Kamene ulice Opuzena, u srcu doline Neretve, odzvanjale su koracima rimskih vojnika, zvucima bubnjeva i šapatom molitve dok se grad pripremao za jedan od najsvečanijih događaja nakon Uskrsa – Smotru Žudija. Ova manifestacija, više od obične tradicije, spojila je duh zajedništva, vjeru i povijesno nasljeđe, okupljajući brojne bratovštine i crkvene skupine iz Dalmacije, kontinenta, pa sve do Bosne i Hercegovine. Ukupno 32 žudijske skupine koje njeguju tradiciju čuvara Kristova groba.
U tom slavlju, baš kad su zvona kampanela crkve sv. Stjepana zazvonila svečanu Gloriju, stigla je vijest koja je zamutila radost i zaustavila vrijeme – preminuo je papa Franjo.
Tuga se nadvila nad Opuzen. Žudije su odmah na svoje odore, koplja i oružje zavezali crne trake – simbol žalovanja. Glazbeni program je otkazan, klape su ostale u tišini, a smotra je nastavljena u tišem, dostojanstvenom tonu. Predvoditelj misnog slavlja, nadbiskup Martin Vidović, potreseno je izgovorio:
– Molimo za papu Franju i novog rimskog biskupa, da se što prije izabere. Ostali smo bez naše zemaljske glave, nasljednika Svetog Petra. Glava Crkve jest Krist, ali bez Svetog Oca osjećamo jednu prazninu.
Misa je završila pjesmom „Kraljice neba, raduj se“, u kojoj se zrcali cijeli misterij Uskrsa – muka, smrt i uskrsnuće.
Program smotre, iako planiran bogat i raznolik, nastavio se u tišini i dostojanstvu, bez svečanih nastupa klapa. Umjesto toga, prikazani su tradicionalni korizmeni i uskrsni običaji Žudija – običaji koji svjedoče vjernost, pokoru i duboku povezanost s kršćanskom vjerom.
Domaćin ovogodišnje smotre bio je Grad Opuzen u suradnji sa župom sv. Stjepana i lokalnim kulturnim udrugama. Procesija kroz središte grada, postrojavanje Žudija ispred crkve i misa ostavili su snažan dojam.
– Ova smotra nije samo očuvanje baštine – ona je živi simbol našeg identiteta, rekao je nadbiskup Vidović, zahvalivši svim sudionicima i organizatorima.
Biti Žudija nije samo odora – to je zavjet, služenje, čast. Tradicija koja datira još iz 19. stoljeća, u Dalmaciji je postala neizostavan dio Velikog tjedna. Žudije, iako naizgled vojnici, predstavljaju one koji su simbolično čuvali Isusov grob. Njihovo padanje na Veliku subotu, kada se naviješta uskrsnuće, slikovito prikazuje trijumf života nad smrću.
Među posjetiteljima bila je i Anamarija iz Metkovića, koja je prvi put svjedočila Smotri:
– Srce mi je puno. Osjetiš tu tišinu kad Žudije padaju, osjetiš snagu vjere u svakom pogledu. Kad je nadbiskup Vidović oglasio na misi da je umro naš Papa, znala sam da sam svjedok nečeg velikog.
Kad je netko rekao "Papa je umro", mislila sam da je neka šala. Ali nije. Srce mi se steglo, kao da sam izgubila člana obitelji, kazala je gospođa Anka iz Dubrovnika, dok je brisala suze iz očiju.
Filip Ćorić je iz Vrlike, Župa Gospe od Ružarija. U svojoj skupini pripada među mlađe. Za pasom mu je kubura, iz nje puca svake godine na Veliku subotu navečer. Nije to obična kubura već kubura na inicijalnu kapislu. Ima i kremenjača, ali to nije ta. Žudije u Vrlici imaju tradiciju čuvara Kristova groba punih 300 godina. Pa kako puca kubura, pitamo Filipa.
- Najprije se napuni barutom i nabije papirom. Inicijalna kapisla zapali baruti tako dođe do eksplozije. Vrlički Žudije na takav način oglašavaju Kristovo uskrsnuće, a tako je bilo i ove Velike subote, pojasnio nam je Filip. To je njihov izvanjski i bučan znak znak Kristova uskrsnuća.
Vrličke Žudije ovu tradiciju njeguju već punih 300 godina. I ove godine – nisu izostali. Snažni, ponosni, u tišini – potreseni viješću iz Vatikana.
Gradonačelnik Opuzena Ivan Mataga istaknuo je:
– Ponosni smo što smo ove godine bili domaćini. Ovakvi trenuci jačaju našu zajednicu i čuvaju ono što jesmo.
Kao i svake godine, smotru je zabilježio fotograf Šime Strikoman, koji je snimio još jednu milenijsku fotografiju u čast vjernosti i zajedništva.
– Svaka ova fotografija nosi dušu. Ova nosi tugu, ali i nadu. I to se vidi, kazao je Šime.
Na kraju, riječi organizatora Luke Lipića možda najbolje zaokružuju duh cijelog događaja:
– Festival Žudija posvećujemo uspomeni na blagopokojnog papu Franju. Vijest o njegovoj smrti nas je zatekla, ali vjera ide dalje. Vjerujemo u uskrsnuće. Naš Papa se rodio za nebo.
U Opuzenu je ove godine slavljen Uskrs, ali i tugovana smrt Pape. I jedno i drugo. Žudije su i ove godine bili tihi, dostojanstveni svjedoci vjere. Čuvari Svetoga groba.
Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalima društva HANZA MEDIA d.o.o. dopušteno je samo registriranim korisnicima.
Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu društva HANZA MEDIA d.o.o. te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona o elektroničkim medijima.
Komentari (0)
Komentiraj