Na prvi pogled činilo se kao priča koja ulijeva optimizam. U vremenu kada domaći poljoprivrednici teško pronalaze put do kupaca, a potrošači sve više traže lokalno proizvedenu hranu, ideja o postavljanju samoposlužnog štanda za prodaju lubenica u Osijeku zvučala je kao primjer inovativnog povezivanja proizvođača i tržišta. Popularno nazvan "lubenicomat", projekt je trebao omogućiti građanima da tijekom cijelog dana jednostavno kupe svježe lubenice, bez potrebe za prodavačem i bez ograničenog radnog vremena. Istaknuta je cijena od deset eura za komad. Uzmeš lubenicu i u kasicu ubaciš novac. Svi sretni i zadovoljni, i proizvođači i kupci. Izgrađeno povjerenje s obje strane. Barem je tako trebalo biti. Takvi modeli prodaje već postoje u pojedinim europskim zemljama te se posljednjih godina sve češće spominju kao jedan od mogućih odgovora na nedostatak radne snage i rast troškova poslovanja u poljoprivredi.
No ono što je trebalo postati primjer dobre poslovne prakse propalo je prije nego što je ozbiljno i započelo. Umjesto priče o poduzetništvu i modernizaciji prodaje poljoprivrednih proizvoda, javnost je dobila primjer kako se povjerenje potrošača može izgubiti u trenutku.
Umjesto Neretve - Albanija
Sve je krenulo od deklaracije koja je bila istaknuta uz lubenice. Kupcima je poručivala ono što su mnogi željeli čuti – da su lubenice domaći proizvod, iz doline Neretve, gdje su, uz mandarine, postale zaštitni znak lokalnih poljoprivrednika. Na deklaraciji su bili navedeni podaci o proizvođaču, uključujući adresu i registracijski broj obiteljskog poljoprivrednoga gospodarstva. "OPG Ljedug Ivica. Borička 17. MIPG 319847. Kula Norinska, 20 350 Metković" – pisalo je uvjerljivo.
Takve informacije za većinu građana predstavljaju potvrdu vjerodostojnosti. Mnogi su spremni platiti višu cijenu upravo zato što vjeruju da kupuju domaći proizvod, podržavaju hrvatske proizvođače i dobivaju robu čije podrijetlo mogu provjeriti.
Međutim, ubrzo su se pojavile prve sumnje, kad su se po društvenim mrežama pojavile informacije da lubenice u dolini Neretve još nisu dozrele. Za branje će biti tek za desetak dana, a možda i kasnije.
Nekoliko je građana, ali i ljudi povezanih s poljoprivrednim sektorom, pokušalo provjeriti podatke navedene na deklaraciji. Uslijedilo je neugodno iznenađenje – OPG naveden kao proizvođač nije bilo moguće pronaći u dostupnim evidencijama. Provjera je pokazala da gospodarstvo pod tim podacima zapravo ne postoji.
Nakon toga u slučaj su se uključile nadležne službe, koje su pokrenule dodatne provjere. Rezultati nadzora pokazali su da problem nije bio samo u netočnim podacima o proizvođaču. Utvrđeno je da lubenice nisu stigle iz doline Neretve, kako je bilo navedeno na deklaraciji, nego su uvezene iz Albanije.
Narušen ugled domaćih poljoprivrednika
Taj podatak izazvao je burne reakcije među potrošačima, ali i među domaćim proizvođačima, koji godinama ulažu napore kako bi očuvali ugled hrvatske poljoprivrede.
– Najviše nas boli kad netko iskorištava ime domaćih proizvođača kako bi lakše prodao robu. Nije problem u tome odakle proizvod dolazi, problem je kada kupca svjesno dovodite u zabludu – rekao nam je jedan proizvođač lubenica iz doline Neretve.
Prema njegovim riječima, domaći proizvođači ionako vode tešku bitku s rastućim troškovima proizvodnje i konkurencijom iz uvoza.
– Mi ulažemo u navodnjavanje, zaštitu usjeva, radnu snagu i logistiku. Kad netko na uvozni proizvod stavi etiketu koja sugerira da je domaći, on ne vara samo kupca, nego i sve nas koji pošteno radimo svoj posao – istaknuo je.
Posebno zabrinjava činjenica da je cijeli koncept "lubenicomata" u početku naišao na odobravanje javnosti. Društvene mreže su se raspisale, a građani su ideju doživjeli kao korak prema modernijoj i dostupnijoj prodaji voća i povrća, kakva već postoji u EU-u.
Takvi sustavi omogućuju proizvođačima da smanje troškove prodaje, a kupcima nude veću fleksibilnost. Upravo zato mnogi smatraju da je šteta što je jedan potencijalno kvalitetan projekt kompromitiran zbog sumnji u prijevaru.
– Ovakve stvari ostavljaju loš dojam na sve koji pokušavaju razvijati nove modele prodaje. Ljudi će sada sumnjati i u one koji rade pošteno – smatraju agroekonomski stručnjaci, koji, pak, naglašavaju da tehnologija sama po sebi nije problem.
– Naprotiv, automatizirana prodaja može biti budućnost za mnoge male proizvođače. No sustav mora počivati na transparentnosti. Ako na proizvodu piše da dolazi iz Metkovića ili Opuzena, onda on mora dolaziti iz doline Neretve. Tu nema prostora za improvizaciju – objašnjava nam.
Tko je odgovoran?
Kupci s kojima smo razgovarali također ističu da ih nije razočaralo podrijetlo lubenica koliko činjenica da su informacije bile netočne.
– Da je pisalo da su lubenice iz Albanije, svatko bi sam odlučio želi li ih kupiti. Ovako ispada da se nekoga pokušalo prevariti – rekla je jedna Osječanka koja je pratila razvoj događaja.
Stručnjaci za tržište hrane upozoravaju na to da je povjerenje jedan od najvažnijih čimbenika u prodaji poljoprivrednih proizvoda. Potrošači danas sve više obraćaju pažnju na podrijetlo hrane, način proizvodnje i identitet proizvođača. Upravo zato zakonski propisi detaljno uređuju način deklariranja proizvoda.
Lažno označavanje podrijetla smatra se ozbiljnim prekršajem jer može utjecati na odluku kupca pri kupnji. Kad netko proizvod predstavlja kao domaći iako to nije, ostvaruje nepoštenu tržišnu prednost u odnosu na proizvođače koji posluju zakonito.
U dolini Neretve slučaj je dočekan s ogorčenjem.
– Godinama gradimo prepoznatljivost naših proizvoda. Ljudi znaju što znači kada vide oznaku Neretve. Zato je posebno štetno kad netko bez ikakvog temelja koristi ime našega kraja kako bi nekoga prevario. Kupac koji se jednom osjeti prevarenim sljedeći će put biti oprezniji. Na kraju svi gubimo, i proizvođači i pošteni trgovci – govore nam proizvođači lubenica.
S druge strane, agroekonomski stručnjaci smatraju da ovaj slučaj pokazuje kako sustav kontrole ipak funkcionira. Nepravilnosti su otkrivene prije nego što je prodaja uzela veći zamah, čime je spriječena moguća veća šteta za potrošače.
– Bitno je da su nadzorne službe reagirale i da su činjenice utvrđene, a daljnja prodaja je zabranjena. Povjerenje tržišta održava se upravo kroz takve mehanizme kontrole – smatraju oni.
Ipak, ostaje pitanje kako je došlo do toga da se na deklaraciji nađu podaci o nepostojećem OPG-u te tko je odgovoran za njihovo navođenje. To će biti predmet daljnjih postupaka i utvrđivanja odgovornosti.
Dobra ideja, ali...
Za Osijek je cijela priča završila prije nego što je zapravo počela. "Lubenicomat", koji je trebao predstavljati spoj tehnologije, poduzetništva i poljoprivrede, postao je simbol jednog sasvim drugačijeg problema – problema vjerodostojnosti.
Mnogi građani danas smatraju da je šteta što je jedna potencijalno dobra ideja kompromitirana na samom početku. Da je projekt bio utemeljen na transparentnom poslovanju i točnim informacijama, mogao je poslužiti kao primjer kako se lokalni proizvodi mogu približiti kupcima na moderan način.
Umjesto toga, ostala je lekcija da inovacija nema vrijednost bez povjerenja. U poljoprivredi, možda više nego u bilo kojoj drugoj djelatnosti, kupci ne kupuju samo proizvod; oni kupuju priču o njegovu podrijetlu, radu ljudi koji su ga proizveli i uvjerenje da su informacije koje im se pružaju istinite. Kad se to povjerenje naruši, posljedice ne snosi samo jedan prodavač ili jedan projekt. Posljedice osjećaju svi oni koji svakodnevno nastoje dokazati da domaća proizvodnja ima vrijednost i da pošten rad još uvijek može biti temelj uspješnog poslovanja.
Zbog toga će slučaj osječkog "lubenicomata" ostati zapamćen ne kao primjer uspješne inovacije u prodaji poljoprivrednih proizvoda, nego kao upozorenje koliko je tanka granica između dobre poslovne ideje i gubitka povjerenja javnosti.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....