Neke utakmice su otišle u zaborav, neka sjećanja su izblijedila, ali ta utakmica, i ne samo ta, već ta cijela naša sezona u kupu, to se ne zaboravlja – okrenuli smo Srećka Žuneca, a kad smo spomenuli kako je danas točno 40 godina od, ostalo je zapisano, najveće pobjede u povijesti dubrovačkog nogometa u bivšoj državi, k’o iz topa je izrekao uvodne rečenice.
Da, 40 godina. Utakmica osmine finala Kupa Mašala Tita, srijeda, 16. studenog 1983. godine, igralište Lapad, gledatelja koliko ih se moglo natiskati: GOŠK Jug – Vojvodina 1:0. Strijelac Goran Čogurić u 73. minuti. Dubrovački nogometaši su među osam najboljih u kupu. Nikad tako daleko nisu otišli...
Prije Vojvodine su izbacili Budućnost, također prvoligaša – 3:1 na Lapadu...
- Pamtim tu euforiju, koja je bila u gradu, i zatim smo u četvrtfinalu išli u Sisak igrat protiv republičkog ligaša Metalca... Ajme, Marinu Beletiću je na toj utakmici pukla noga. Bio sam blizu kad se to dogodilo. Bio je to takav lom, tako je to puklo, nikad prije i nikad poslije nisam takvo što čuo i vidio. Ako se dobro sjećam, Metalac je imao jednu priliku i iskoristio je, a mi se nismo proslavili s igrom. Ta utakmica je moje najveće razočaranje, najteži poraz... Uglavnom, nakon loma noge, u totalnoj depresiji, koju pamtim i danas, izgubili smo utakmicu, bili slabi – vrti Žunec po sjećanjima.
Čitamo sastav koji je izbacio Vojvodinu tog povijesnog 16. studenog 1983. godine: Padovan, Dilberović, Beletić, Trošelj, Kurtela, Žunec, Rončević, Obšivač, Mostahinić, Šimić i Goran Čogurić. Još su igrali Nenad Čogurić i Kovač, trener je bio Stipe Kedžo. Prije utakmice na Lapadu svirala je Limena glazba iz Zatona, Dubrovački trombunjeri su se par puta ‘oglasili’, učenici Osnovne škole Lapad su u narodnim nošnjama podijelili karanfile igračima obje momčadi, te sucima...
U Slobodnoj Dalmaciji je pisalo 5.000 gledatelja, u Dubrovačkom vjesniku 6.000 gledatelja...
- Sjećam se, odakle se moglo gledat, gledalo se – rekao je jednom prilikom Marino Beletić prisjećajući se ogleda protiv Vojvodine.
Trenutak odluke dogodio se u 73. minuti kad je Trošelj s desne strane lijepo uposlio Gorana Čogurića, koji je loptu s visine vratareva prostora plasirao u mrežu Vojvodine. Na stadionu urnebes. Pucaju trombunjeri, publika pjeva, igrači se grle i ljube.
Čitamo izvještaj Ante Bautovića u Slobodnoj Dalmaciji: Goran Čogurić je već u 5. minuti zatresao mrežu prvoligaša, ali ga je sudac Madžoski iz Prilepa na intervenciju svog pomoćnika poništio radi zaleđa. U 20. minuti Obšivač je tukao, ali Jovanić na vratima Vojvodine obranio. U 33. minuti Šimić nije bio spretan ispred Jovanića, kao i u 41. minuti. U 52. minuti velika prilika za Vojvodinu, koja je imala prilike u završnici, i to nakon što dvije minute iza pogotka odluke Rončević nije uspio pogoditi za 2:0. Bio je sam pred Jovanićem...
- Kolone su iz Gruža sa zastavama išle na igralište, ljudi su dolazili sa svih strana... Tražila se karta više. Tih godina je GOŠK Jug bio jedan od boljih drugoligaša – istaknuo je Žunec, koji je protiv Budućnosti bio strijelac za 1:1.
- S nekih 12, 13 metara sam dao pogodak. Budućnost je povela, a vrlo brzo smo preokrenuli utakmice u našu korist, te poslije još jednim pogotkom potvrdili pobjedu – ne zaboravlja Žunec, on i Marin Kurtela su bili zadnja linija.
Pogodio je naš sugovornik u 32. minuti, četiri minute poslije strijelac za 2:1 vodstvo GOŠK Juga bio je Dean Mostahinić, koji je u 56. minuti potpisao konačnih 3:1.I već plasman u osminu finala je bio najveći uspjeh dubrovačkog nogometa...
Što se još pamti – ždrijeb četvrtfinala. Ceduljica s imenom GOŠK Jug jedina nije bila u pokalu. Naime, jedino je on morao gostovati u četvrtfinalu jer je prethodno bio dva puta domaćin, a u pokalu šest prvoligaša i jedan republički ligaš.
Prvi je izvlačio Branko Puljizević, tadašnji predsjednik GOŠK Juga. Ceduljicu, koju je izvukao, dao je Žiki Joloviću iz FSJ-e, koji je vodio ždrijeb, a na njoj je pisalo – Metalac Sisak. Tako je GOŠK Jug izbjegao Sarajevo, Hajduka, Crvenu zvezdu, Dinamo Zagreb, Rijeku i Radnički Niš. Pisalo je nakon ždrijeba: Povijesna šansa Dubrovčana!
U novinama komentari: Kakva sreća za GOŠK Jug!
Nažalost, utakmica četvrtfinala, koja se igrala 11. travnja 1984. godine, završila je lomom noge Beletiću, porazom 0:1. Na Lapad bi stigao Hajduk da je GOŠK Jug prošao Sisak...
Kako se to nije dogodilo, 1:0 pobjeda protiv Vojvodine na Lapadu izborena 16. studenog 1983. godine, kako je i ostalo zapisano: najveća je pobjeda u povijesti dubrovačkog nogometa u bivšoj državi.
Na kraju Kup je osvojio Hajduk, koji je u polufinalu s 2:1 svladao Metalac na Poljudu, a u finalu Crvenu zvezdu (finale dvije utakmice, 2:1 na Poljudu, 0:0 na Marakani).