Ljudi, jeste vidjeli? Zadar je najskuplji grad u Hrvatskoj za život! Ajde, neka. Barem da smo po nečemu prvi

- Ljudi, jeste vidjeli? Zadar je najskuplji grad u Hrvatskoj!

- Kako to misli – najskuplji?

- Najskuplji za život ili najskuplji za prodat?

- Prodao se on za sitne pare, odavno.

- Za život. Eno, televizija javlja da je osnovna potrošačka košarica za četveročlanu obitelj u srpnju bila 498 eura. Najskuplje u Hrvatskoj.

- Ajde, neka. Barem da smo po nečemu prvi.

- Ne znam zašto se vi tome čudite. Ja to znam već godinama.

- E, sad ti sve znaš.

- Znam jer sam svaki dan na pijaci i peškariji. A kad uđem u dućan, sve mi je jasno.

- To je zato što nam je dobro.

- Vidi sad ovoga. Jesi li ti normalan?

- Ne kažem ja, nego onaj profesor s fakulteta.

- Koji je sad to genije?

- Jurica Bosna, on ti je izvanredni profesor i doktor znanosti na Odjelu ekonomije Sveučilišta u Zadru.

- O, ho! Onda mora da je tako. Ipak je to čuvena zadarska katedra za ekonomiju. Osnovana, čini mi se, priklani.

- Daj, ne zajebavaj.

- I šta je on rekao?

- Da nitko ne želi imati najskuplju košaricu dobara, ali to ipak govori da se županija snažno razvija i da je to jedan efekt koji je u ekonomiji poznat. Kad rastemo brže nego što bi možda trebali po nekim optimalnim gospodarskim stopama, onda je neminovno da će se razviti inflacija i da će rezultat biti takav.

- Kakav? Da ćemo uskoro svi biti gladni?

- To nije rekao.

- Bravo, pametan čovik. Kako je samo to zaključio?

- Ma, stara ekonomska pojava. Što te više život košta, to ga više cijeniš.

- Sad ništa više ne kužim.

- A šta je novinar na to rekao?

- Ona je na to zaključila kako, eto, raste gospodarstvo, rastu cijene, samo plaće i mirovine ostaju iste, a potrošačka košarica sve je praznija.

- Dobro je rekla.

- To je jedina istina. A ti mudraci nam mažu oči.

- Ma koji je taj Bosna?

- Pročelnik za ekonomiju?

- Čekaj malo, ma je li on HDZ?

- Evo njega opet! Sad će opet „pod našim HDZ-om“?

- Zanima me je li u stranci, bože moj.

- A bio je u HDZ-u, bio je i na izborima za gradsko vijeće, ali da sad više nije u stranci ni u politici.

- Znaš ono: jednom u HDZ-u, uvijek u HDZ-u.

- A dobro je on to objasnio, baš kao AP. Što je narodu gore, to on više laprda kako nam nikad nije bilo bolje.

- Što si se ti AP-a uhvatio? Gledaj sebe.

- Gledam što nam se događa i slušam kako nam nikad nije bilo bolje. A 300.000 penzionera u Hrvatskoj ima primanja manja od 400 eura.

- Taman za jednu obiteljsku večeru u Zadru. Pizza plus pivo i dvije kugle sladoleda po glavi.

- Pitao sam AI. Ona mi kaže da je prosječna mjesečna neto plaća u Zadarskoj županiji 1.383 eura. To je za oko 111 eura manje od republičkog prosjeka. A on je na razini države 1.494 eura.

- Nije to ni loše. Glavno da je u Zagrebu prosjek 1.645 eura.

- Dalmacija im služi kao kolonija. Mi ovdje crnčimo, nas ovdje ubijaju turisti, deru nas cijenama, izbetonirali su svaki pedalj, truju nas smećem, a lova ide njima.

- Baš mi je susjed bio gore nekidan. Govori da su im cijene u dućanima upola niže od naših u Zadru.

- To ti ja govorim. Nas se dere, a oni gore broje šolde.

- I kad prođe sezona, nama ostanu iste cijene.

- Nije sve tako crno. Evo, AI kaže da, iako su plaće u Zadru i dalje ispod državnog prosjeka, u županiji nam je med i mlijeko. Imamo iznimno pozitivan trend i ostvarujemo najveći godišnji rast plaća u cijeloj Hrvatskoj, od čak 10,9 posto.

- I to zahvaljujući 14 tisuća stranih radnika, bez kojih bismo odavno propali.

- Postoje tri vrste laži: laž, besramna laž i statistika.

- Znači, idemo od najgoreg prema gore. Rastemo prema kategoriji „bit će bolje jednog dana“.

- Više nemamo 400 eura mjesečno, nego 440.

- Pa to ti je 10 posto!

- Eto tebi i tvome AP-u tih deset posto!

- Nabijem i njega i te stručnjake koji ovo proglašavaju uspjehom.

- To ti je tako. Nema tog sranja koje korumpirana politika i oportunistička struka neće prikazati kao uspjeh.

- Pored zdravih očiju, oni traže da vjerujemo u ono što nam govore.

- Sreća da im ja ne vjerujem.

- E, zato nam je puno bolje.