Šibenski projekt ostaje bez milijun i pol eura?

Zapis o primopredaji

MORH ne dopušta da kroz areal napuštene i neperspektivne vojarne Minerska prolazi buduća šetnica Kanalom sv. Ante. Vijest o tome stiže gotovo pa u “pet do dvanaest”, odnosno u trenutku kad je šetnica sve bliža odluci o financiranju iz IPA 3 fonda za koje ima velike izglede, odnosno - gotovo pa pred početak realizacije toga projekta. Jednostavno - MORH trenutačno nije suglasan da projekt šetnice uz Kanal sv. Ante uključi prostor vojarne Minerska, odnosno da se uređenjem te staze uđe u područje vojarne. I to nije kraj ove priče. Njezin početak seže u 1993. godinu kad je Minerska uza sve potrebne potpise-pečate bila predana na upravljanje - Gradu Šibeniku!!!

U arhivu Grada Šibenika mora da postoji zapis o primopredaji Minerske tadašnjoj Skupštini općine na čijem je čelu bio Paško Bubalo. Primopredaja je obavljena 19. siječnja 1993. i Općina Šibenik je od toga trenutka, praktički, vlasnik Minerske. Dogovoreno je tada da će Općina Šibenik snositi sve troškove infrastrukture, no da će osiguranje objekta do daljnjega obavljati Hrvatska vojska (bio je rat!) dok Općina ne zatraži obustavu toga nadzora, što je podrazumjevalo konačno napuštanje vojarne.

U međuvremenu je Minerska proglašena neperspektivnom, ali ni onda Općina Šibenik, a ni poslije njezin sljednik Grad Šibenik nikad nisu okončali tu priču oko Minerske niti iskoristili činjenicu da im je kroz relevantne dokumente praktički vraćena, pa njezin nadzor i danas organizira i financira MORH. Kako rekosmo, Minerska je proglašena neperspektivnom vojarnom, no kao takva bila je i te kako perspektivna za Javnu ustanovu za zaštićene dijelove prirode čiji je projekt šetnice Kanalom sv. Ante iznimno atraktivan i prihvaćen u javnosti.

U cijelosti je rađen po principu koncepcije održivog razvoja kao jedinog ispravnog načina upravljanja zaštićenim područjima, i okrenut javnom interesu. Upravo je zato projekt Nikole Bašića i dobio već u startu potporu UNDP-ova projekta COAST, vrijednog gotovo milijun i pol eura, od čega bi najveći dio trebao biti financiran kroz spomenute pretpristupne IPA 3 fondove Europske unije. Za sada bi prostorom vojarne prolazila šetnica, a sutra bi, kad se napokon srede imovinskopravni odnosi, i sama zgrada bila stavljena u funkciju Javne ustanove za zaštićene dijelove prirode, što je zapravo idealno rješenje.

Rješenje u kompletu

Kako je Javna ustanova u nadležnosti Županije, župana Gorana Pauka pitamo što sad kad je projekt šetnice praktički pred odlukom o financiranju? - Kontaktirao sam s odgovornim osobama u MORH-u, iz kojega je zaista Središnjem uredu, odnosno danas Agenciji za upravljanje državnom imovinom odaslano negativno mišljenje za Minersku u kontekstu uređenja šetnice. Rekli su da to onda isključuje mogućnost njihova nadzora i da u svakom slučaju žele u kompletu, a ne parcijalno riješiti tu vojarnu.

To je bio prvi kontakt, a sad slijedi dalje raditi na tome. U MORH-u, međutim, nisu u mogućnosti reći kada će oko daljnje sudbine vojarne Minerska biti donesena odgovarajuća odluka. Drugim riječima - Šibeniče i šibenska Županijo, čiji je ovo projekt, zaboravite do daljnega Minersku ako se najhitnije ne postigne dogovor na relaciji Županija i Grad - MORH! Jer za sredstva pretpristupnih fondova ne može se aplicirati svakih pet minuta za isti projekt, a vjerojatno ni u hodu mijenjati projekt koji je na prethodnim “stanicama” u procesu aplikacije prihvaćen.

Svakako, šteta je što Grad nikad nije realizirao jednom odobrenu primopredaju. Šibenik je već desetljećima izložen poluuspješnim ili neuspješnim pokušajem vraćanja vojarni, a ovo je primjer u kojem za sada nema odgovora - a zašto nije dovršen taj proces oko Minerske, kad je već bio otvoren put?