Dražen bi danas slavio 62. rođendan: postao je uzor ne samo zbog koševa i asistencija, već i zbog odanosti domovini

Trideset tri godine smo već bez Dražena, a sjećanja nimalo ne blijede. Ne spominjemo ga s uzdahom samo mi, koji smo s njim dijelili šibensku i hrvatsku svagdašnjicu. Svojim ga smatraju i generacije mladih Šibenčana i Hrvata, pa i građana svijeta, koji se nisu ni rodili, kad je na košarkaškim usporednicama širom svijeta „kraljevala“ priča o „Petru“, kako su ga krstili u NBA dvoranama i „našem malom“, ili „Peći“, kako su ga zvali njegovi Šibenčani.

I neizbježno je ponoviti tezu o urbanoj legendi, koja je postala uzor ne samo hrvatskim mladićima i djevojkama, već i mladima širom svijeta. Ne samo zbog nezaboravnih koševa i asistencija, već jednako zbog fanatičnog odnosu prema radu i odanosti domovini.

O tome da se kao tinejdžer dizao u ranim jutarnjim satima da bi u praznoj dvorani ispucao svoju dozu od 300-tinjak koševa kako bi mu šut bio rutina. O snažnoj manifestaciji domoljublja, kad su on i najbolji prijatelj mu Drnišanin Stojko Vranković pred zgradom Ujedinjenih naroda na prkosan način tražili priznanje neovisne Hrvatske.

- Prijatelji, u ovom trenutku naši vršnjaci čuče tjednima u rovovima, pa možemo li mi izdržati nekoliko dana u ovom groznom hotelu, kazao je Dražen prije svog zadnjeg turnira (u životu) u poljskom Wroclawu, kad su Rađa i ostali s razlogom grintali na smještaj u hotelu D kategoriji sa zajedničkom upotrebom kupatila i WC-a za cijeli kat.

Kako pobjeći od istine da je Dražen kao 17-godišnjak bio vođa sastava koji je vrvio od rutinera (Jarić, Macura…)!? Da je postao „pravi“ igrač već u dresu Šibenke, s kojom je odigrao dva europska finala te osvojio (otetu) titulu prvaka države.

- Mi, ostali igrači Cibone smo samo stjuardese u zrakoplovu, kojim upravlja Dražen, kazao je Franjo Arapović poslije dvostrukog zagrebačkog osvajanja Lige prvaka.

Dražen i ostali učinili su nas silno ponosnim na Olimpijskim igrama u Barceloni. Posve u skladu s izjavom legendarnog Michaela Jordana, koji je kazao: „Dražen je veliki igrač, protiv kojega moraš igrati punom snagom“.

Šibenik se, naravno, sjetio nedoživljenog 62. Draženova rođendana. Sve je, pak, imalo i emotivnu uvertiru četiri dana ranije, kad se na Baldekinu vidno uzbuđen pojavio njegov šibenski suigrač Žika Ljubojević, koji je jedva suzdržao suze, kad mu je uručen Draženov, Šibenkin dres.