Iako se "službeno" zove Caffe bar 72, dugovječni zadarski kafić većina Zadrana jednostavno naziva "sedamdesetduja". I neizostavno ga vežu uz lik i djelo, nažalost pokojnog, barba Ratka, odnosno Ratka Čuline, vlasnika i utemeljitelja ako ne najstarijeg, onda sigurno jednog od najstarijih zadarskih kafića koji neprekidno rade od osnutka do današnjih dana. A Sedamdesetduja svoja vrata drži otvorenima od – 1972. godine, po čemu je kafić zapravo i dobio ime.
Barba Ratka više nema, ali ostao je njegov duh u kafiću kojega jednako uspješno i s istim "đirem" kako je to barba Ratko radio, vodi njegov sin Andrej.
Caffe bar 72 nije značajan za Zadar samo kao najstariji kafić, već i kao kultno mjesto mnogih generacija kojima je bio dnevni i večernji boravak. Omiljeno mjesto studenata s obližnjeg Sveučilišta, ali i profesora, umjetnika, glazbenika ili barem ljubitelja glazbe. Nerijetki su i oni koji desetljećima redovno zalaze u taj kafić, a puno je i onih čiji sinovi, pa i unuci odlaze u Sedamdesetduju baš kao i njihov otac ili čak djed.
Dvije su stvari važne za Caffe bar 72 – očinska figura barba Ratka kako su ga svi zvali koji su zalazili u taj kafić i pristupačne cijene napitaka i pića, što je bila osobito važna činjenica za studentariju i mlade, ali i za nešto starije posjetitelje. Okrenuti turu u Sedamdesetduji nije nikada opustošilo nečiji takuin, kao u nekim drugim kafićima, a normativ za pelinkovac nikada nije bio 0,3 već – 0,5! I od toga niti Ratkov sin Andrej nije odstupio. Uza sve to, u kafiću se uvijek mogla čuti dobra muzika, najviše rock i kvalitetni pop. A sve posjetitelje na istom je mjestu, prvo za šankom, a kasnije kad je Andrej preuzeo cijeli posao u svoje ruke, na klupici pored ulaznih vrata čekao barba Ratko...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....