Dio šibenskih zajebanata ga pomalo zlobno zove "bostonskim daviteljem" (sjećate se filma "Bostonski davitelj", u kojemu je zadavljeno 13 medicinskih sestara, op.a), zbog toga što sugovornike najčešće "davi" pričom o svojoj klapi "Stari prijatelji". Drugi ga, pak, smatraju upornim i nadarenim intelektualcem. Prava je istina zapravo negdje po sredini. Osamdesettrogodišnji ing. Nikica Širinić je, nema sumnje, svestrani Šibenčanin – inženjer kemije, bivši gradonačelnik Skradina, direktor šibenskih tvrtki te glazbeni i sportski zanesenjak. Čovjek je to izuzetne memorije koju krasi niz pikanterija i "pristojna" elokvencija.
– Iako živim desetljećima u Šibeniku, ja sam u duši dobrim dijelom Skradinjanin. U tom starom gradiću živio sam do 14. godine, tamo sam počeo pjevati i svirati gitaru. Presudno je bilo što se jedan oficir JNA zaljubio u moju tetu, pa sam ga "iskoristio" da me nauči svirati gitaru!
Nemam se zbog čega sramiti ni svog gradonačelničkog mandata u Skradinu. Sa zadovoljstvom mogu konstatirati da sam inicirao skradinsku obnovu, izgradnju cesta i vodovodne mreže, te posebno povratak žitelja u mjesta koja su bila silno ugrožena u Domovinskom ratu. Ne pretjerujem ni kad kažem da sam udario temelje smjernicama razvoja Skradina. Točnije, turizmu, poljoprivredi i stočarstvu – ponosno ističe Širinić.
Za vrijeme svog mandata naš sugovornik se trudio da Skradin poveže sa zapadnim svijetom. O tome govore njegova putovanja u Sjedinjene Američke Države, Portugal, Švedsku…
– Posebice bih izdvojio vezu s njemačkim gradom Sinsheimom, te lijepu gestu gospodina Wilija, zaljubljenika u Skradin i Šibenik, koji je poklonio pet tisuća maraka za uređenje dječjeg vrtića u Skradinu. U Švedskoj sam dobio ideju o uređenju golf-igrališta na Prokljanu, a u Portugalu o tome kako bi na sjajan način mogli iskoristiti nemali vodeni potencijal Krke. Nažalost, obje su zamisli zapele o lokalnu ili državnu administraciju.
Posebice mi je žao što nije ostvaren projekt izgradnje tvornice vode na Krki. Tamo se dnevno gubi 60 tisuća kubika vode, koje bi tvornica koristila za višemilijunsku zaradu u eurima. Za taj projekt bio je silno zainteresiran Hrvat Stjepan Dombaj, koji je poslovao s arapskim zemljama. No, naišao sam samo na otpore i šutnju. S vremenskog odstojanja mi pada na pamet grješna misao da sam nekoga trebao "podmazati" – otvoren je Širinić.
Naš sugovornik je imao značajne rukovodeće funkcije u ugaslim tvrtkama "Dane Rončević" i TEF-u te Tvornici aluminija u Lozovcu. U sva tri slučaja inzistirao je na izvozu.
– Rado se sjećam rada u TEF-u koji je dobrim dijelom bio orijentiran na izvoz u Rusiju i Japan. U cijelom procesu proizvodnje bili smo uporni u podizanju iskoristivosti naših pogona. Nisam baš siguran da je devedesetih godina trebalo srušiti cijelu tvornicu. Moj glazbeni prijatelj, inženjer Aco Cvijetić, tvrdi da je trebalo sačuvati pogon elektroda orijentiran na izvoz te da bi taj segment proizvodnje svojim prihodom omogućio postupni prijelaz TEF-a u industrijsku zonu Podi. No, sad je to završena priča.
Iz tih dana rado spominjem da me je Tito odlikovao Nagradom rada, iako nisam bio član Partije! Volio bih, međutim, da na prostoru bivšeg TEF-a osvane velika sportska dvorana koja bi bila još jedan nukleus razvoja sve jačeg turizma u Šibensko-kninskoj županiji. Za razliku od TEF-a, Tvornica aluminija "Ivanal" se preselila na Pode, a ja si utvaram da imam barem malo zasluga za to – prebire naš sugovornik po gospodarskim uspomenama.
Nikica Širinić nam je sve samo ne slučajno spomenuo svog glazbenog prijatelja ing. Acu Cvijetića, solista nekad izuzetno popularne klape "Stari prijatelji", koju su osim njih dvojice činili Širinićev brat Bore, Vlaho Deković Zero te dva bračna para Bukić i Aras.
– Ne, ne mogu prežaliti što više ne nastupamo. Ostala nas je, doduše, samo četvorica, ali sam siguran da bismo još uvijek mogli zabaviti ljude kao što smo to činili godinama. Posebice na "Večerima Šibenčana" u Zagrebu, Splitu i Beogradu. Zbog nas su nerijetko u Skradin stizali košarkaši splitske Jugoplastike, a volio nas je i legendarni Miljenko Smoje. Ja sam svirao gitaru i pjevao baritona. A baritoni su vam poznati po dvije stvari: obično su najmuzikalniji u klapi, ali najteže pamte riječi – (polu)ozbiljno je poentirao Nikica.
Od pikanterija na više nego dugom glazbenom putu našeg sugovornika valja svakako izdvojiti podatak da je u natjecanju pjevača amatera kao mladić nadvisio i Mišu Kovača i Olivera Dragojevića!
– U šibenskom natjecanju mladih pjevača iz srednjih škola brat Bore i ja smo kao duo bili prvi, a Mišo Kovač tek šesti. Otac je htio da studiram medicinu u Zagrebu, ali sam se, ipak, odlučio za Kemijsko-tehnološki fakultet u Splitu. Na splitskom natjecanju pjevača amatera opet smo slavili brat i ja, dok je Oliver u triju s kasnije poznatim splitskim glazbenicima Pavlom Kolarovom i Dikanom Radeljakom ostao, po ocjeni žirija, iza nas.
Iz splitskih dana rado se sjećam i pjevanja u "Filipu Deviću", posebice druženja s tenorom Joškom Prijićem koji se kasnije proslavio kao lider nezaboravne klape DC iz Vranjica. Voditelj nam je bio jednako poznati dobri, stari Vinko Lesić – prebire naš sugovornik po splitskim uspomenama.
Nije, kako rekosmo, Nikica Širinić bio samo glazbeni zanesenjak. On je dobrim dijelom život proveo u skladu s popularnom emisijom Hrvatskog radija "Sport i glazba". Kao nogometaš se rekreirao gotovo do osamdesete godine. Istodobno, i sportska mu je priča začinjena pikanterijama i poznatim licima.
– Bio sam još dječak, dok sam na Šubićevcu vježbao zajedno s Petrom Nadovezom i Anđelkom Aralicom, koji su kasnije odjenuli dres Hajduka. A na vratima našeg mladog sastava je stajao Mišo Kovač, koji se tek kasnije opredijelio za glazbu. Igrao sam i jednu sezonu seniorski nogomet u, nažalost, ugaslom šibenskom Metalcu, gdje sam potom postao i predsjednik kluba. Teško se mirim s grubom sudbinom šibenskog nogometa.
Moj Metalac se sedamdesetih godina plasirao u ondašnju jaku Republičku ligu, a danas je naš Šibenik, koji je dao 12 reprezentativaca hrvatskom nogometu, posrnuo u Županijsku ligu. Umjesto s Hajdukom i Dinamom, igra s malim klubovima u malim mjestima, poput Rudara iz Siverića ili Mladosti iz Tribunja. Volio bih da griješim, ali ne vjerujem da ću dočekati povratak Narančastih među prvoligaše – završio je Nikica Širinić.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....