Uvodna scena akcijskog filma Sicario iz 2015. u režiji Denisa Villeneuvea pokazala je svu strahotu svijeta južnoameričkih narkokartela. Raspadajući leševi nagurani u zidove sigurne kuće kod publike su stvorili jezu koju tri godine kasnije nastoje oživjeti autori nastavka, 'Sicario 2: Rat bez pravila'.
Dakako, protokom vremena i kriminalni se obrasci mijenjaju pa promet drogama ustupa mjesto isplativijoj trgovini ljudima duž američko-meksičke granice koju svake noći pokušavaju prijeći hrpe očajnika.
U aktualnom ozračju islamofobije, među izbjeglicama u drugom 'Sicariju' su i radikalizirani bombaši-samoubojice za koje američki obavještajci vjeruju da ih krijumčare karteli. Pa kreće akcija kojom rukovode akteri iz izvornika, beskompromisni CIA-in operativac-veteran Matt Graver (Josh Brolin) i propali odvjetnik-osvetnik Alexander Gillick (Benicio del Toro).
Cilj je oslabiti protivnika i umjetno potaknuti rat suprotstavljenih kartela otmicom malodobne kćerke jednog od šefova podzemlja. A upravo je lik školarke Isabel Reyes (Isabela Moner) među najuspjelijima u ovom filmu cijepljenom od ženskih osobnosti (glumica iz prvog nastavka Emily Blunt je pauzirala, jedina epizodistica ostaje Catherine Keener u sporednoj ulozi visokopozicionirane CIA-ine agentice).
Mlada Isabel je inteligentni 'survivor', svjesna očeva zločinačkog zaleđa i mogućnosti preživljavanja uz pomoć Gillicka, oca koji je tragično izgubio kći.
Otmičar i žrtva se povezuju još i više kad postane jasno da će ih Ameri likvidirati jer previše znaju o promašenom lovu na radikalizirane teroriste. Scena u kojoj del Torov junak znakovnim jezikom s gluhim farmerom dogovara utočište za sebe i Isabel spada među najupečatljivije u krimiću koji na treći nastavak sluti kroz lik budućeg kartelaškog ubojice – sicarija, naizgled dobroćudnog tinejdžera iz susjedstva, Miguela (Elijah Rodrigez).
I dok radnja u zračnim i cestovnim okršajima povremeno gubi preglednost, a uvezeni islamisti djeluju kao višak bez kojeg se moglo, fotografija je svo vrijeme suverena u prikazu meksičkih prašnjavih pustopoljina punih krvi i rafalne paljbe.
Stefano Sollima dostojno je zamijenio Villeneuvea u redateljskom stolcu. Iskustvo režije talijanske mafijaške serije “Gomora” i rimskog gangsterskog epa 'Suburra' itekako mu je koristilo pri oslikavanju ozračja s onu stranu zakona u Trumpovu meksičkom susjedstvu.
Unatoč mjestimičnim scenarističkim klimavostima, drugi je Sicario pitka kriminalistička drama koja nakon završnog susreta mlađahnog Miguela i od mrtvih ustalog Gillicka jednostavno vapi za sequelom.