Zvijeri se spustile na 10 kilometara od splitske Rive: Zavijanje vukova i čagljeva otjeralo nam je turiste! Čim u sumrak zazvoni 'Zdravo Marijo', krv se ledi u žilama...

Čim zazvoni 'Zdravo Marijo', tamo negdi u sami sumrak, oko osam, devet sati, iz šume se začuje zavijanje čagljeva.
Nije to obično glasanje kojim se dozivaju vukovi, već strašni urlici koji odzvanjaju od Naklica preko Tugara do Žrnovnice, a koji lede krv u žilama. Nekidan, predvečer, točno kad se začuju zvona, oglasili su se čagljevi, i to tu na brdu Perunu iznad Podstrane, nadomak Splita.

- Viđali su ih ljudi i u blizini Sitnoga Donjeg, koje je od kampanela Sv. Duje udaljeno samo desetak kilometara. Prije godinu dana moglo ih se čuti samo ponekad, ali zadnjih nekoliko mjeseci to je pravi simfonijski orkestar. Uz već prisutne vukove, to doista ulijeva strah stanovnicima ovog područja - prepričava nam zadnja događanja u svome mjestu Miljenko Barić iz Tugara, gdje je, po njegovu mišljenju, i glavno stanište tog opasnog predatora.

Nemir i nespokoj

Osim šteta koje čine prvenstveno na sitnoj divljači, ovog ljeta zavijanje čagljeva otjeralo je i strane goste koji su svoj odmor htjeli provesti daleko od gradske vreve, ali umjesto spokoja koji su očekivali, svojom glasanjem "u bijeg" su ih natjerali čagljevi. Viđali su ih ljudi i u svojim dvorištima u Naklicama, a zadnji put su primijećeni i kraj boksa sa psima tek stotinjak metara od središta Tugara.

- Ne boje se oni pasa. Vrtili su se oko njih kao da su znali da im ništa ne mogu. Vjerojatno traže kakve ostatke hrane. Povećanje brojnog stanja ulijeva strah i kod domaćih ljudi. Boje se za svoju djecu na putu do škole. Nije vam svejedno kada začujete njihovo urlikanja sa Zahoda. Nije to WC, nego brdašce na južnoj strani mjesta, koje je i glavni stacionar ove opake zvijeri. Što je najčudnije, ni psi ga neće da gone. Već nakon nekoliko minuta psi odustaju, ni njima se nije lako boriti s ovakvim smušenjacima od životinja. Kada bježe, vrludaju na sve strane pa u visokoj travi i gustoj makiji lako izbjegnu svojim progoniteljima. Viđali su ih, kažu pastiri, pored svojih ovaca, ali, što je baš čudno, zvijeri ih se nisu usudile napasti. Možda nisu bili gladni - s podsmijehom će Miljenko Barić.

Prema njegovim tvrdnjama ova pošast se pojavila nakon prošlogodišnjeg velikog šumskog požara. Gdje je do tada obitavao i što ga je natjeralo da se spusti skoro pa do mora, to ne znaju ni najiskusniji. Ni oni najstariji ne pamte da se ikada dogodilo da im ovi strvinari šetaju mjestom. Vukovi da, ali čagljevi…

Tko će o tome znati bolje nego sami lovci. Jedan je od najiskusnijih, sa četrdeset godina lovačkog staža, Nediljko Stanić, bivši predsjednik lovačke udruge "Mosor-Priko" iz Omiša. Međutim, ni on nema pravog odgovora. Jedino što sa sigurnošću može reći je to da su se čagljevi rasprostranili od Omiša do Žrnovnice.

Obrana teritorija

- Od kuda su došli, teško je reći. Zbog čega, isto tako. Nemamo točne pokazatelje da bismo mogli argumentirano odgovoriti na to pitanje. Vjerojatno su se zbog požara odnekud spustili u Poljica. Tu su očito pronašli ono što je životinji najpotrebnije, sigurnost, mir i hranu. Pokušali smo ih i organiziranim hajkama istjerati, međutim, nismo uspjeli. Jednostavno im je nemoguće stati na rep. Psi brzo odustaju, a ovaj gustiš idealan je za čagljeve. Najčešće napadaju u sumrak i zoru, i to zečeve, fazane, a zalijeću se i na mlade divlje svinje i mladunčad muflona koja obitava u našem lovištu. Sada su neki lovci nabavili i vabilicu za čagljeve, pa ćemo i time pokušati, drugg načina nemamo - tvrdi Nediljko Stanić, i sam svjestan da će njihova brojnost i dalje rasti i stvarati dodatne glavobolje i lovcima i žiteljima tog kraja.

Dosta im je i vukova koji su zagospodarili Mosorom i kao da su se s čagljevima dogovorili oko podjele terena. Vukovima sjeverni dio, dok su čagljevi zaposjeli južni dio. Tamo gdje nema čagljeva, ima vukova i obrnuto. Na primjer, u Gatima nema čagljeva, ali bome ima vukova. Stanovnici tog dijela Srednjih Poljica pričaju kako se sa sumrakom i vukovi spuštaju s Mosora i nakon "obavljena" posla, kao po nekoj ustaljenoj praksi, vraćaju se natrag u mosorske vrleti.

I u jednom i u drugom slučaju potrebno je hitno nešto poduzeti. Što, kako, to valjda znaju mjerodavni, jer ako oni ne obrane svoj teritorij, u obranu svoga stat će predatori.