Nikad do kraja razjašnjena tragedija broda ‘Kaprije‘: Osamnaest šibenskih pomoraca nestalo u Mramornom moru

Prošlo je 47 godina otkako je teretni brod „Kaprije”, u vlasništvu šibenske Slobodne plovidbe, s 18 članova posade nestao u turskom Mramornom moru.

Ni danas pomorska nesreća broda „Kaprije” nije do kraja razjašnjena. Tijela stradalih pomoraca nikada nisu pronađena, a od broda koji je prevozio 4200 tona kromove rude ostalo je tek nekoliko predmeta, među kojima dva pojasa za spašavanje. To je sve što je pronađeno od teretnjaka koji je nestao u dubinama mora.

Osamnaest šibenskih pomoraca — kapetan Borivoje Dukić (32), prvi časnik palube Slavko Ljubica (31), drugi časnik palube Roko Kurtović (52), upravitelj stroja Josip Šarić (36), prvi časnik stroja Gušte Cvitan (44), drugi časnik stroja Ante Jelovčić (46), kadet Ante Ninić (27), radiotelegrafist Dinko Gržanov (20), vođa palube Svetin Bačelić (23), kormilari Niko Antolos (49), Ante Tanfara (52) i Jerko Jurić (23), mornari Branko Šuperba (22) i Frane Modun (25), električar Marinko Ćuk (23), mazač Saša Pozderac (33) te konobari Miljenko Lušić (31) i Krunoslav Erceg (24) — nestalo je bez traga 18. listopada 1979. godine.

Obitelji poginulih i nestalih pomoraca desetljećima čekaju odgovore, a službena verzija događaja i dalje izaziva sumnje. Prema njoj, „Kaprije” je potonuo nakon sudara s grčkim teretnjakom „Soula K.”, sedam nautičkih milja sjeverozapadno od otoka Marmare i 1,8 milja od svjetionika Hayiraiz Ada.

Brojna pitanja ostala su otvorena. Zašto nijedno tijelo nije pronađeno? Kako to da se nitko od članova posade nije spasio? Zbog čega je brod potonuo u svega nekoliko minuta, dok je grčki teretnjak pretrpio tek manja oštećenja na pramcu? Zašto je njegov kapetan turskim vlastima prijavio sudar tek nekoliko sati poslije? I zašto olupina nikada nije pronađena, odnosno zašto nije provedeno sustavno istraživanje morskog dna na mjestu tragedije?

Teretnjak „Kaprije”, nosivosti 4495 tona, bio je dug 95,8, a širok 13,9 metara. Pokretala su ga dva dizelska stroja ukupne snage 1530 kilovata, a standardna brzina iznosila je deset čvorova. Izgrađen je u njemačkom brodogradilištu u Vegesacku, pokraj Bremena, između 1967. i 1969. godine.

Slobodna plovidba kupila ga je 1978. od norveškog brodovlasnika Kristina Jebsena. Na posljednje putovanje iz matične luke Šibenik krenuo je 19. rujna 1979., prevozeći umjetno gnojivo prema sovjetskoj luci Poti na Crnom moru. Za 32-godišnjeg kapetana Borivoja Dukića to je bilo prvo zapovjedništvo. Nakon iskrcaja gnojiva u Potiju, brod je ukrcao kromovu rudu i zaplovio prema grčkom Solunu.

U noći 18. listopada Mramorno more prekrila je gusta magla. Prema službenoj verziji, u 3.40 po lokalnom vremenu „Kaprije” se sudario s grčkim teretnjakom „Soula K.”, nosivosti 16.338 tona, koji je iz Port Saida plovio prazan prema rumunjskoj Constanți, gdje je trebao ukrcati teret. Nakon sudara šibenski brod potonuo je u nekoliko minuta.

Kapetan grčkog broda, 42-godišnji Konstantinos Denexas, tijekom istrage tvrdio je da je „Kaprije” iznenada promijenio kurs i našao se pred njegovim pramcem. Nikada nije do kraja razjašnjeno zašto je sudar prijavio tek nakon približno tri sata, navodeći da je udario u nepoznati plovni objekt koji je potom potonuo. Tvrdio je da je njegov brod, s tek neznatno oštećenim pramcem, kružio oko mjesta nesreće i bezuspješno pretraživao more.

Turski mediji tada su pisali o odgovornosti grčkog kapetana i sudbini 18 jugoslavenskih pomoraca. Denexas je nekoliko mjeseci proveo u istanbulskom pritvoru tijekom istrage, no nije proglašen isključivo krivim. Pomorski vještaci zaključili su da je „Soula K.” pregazio „Kaprije”, ali sudskim postupkom odgovornost nije pripisana samo grčkom kapetanu. Sud je za tragediju podjednako odgovornima proglasio njega i kapetana Dukića.

Potraga je trajala pet dana, odnosno oko 120 sati, ali se odvijala na površini mora, bez pretraživanja morskog dna. Sovjetski brod „Kalmius” pronašao je dvije pneumatske splavi i dva pojasa za spašavanje s oznakom „Kaprije – Šibenik”. Turske vlasti o tragediji je obavijestio u 4.32, manje od sat vremena nakon sudara.

Činjenica da olupina nikada nije pronađena i da nije provedena podvodna pretraga dodatno je produbila sumnje obitelji. Pitanja o posljednjim trenucima broda i njegovih 18 članova posade ostala su bez odgovora.

Tragedija „Kaprija” tako je ostala jedna od najvećih pomorskih tragedija u povijesti Šibenika. Desetljećima poslije sudbina broda i njegovih pomoraca i dalje je obavijena velom tajne.