Cijelo jedno stoljeće Šibenik je bio najpoznatiji po – ludnici. Htjeli mi to priznati ili ne, bila je sinonim za Šibenik, baš kao i za Ugljan. Bila su to mjesta u koja se dolazilo isključivo s uputnicom. Ili u posjet nekome tko je tamo stigao s uputnicom.
Kad bi vas netko u vlaku koji je iz Zagreba išao prema Splitu, s presjedanjem u Perkoviću – kao i danas – u vrijeme kada je to bila jedina veza između sjevera i juga zemlje, jer nije bilo Dalmatine, pitao kamo putujete, pa biste odgovorili da idete u Šibenik, uobičajeno potpitanje, uz sućutan pogled, glasilo bi:
– A, tako. A tko vam je tamo? Netko blizak?
Drugog razloga za odlazak u Šibenik, ako baš niste bili odande, gotovo da nije bilo.
Grad je, od Jamnjaka do Žirja, bio opasan vojarnama. Čak su i usred grada, na Šub...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....