Josip Abel iz Katuna, općina Šestanovac, bio je junak Domovinskog rata, legenda obrane Vukovara i jedna od ikona HOS-a, borio se na gotovo svim ratištima, a tijekom rata ranjen je čak tri puta.
Heroj je 31. ožujka prošle godine preminuo u 57. godini života i od tada među njegovim mještanima i suborcima živi ideja o izgradnji spomenika u njegovu rodnome mjestu.
No, od spomenika zasad nema ništa jer je prikupljeni novac koji su zainteresirani uplaćivali na račun udruge "Josip Abel – vukovarski heroj", sa sjedištem u Omišu, jednostavno nestao s računa otvorenog u Zagrebačkoj banci za ovu namjenu.
Kako stoji u kaznenoj prijavi omiške policije – 63.000 kuna s računa je podigao dopredsjednik te udruge, 57-godišnji Mijo Tavrić iz Kreševa (općina Šestanovac), i potrošio ga u privatne svrhe.
Tavrić je susjed pokojnog Abela, a o njegovu ratnom putu pisao je pjesme, gotovo ode, koje su i danas dostupne na internetu. Sada je prijavljen za kazneno djelo pronevjere jer policija sumnja da je od 21. listopada 2017. do 10. kolovoza 2018., kao odgovorna osoba udruge, podigao 63.000 kuna s njezina računa, suprotno statutu i namjeni novčanih sredstava, te navedeni iznos iskoristio u privatne svrhe.
Predsjednica ove udruge je Ankica Abel, sestra pokojnog heroja Josipa, koja živi i radi u Njemačkoj kao medicinska sestra i rijetko dolazi u rodno mjesto. Ona nam kaže:
– Ovog ljeta, sredinom srpnja, nazvali su me prijatelji iz Hrvatske i upozorili me da, kada dođem, obavezno provjerim konto udruge "Josip Abel – vukovarski heroj", što sam i učinila. Na bankovnom izvatku stanje je 14. kolovoza 2018. iznosilo točno 31 kunu od uplaćenih oko 63.000. Kako su uplate stizale, tako su sljedećih dana redovito podizane, što je vidljivo iz priloženih bankovnih izvadaka.
Damir Radnić, legendarni branitelj Vukovara i zapovjednik HOS-a Bogdanovci, s pokojnim je Abelom i ratovao i drugovao te mu je ideja o izgradnji spomenika bila vrlo bliska, kao i svim preživjelim vukovarskim dragovoljcima HOS-a.
Damir Radnić: U siječnju nam je Mijo javio kako je on osobno platio projekt oko 28.000 kuna
– Najprije nam se preko Messengera i Facebooka, a kasnije i telefonom iz Šestanovca, javio Mirko Tavrić, sa željom i namjerom da on podigne spomenik našem suborcu Josipu Abelu, koji je umro nekoliko mjeseci ranije. Tavrić je naglasio da je bio veliki prijatelj našeg Josipa te da misli da on zaslužuje valjani spomenik, s čime smo se, svakako, složili. No, kako smo te godine već imali jedno neugodno iskustvo s gradnjom spomenika za jednog našeg drugog suborca u Zagrebu, u Dubravi, tada smo "puhali na hladno". Osobito zbog toga što smo svi mi od Šestanovca udaljeni najmanje 300 kilometara, a čovjeka nismo poznavali. No, kad nam je rekao da je on već razgovarao s obitelji pokojnog, sestrom mu i bratom, i da se oni slažu s njegovom idejom, bilo nam je nekako lakše pri srcu. Ipak, za svaki slučaj pitali smo sestru pokojnog Josipa, gospođu Ankicu, zna li nešto o tom projektu i o Miji Tavriću, na što nam je rekla da se i njoj javio i da joj se čini da je čovjek u redu. Ona je tom trenutku bila uvjerena da je Mijo Tavrić suborac njezina pokojnog brata, a to što je bio i sumještanin kod nje je još pojačalo dojam. Nažalost, ona je tek ovih dana, kad je priča razotkrivena, shvatila da je u tom dijelu priče Mijo svjesno lagao – govori nam Radnić, koji danas živi u Puli.
Tavrić je od preživjelih Abelovih suboraca tada tražio da javno stanu iza njega i udruge "Josip Abel".
– Tavrić je tu udrugu osnovao isključivo s namjerom kako bi preko nje prikupio novac za izgradnju spomenika. U startu smo mu rekli da nikad nismo niti ćemo ikad osobno prikupljati bilo kakav novac za bilo koga, ali da ga svakako možemo podržati u toj njegovoj ideji podizanja spomenika. Tada smo se mi preživjeli vukovarski hosovci međusobno konzultirali i dogovorili da ćemo mu dati našu javnu potporu, a nakon toga ja sam napisao Facebook objavu o tome i ona je s brojem žiro-računa udruge, te s troškovnikom i slikama budućeg spomenika s imenom Mije Tavrića, u kratkom vremenu obišla cijeli svijet. Bila je prenesena oko 200 puta u raznim grupama u Hrvatskoj, BiH, Australiji, Kanadi, Americi, Njemačkoj, Južnoj Africi, Švedskoj i tko zna gdje još – iznosi nam detaljno Radnić slijed događaja dok još nitko nije sumnjao u Tavrića.
– Već u siječnju ove godine Mijo nam se javio i priopćio kako je on platio projekt oko 28.000 kuna, i to na način da je prodao jedan vlastiti građevinski stroj! Na moju primjedbu da je to previše da bi on sam to plaćao, odgovorio je kako to njemu nije previše te kako pokojni Josip to zaslužuje, a na moju drugu primjedbu da je 40.000 eura jako puno novca za jedan spomenik, koliko je cijeli projekt trebao koštati, rekao je da su cijene takve i da se spomenik ne može izgraditi za manje novca, ali ako se ne skupi dovoljno novca na računu do 18. studenog ove godine, da će on prodati i svoj drugi građevinski stroj te da će i izvedbu spomenika platiti sam.
Spomenik je prema projektu trebao ovako izgledati
O tome smo malo duže razgovarali, a dečki i ja bili smo za to da se napravi skromniji spomenik, koji će stajati manje.
Na godišnjicu smrti pokojnog Josipa, 31. ožujka ove godine, napokon smo se i vidjeli s Tavrićem jer smo nas desetak preživjelih bili u Katunima. Vidjeli smo rupu pred Abelovom kućom koju je Tavrić iskopao za budući spomenik, a tada je većina nas prvi put vidjela i grob u kojem je pokopan naš suborac i bilo nam je neugodno kako loše izgleda.
Poveo se razgovor o tome da bi bolje bilo najprije urediti grob, a kasnije spomenik. No, ostalo je na tom razgovoru, mi smo se u svojim mjestima življenja bavili svojim poslovima, a Mijo nas je povremeno izvještavao kako se račun udruge slabo puni, ali da on stoji iza toga da se spomenik mora napraviti i da će ga, ako ne bude moglo drugačije, napraviti on sam – govori nam Radnić o kontaktima i razgovorima koji su prethodili velikom razočaranju.
– I tako je to išlo sve do prije desetak dana, kad je projektant spomenika zamolio Ankicu Abel da mu pomogne doći do Mije Tavrića jer mu još uvijek nije platio 28 tisuća kuna za izradu projekta. Gospođa Ankica bila je šokirana jer je, kao i mi, bila uvjerena da je projekt odavno plaćen, te je, ne vjerujući u to što čuje, drugi dan otišla u banku u Omiš kako bi vidjela stanje na računu, za koji nam je Mijo nekoliko dana prije toga rekao kako je na kontu oko 130.000 kuna. No, kad je gospođa Ana dobila izvješće o stanju računa, drugi put se šokirala.
Naime, na računu kojim je raspolagao isključivo Mijo Tavrić, i za koji je samo on imao Mastercard karticu, bila je 31 kuna! Tada je nazvala nas suborce i to nam je priopćila, te nam je poslala izvatke po računu iz kojih se vidjelo kako je Mijo još od prve uplate na račun odmah podizao taj novac za svoje potrebe. U nekoliko navrata čak je glumio donatora te je tim novcem donirao jednu školu i još jednu udrugu, dok je ostatak potrošio dižući novac svakodnevno preko bankomata ili plaćajući razne privatne račune – govori Radnić.
Odmah nakon što je za to saznala, Ankica Abel razgovarala je s Mijom Tavrićem. On je, ne znajući da je ona već bila u banci, najprije tvrdio kako je s računom sve u redu, no nakon što mu je rekla da sve zna, rekao je da je on uzeo novac jer mu je trebao, ali da će sve vratiti s kamatama. Kada ga je pitala koliko je bilo novca na računu, odgovorio je da je bilo oko 62.000 kuna. Kada ga je pitala je li primao još novca na ruke, rekao je da ništa nije želio primati na ruke.
– No, nakon što sam ja na Facebooku objavio da je Tavrić pokrao novac za spomenik, počeli su mi se javljati ljudi koji tvrde da su mu novac davali i na ruke. Neki za izgradnju spomenika, a od nekih je tražio za projekt, ali kao pozajmicu. Zasad mi se javilo desetak ljudi koji su mu ili dali ili pozajmili novac za projekt, sve skupa još oko 15.000 kuna, no imamo saznanja da je tog novca bilo još nekoliko puta više. Ljudima je, naime, neugodno to priznati, a svi su novac davali dobre volje za plemeniti projekt. Kad se na sve to što je uzeo i potrošio još doda dug prema projektantu, onda je to sada već 105.000 kuna koje je Mijo Tavrić pokrao na račun izgradnje spomenika našem suborcu, no ja se bojim da je toga barem dvaput više te ovim putem molim sve one koji to žele da mi se jave preko Facebooka, odnosno Messengera – apelira Radnić.
Mijo Tavrić kaže nam da nije ponosan na ono što je učinio.
– Upao sam u poslovnu krizu i doslovce nisam imao što jesti. Ja sam građevinski poduzetnik i trenutno mi poslovni partneri duguju više od dva milijuna kuna. Taj novac koji sam uzeo vratit ću, kunem se životom. To sam rekao policiji, to kažem i vama. Nikakav drugi novac mimo računa udruge, o kojem se govori, nikada nisam dobio niti sam ga mogao potrošiti. Ja pokojnog Josipa Abela i dalje poštujem.