Dubrovčani ističu kako staro, nepisano pravilo o dubrovačkim taksistima glasi: dok traje sezona ništa ih ne pitaj, ništa ne znaju, niti o čemu brinu osim o slijedećoj vožnji. Ali, kad sezona mine, tad znaju sve, pa i bolje od policije!
Potvrdilo se to i ove godine nakon uspješne turističke sezone u kojoj je na dubrovačkom području tijekom srpnja i kolovoza bilo skoro osam tisuća taksista s područja skoro cijele bivše države. Trenutačno su u gradu samo lokalni autotaksi vozači koji se, zapravo, svi osobno poznaju i može se reći da su oni jedini životnu egzistenciju i sudbinu vezali uz autotaksi djelatnost. Ponovno se vrijeme između dvaju sezona koristi za rješavanje nagomilanih strukovnih problema, pa i onih vezanih uz cehovsku udrugu i radna pravila. Jedno od njih su promjene zakonskih propisa za radne dozvole, o čemu asu taksisti pokrenuli inicijativu kojom traže kako obvezni minimum svakom taksisti moraju biti poznavanje hrvatskog jezika kao jezika zemlje u kojoj rade te vozačka dozvola iz neke od zemalja Europske unije. Neki taksisti traže i ponovno uvođenje ispita o poznavanju grada, ograničavanje radnog vremena odnosno dnevne vožnje, automatsku fiskalizaciju i postavljanje oznaka o vlasniku autotaksi obrta i slično. No, doznali smo kako će većinu potonjih zahtjeva riješiti novi Zakon o cestovnom prijevozu putnika.
Tajnik dubrovačke Obrtničke komore Nikola Kalafatović kaže kako je u Dubrovnika oko 450 taksista-legalnih obrtnika:- Tome treba dodati i d.o.o.-tvrtke nad koje HOK ne kontrolira, a tu su i Uber, Bolt te Cameo. Eko taksi je trgovačko društvo, što znači da u sezoni na legalnog autotaksi-obrtnika imamo 17 ostalih vozača! Inače, nebitan je moj osobni stav o minimalnim uvjetima rada taksista, bitan je stav taksista i pitajte to predsjednika udruženja.
No, Miša Miloslavića nismo uspjeli kontaktirati te smo potražili dio taksi-voditelja. Tako čelnik ”Plavog taksija” Ivica Smoljko ističe: -Točno je, pokrenuli smo peticiju kojom želimo otkloniti nelojalnu konkurenciju. Želimo da minimalni uvjeti svih autotaksi vozača budu poznavanje hrvatskog jezika i vozačka dozvola neke od EU-zemalja, a ne da se vozačke dozvole automatski ”prepisuju” odnosno priznaju- naglašava i dodaje:
- Samo neka se prepiše zakon EU jer npr. u Njemačkoj ili Italiji ne možete biti taksi vozač ako ne poznajete jezik te zemlje i ne prođete školu koja traje nekoliko mjeseci, osobito u ovoj uslužnoj djelatnosti, a u nas takvi vozači voze na svoju matičnu dozvolu ili mu je u Hrvatskoj samo ”prepišu”. Traženi uvjeti nisu diskriminacija nego temelj u normalnom svijetu. Ako smo dio EU, prepišimo EU-zakone! Vozači iz trećih zemalja moraju proći osnovnu naobrazbu. S druge strane, Hrvatska obrtnička komora (HOK) nikog ne štiti, nego samo uzima danak. Gospodarska komora (HGK) sad je dobrovoljna, dok je HOK obvezan i po sili zakona svima uzima 120 eura godišnje i Porezna uprava nas blokira ako ne platimo članarinu, kao da smo dužni državi! Osobno sam za ukidanje članarine jer nas ne štite. Taksisti sa strane imaju ista prava, a mi nismo zaštićeni! Gdje HOK troši te novce? Borimo se i većina je dubrovačkih taksista, da bi se zaštitila, napravila je neke svoje udruge. Ako nije tako nek me opovrgnu! Nikom ne dociram, ali se osobno za 70 članova Plavog taksija borim kako god znam. Naše su vozačke dozvole priznate u EU i tamo svi moraju pokazati poznavanje jezika te potom i uvjet poznavanje grada, što moraju položiti u cijeloj EU, a ne u Hrvatskoj! Tek tad polažu za taksi vozača i dobiju vozačku karticu koju ćemo i mi uskoro dobiti. To je kartica s QR-kodom i podacima o edukaciji, što će kroz QR-kod svaki putnik moći provjeriti. Vjerujem da će novi zakon riješiti i problem radnog vremena, a ubuduće se svaka platforma mora izravno povezati s Ministarstvom rada i Poreznom upravom RH zbog fiskalizacije koju Plavi taksi već ima.
Smoljko ističe da se morat riješiti i radno vrijeme te da se još dvoume hoće li se ograničiti na 10 ili 12 sati, ali će to spriječiti da umorni vozači prevoze putnike i tako izazivaju nesreće. Tu je i problem da svako vozilo mora na vratima imati obavijest o vlasniku obrta ili društva, a na krovu taksi-oznaku:- No, trenutačno u Dubrovniku 60 posto vozača to nema! Ne znam zašto, To su većinom vozači koji rade na platformama ali ispada da oni rade na crno! Podržat ćemo i zahtjev da svi upravitelji prijevoza nekog društva ili obrta moraju biti zaposlenici tog obrta ili društva, kao i to da ni jedan vozač ne može biti zaposlen samo na dva sata, nego minimalno 42 sata tjedno, što će se vjerojatno uvrstiti u zakon!
I Božo Miletić iz EKO taksija kaže da svi ”uvozni radnici” trebaju znati jezik zemlje u kojoj rade te podsjeća:- U većini EU-zemalja radnici na tečajevima uče taj jezik. No, autotaksi tržište je neuredeno i to se mora hitno mijenjati. Ali, domaćih vozača nažalost nema a stranci rade u svim branšama, iako au kod nas u Eko taksiju zaposleni svi domaći, odnosno ljudi iz grada. No, problem nam predstavlja zakon pun manjkavosti i otvorenog prostora za razne manipulacije. Taksi prijevoznici moraju poznavati osnove mjesta u kojem rade, jednako kao što bi trebalo i zapošljavati takve vozače. No, da bi to bilo moguće Zakon o prijevozu bi to trebao omogućiti te naša tvrtka podržava ponovno uvođenje takvog ispita. Glede autotaksi prijevoza treba razlikovati prijevoznika od zaposlenog vozača, na kojeg se Zakon o radu i odnosi, dok Zakon o mobilnim radnicima već precizira vrijeme koje mobilni radnik smije provesti u vožnji. No, to se odnosi na vozače kamiona i autobusa, ali ne i vozače autoksija!- kaže Miletić te naglašava:
-Osobno smatram kako trajanje smjene autotaksi vozača nije problem u odnosu na druge odredbe Zakona o prijevozu kojima je tržište potpuno otvoreno te skoro da nema nikakvih ograničenja za početak obavljanja ove djelatnosti. Bilo bi mudro prije uvođenja bilo kakvih ograničenja to analizirati: primjerice koliko je prometnih nezgoda u kojima su sudjelovala taksi vozila i kakav je omjer krivice taksista i vozača ostalih vozila.