pravni odnosno. Naime, tom dijelu marine može se prići isključivo preko privatnog zemljišta, doslovce kroz dvorište obiteljske kuću ili preko sportske lučice Orsan koju, odlukom Skupštine Dubrovačko-neretvanske županije koristi Jedriličarski klub Orsan a manjim dijelom i Veslački klub Neptun. To je i bio razlog zbog čega je rok za stavljanje u funkciju 'depadansa' Marina Frapa Dubrovnik produžen za šest godina.
Problemi sa Pašalićevom marinom vuču se odavno, još od samog davanja u koncesiju tog dijela gruškog akvatorija na kojem je nautičku marinu isprva planirala graditi dubrovačka brodarska tvrtka Atlantska plovidba koja je, očito samo zbog toga i kupila hotel Lapad kojeg je kasnije prodala. Podsjetimo, duplo bolju ponudu od Atlantske dala je tvrtke Luka Guž, tada u većinskom vlasništvu Grada Dubrovnika no sa svojom ponudom i poslovnim referencama marine u Rogoznici svih je 'zasjenio' Franjo Pašalić i njegova tvrtka Laguna Trade. Dubrovčani koji su tamo imali vezova za barke morali su ih preseliti na druga mjesta dok se nije izgradila komunalna lučica što je već izazvalo poprilično nezadovoljstva među građanina. 'Šlag' je dodala za dubrovački ukus prekičasta ograda, mramorna skulptura lava, simbola pašalićevih marina kao i natkriveni gatovi koji svijetle raznim bojama. Osim toga u početku se činilo da će suradnja Grada i investitora biti dobra, a za vrijeme mandata bivšeg gradonačelnika Andra Vlahušića, Pašalić je čak ponudio da mehanizacija koja je zabijala stupove za gatove u more to isto odradi i za projekt proširenja Lapadske obale, dubrovačkog 'ružnog pačeta'. No kako dokumentacija za taj projekt nije bila spremna, bez potrebnih dozvola tada se nije moglo započeti sa radovima.