Ljudi, jeste vidjeli što prodaju u onoj optici na Trgu? ‘Meni je to okej‘, ‘Meni je to ajme!‘, ‘Ti si idiot i rasist‘...

– Ljudi, jeste li vidjeli: u onoj optici na Trgu počeli su prodavati kineske suvenire.

– Misliš naočale kao suvenire.

– Ma prave pravcate kineske suvenire, magnetiće, plastike, gluposti...

– Meni je to okej.

– Meni je to ajme.

– Meni je to poduzetništvo.

– Meni je to ne može gore.

– Ne kužim zašto vam to smeta. Tržište diktira ponudu i potražnju. Ako niste za kapitalizam, onda ste za komunizam.

– Nema to veze s kapitalizmom i komunizmom, nego s nekim osnovnim urbanim pravilima. Ako si na glavnom zadarskom trgu, ne možeš prodavati kineske suvenire!

– Tko to kaže?

– Kada je Kalmeta bio gradonačelnik, onda su odredili koji će dućani biti na Trgu i šta će se u njima prodavati. To je bio dogovoreni koncept i amen. Kineske suvenire nitko nije spominjao.

– Kalmeta je možda bio ovakav i onakav, ali je bio čovjek iz grada. Nije bio kao ovi što se prodaju da su dica s Kalelarge, a zavijaju kao da su iz Tinja.

– Ma ti si idiot i kulturni rasist.

– Šta tebi smetaju kineski suveniri? Kao da su hrvatski nešto bolji? Kič je kič, a kineski može samo biti kvalitetniji i povoljniji.

– Meni smeta što se odustalo od koncepta Trga kao reprezentativnog gradskog mjesta.

– Molim? O čemu ti to pričaš? Kakvo reprezentativno mjesto?

– To da na Trgu moraju biti lokali i trgovine u skladu s ulogom i značenjem centralnog gradskog trga.

– To misliš na onaj Trg gdje se na „centralnom mjestu” peku kokice? Na Trg do kojeg se od mosta dolazi prolazeći pored štanda s gumenim bombonima i štanda s pečenim i kuhanim kukuruzom?

– E da, to je taj zadarski bermudski trokut: gumeni bomboni, kukuruz i kokice.

– Prije benkovački trokut, da ne uvrijedim Benkovčane.

– I sad kineski suveniri... To je prava ponuda "made in Zadar".

– Točno tako, u skladu s ostalom ponudom na Trgu i Kalelargi.

– Kako to misliš?

– Prijatelj iz Londona, rođeni Zadranin, pita me da je li točno da je Aperol-spritz u Zadru 8 eura.

– Ne da je 8 eura, to je mukte. Ja ne znam di se može popiti za manje od 10 eura.

– Da je u Londonu tolika cijena u noćnim klubovima, a u Veneciji je od 3 do 5 eura.

– Ne‘š ti Venecije. Ne‘š ti Londona!

– I to na takvom Trgu, s kokicama i kineskim suvenirima.

– I onim tamburašima, šta su svima mozak popili.

– To je dašak zadarskog glamura, prođi Kalelargom pa ćeš vidjeti...

– Aha, samo Gucci i Louis Vuitton, pa nešto malo Prade, Valentina i Patek Philippe, i na kraju Tiffany.

– Kakva svinja, takva mast; kakav narod, takva vlast.

– Daj ti muči! Ti ionako nisu rođen u Zadru.

– Da si šutio, smatrali bi te budalom, ovako si otklonio svaku sumnju.

– Opet ovaj mudruje. On je prvi i počeo kad je rekao da više neće popit pelinkovac na Trgu.

– Zašto i bih, kad je boca pelinkovca u Njemačkoj jeftinija nego u Zadru. Boca Aperola je 15 eura u nabavi, a čaša na Trgu od 8 do 10 eura.

– Ne treba gostima sve objašnjavati, pusti neka ljudi zarade.

– Ta nas je logika i dovela do zadarskog trokuta: gumeni bomboni, kukuruz i kokice na Trgu. Do titule Zadra kao prijestolnice Ravnih kotara.

– I kineskih suvenira.

– Koji su bolji od domaćih

– I prodaje ih optičarska radnja.

– Optičara kojih na Poluotoku ima više nego kafića.

– I preko kojih netko pere lovu.

– Mene samo zanima što na sve to kažu ovi u gradskoj upravi.

– Oni se ne bave tim prizemnim stvarima. Oni su nekidan usvojili Plan upravljanja destinacijom Grada Zadra do 2030.

– Uf, odmah mi je lakše.

– Imali smo mi i mantru o metropoli Mediterana, pa smo je skupo popušili.

– Sad će sve biti ka u raju.

– Hoće, kao što je i dosad bilo. To je samo pokriće za nastavak iste prakse: rentijerstvo po principu cosa nostre, stranačke iskaznice i familija.

– Tko je bliže oltaru, bolje čuje misu.

– Opet ovaj mudruje, daj mu jednu zaušnicu...

– Ne mudrijem, samo kažem. Imamo mi i Plan upravljanja povijesnom jezgrom, pa i to možemo objesiti za neku krasnu stvar.

– Sve te studije i strategije padaju u vodu kad ti dođe neki gazda koji je godinama mukte u zakupu gradske imovine i opali ti trisku zato što imaš bolju ponudu od njega na natječaju.

– Misliš na onaj slučaj s Kolovara?

– Mislim da takvi likovi drže za muda i gradonačelnika i pola grada. Vidiš da sve na kraju bude kako oni žele.

– Pa vi usvajate strategije.

– To je najbolja strategija. Žlepa preko nosa. I odmah sve bude u skladu sa zakonom.

– Nemoj tako, ispada da su i ovi novi lopovi.

– Možda nisu lopovi, ali lopove slušaju. Manji su od makova zrna pred njima.

– Meni su takvi gori od lopova. Prodaju se za nešto što nisu.

– Bezmudaši.

– Populisti i domaći izdajnici.

– Di si ti sad otišao, počeli smo od kineskih suvenira!

– I gumenih bombona, pečenog kukuruza i kokica.

– Ma najbolje mi se s vama više ne družiti. Šta god krenem, završi u politici.

– Ako se ne baviš politikom, politika se bavi s tobom.

– Opet ovaj mudre. Ma nabijem te!

– Nabij, ionako nas ovi godinama nabijaju i ništa se ne mijenja.

– Ljudi se boje da će izgubiti posao ili poslove ako što kažu.

– Mali ljudi – velika govna, odavno je meni prijatelj rekao.

– Sreća, uskoro će završit aglomeraciju, pa ćemo znati gdje sve to završava.

– Tamo gdje je i počelo. Na Trgu.