Nasljedstvo je tema koja često otvara obiteljske prijepore, osobito kada su odnosi među rodbinom narušeni. Jedno od pitanja koje se sve češće postavlja jest može li osoba koja nema djece, nema supružnika ni žive roditelje spriječiti da njezinu imovinu nakon smrti naslijede sestra i nećakinja s kojima nije u dobrim odnosima. Pravna struka kaže – može.
Prema hrvatskom nasljednom pravu, osoba koja nema potomaka i nema drugih nužnih nasljednika može relativno slobodno odlučivati kome će ostaviti svoju imovinu. Najjednostavniji način je sastavljanje oporuke kojom se stan, kuća, zemljište, štednja ili druga imovina ostavljaju osobi po vlastitom izboru, neovisno o tome radi li se o prijatelju, kumu, susjedu ili nekoj drugoj osobi izvan obitelji.
Važno je pritom naglasiti da braća, sestre, nećaci i nećakinje u pravilu nisu nužni nasljednici. To znači da ne mogu zahtijevati svoj dio ostavine samo zato što su u krvnom srodstvu s pokojnikom.
No oporuka nije jedini način raspolaganja imovinom. U hrvatskoj pravnoj praksi često se koriste i ugovori o doživotnom ili dosmrtnom uzdržavanju. Riječ je o ugovorima kojima se osoba obvezuje brinuti o drugoj osobi tijekom njezina života, a zauzvrat nakon smrti ili već za života stječe pravo na određenu imovinu, ovisno o vrsti ugovora. Takvi ugovori često imaju prednost pred kasnijim nasljednim zahtjevima jer imovina obuhvaćena ugovorom u pravilu ne ulazi u ostavinsku masu na isti način kao imovina koja ostaje u vlasništvu ostavitelja do smrti.
Mnogi se odlučuju i na darovne ugovore. U tom slučaju vlasnik za života daruje nekretninu ili drugu imovinu osobi kojoj želi pomoći ili koju želi nagraditi. Nakon što je darovanje valjano provedeno, darovana imovina više nije dio ostavine jer više ne pripada darovatelju.
Povremeno se u javnosti spominje i mogućnost prodaje nekretnine za simboličan iznos, primjerice jedan euro. Međutim, pravnici upozoravaju da takve transakcije mogu izazvati sumnju da se zapravo radi o prikrivenom darovanju. Ako bi došlo do sudskog spora, sud ne bi promatrao samo iznos naveden u ugovoru, nego i stvarnu namjeru ugovornih strana te okolnosti pod kojima je posao sklopljen. Upravo zato stručnjaci uglavnom ne preporučuju simbolične kupoprodaje kao sredstvo izbjegavanja budućih nasljednih sporova.
Bez obzira na odabrani model, pravnici savjetuju da se svi pravni poslovi obavljaju transparentno i uz stručnu pomoć javnog bilježnika ili odvjetnika. Time se smanjuje mogućnost osporavanja i dugotrajnih sudskih postupaka nakon smrti vlasnika imovine.
Za osobe koje nemaju djecu, supružnika ni žive roditelje zakon ostavlja znatan prostor za samostalno odlučivanje o sudbini njihove imovine. Oporuka, ugovor o doživotnom ili dosmrtnom uzdržavanju te darovni ugovor među najčešćim su alatima kojima se može osigurati da imovina nakon smrti ne završi u rukama rodbine s kojom pokojnik nije želio održavati odnose.
U konačnici, najvažnije je da posljednja volja bude jasno izražena i pravno valjano uređena. U protivnom će o raspodjeli imovine odlučivati zakonska pravila nasljeđivanja, a ne želje osobe koja je imovinu tijekom života stvarala.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....