U ponedjeljak je u Varivodama, mjestu u općini Kistanje u Šibensko–kninskoj županiji, obilježena 31. godišnjica zločina počinjenog nad srpskim civilima 28. rujna 1995. godine.
Vjerskim obredom, komemoracijom i polaganjem vijenaca stotinjak okupljenih prisjetilo se devetero civila koji su ubijeni gotovo dva mjeseca nakon završetka oslobodilačke operacije Oluja.
Za zločin u Varivodama, gdje su mještani ubijeni u svojim kućama, još uvijek nitko nije odgovarao. Još 1996. bila je podignuta optužnica protiv četiri osobe, koje je sud u Zadru zatim oslobodio optužbi. Oslobađajuća presuda je u postupku po žalbi ukinuta i predmet je 2002. proslijeđen sudu u Šibeniku, nakon čega je državni odvjetnik u Šibeniku odustao od optužbi, zaključivši da nema pouzdanih dokaza protiv optuženika.
– Njihova imena ostaju trajni podsjetnik na živote koji su nasilno prekinuti i na obavezu da se prema svim nevinim žrtvama odnosi s poštovanjem i dostojanstvom – čulo se danas s govornice u Varivodama, pokraj spomenika na kojem stoje imena ubijenih.
Tena Banjeglav, direktorica Centra za suočavanje s prošlošću Documenta, podsjetila je prisutne na tragične događaje otprije 31 godinu.
– U noćnim satima nekoliko pripadnika hrvatskih policijskih i vojnih snaga došlo je u selo Varivode. Ovdje se tada nisu zbijale nikakve vojne operacije niti je bila prisutna vojska ni oružje. U mjestu se nalazilo nekoliko civila koji nisu željeli ili nisu mogli napustiti svoje kuće i nisu predstavljali nikakvu opasnost. Te noći su pripadnici hrvatskih policijskih i vojnih snaga vatrenim oružjem ubili devetero mještana, osobe starije životne dobi te srpske nacionalnosti. Žrtve su ubijene u svojim kućama, u dvorištima, koje nisu željele napustiti jer im je bila obećana zaštita.
U Varivodama su te noći ubijeni: Dušan Dukić (59), Špiro Berić (55), Jovo Berić (75), Jovan Berić (56), Radivoj Berić (69), Marija Berić (69), Milka Berić (67), Marko Berić (82) i Mirko Pokrajac (84). Naknadno je pronađeno i deseto tijelo, Uglješe Ilijaševića (54), no i dalje nije jasno je li taj slučaj imao poveznicu sa zločinom u Varivodama od 28. rujna 1995.
Tena Banjeglav komentirala je činjenicu da za zločin u Varivodama nitko dosad nije osuđen.
– Hrvatsko društvo još uvijek se teško suočava sa zločinima koji su počinili pripadnici hrvatskih snaga i onima gdje žrtve nisu bili Hrvati. Suočavanje s tim zločinima iznimno je važno. Tek kad prihvatimo činjenicu o stradanjima i zločinima koji su počinjeni u naše ime te za njih preuzmemo odgovornost, društvo može ići naprijed. Samo na taj način moguće je liječiti ratne traume. Odgovornost za negiranje činjenica te nepriznavanje zločina je na vlasti. I to ne samo trenutnoj, nego i prošlima. Oni kreiraju narativ i politike sjećanja, kao i politike zaborava.
Premijer Andrej Plenković bio je na komemoraciju u Varivodama 2020. godine. Banjeglav kaže da je taj čin bio važan.
– No nakon toga gotovo je prestao rad na izgradnji povjerenja te stvaranja kulture sjećanja. I dalje, možda još odlučnije nego ranije, hrvatske vlasti odbijaju priznati zločine i preuzeti odgovornost za njih. Također, situacija u društvu i politička situacija u zemlji je sve gora. Slave se i veličaju ratne pobjede, ratni zločinci su heroji, a ubojstva civila za vrijeme i nakon operacije Oluja se uglavnom prešućuju. Nadam se da će doći vrijeme kada će ponovno zajedničke komemoracije biti moguće, da će možda neki sljedeći premijer ili premijerka doći u Varivode, kao i na druga mjesta stradanja srpskih civila, te izraziti žaljenje i preuzeti odgovornost za počinjenje zločine. Nadam se da će se nastaviti s gradnjom mostova i povjerenja odlučnijim djelovanjem institucija, procesuiranjem ratnih zločina, jasnim suprotstavljanjem mržnji i stvaranjem kulture sjećanja u kojoj nema žrtava drugog reda. Svaka od tih žrtava je, prije svega, bila čovjek, imala je svoj život, obitelj, prijatelje i druge bližnje. Njima danas najteže pada kada se stradanje njihovih žrtava umanjuje, prešućuje ili negira – kazala je Tena Banjeglav.
Anja Šimpraga, saborska zastupnica SDSS-a i zamjenica predsjednika Srpskog narodnog vijeća, istaknula je da se "svake godine pokušavaju pronaći nove riječi za istu bol".
– Sva mjesta stradanja nisu samo mjesta sjećanja na prošlost, ta mjesta su i ogledalo našeg društva danas. Kada pogledamo atmosferu u društvu, moramo priznati da ponovno ima previše riječi koje dijele, previše pokušaja da se odrađene ljude učini manje poželjnima, previše potrebe da se nečija kultura, pismo, običaji ili pravo na sjećanje dovode u pitanje. I zato je važno reći da nećemo pristati na to da ponovno moramo dokazivati da smo građani ove zemlje. Nećemo pristati na to da netko određuje koje je sjećanje dopušteno, koja je kultura prihvatljiva, koje ime je dovoljno hrvatsko, a koje nije – rekla je Šimpraga te nastavila:
– Ovdje su ubijeni civili, ne zato što su predstavljali neku vojnu prijetnju. Ubijeni su nakon rata na svojim ognjištima. I zato njihova smrt za nikoga od nas, niti za državu, ne smije biti fusnota. I zato je njihova sudbina trajno pitanje naše savjesti.
Šimpraga se osvrnula i na aktualni trenutak u društvu.
– Danas kada ponovno čujemo relativiziranje zločina, kada se ponovno pokušava rehabilitirati ono što je povijest već osudila, kada se ljude napada zbog njihova identiteta i pripadnosti, moramo biti svjesni koliko brzo riječi mogu postati nešto više od riječi. Povijest nas uči da mržnja najprije dolazi kroz govor, kroz podjelu na nas i njih. Kada takve poruke postanu normalne, granice se pomiču i to mi itekako osjetimo, svatko na svoj način – reći će saborska zastupnica te zaključiti:
– Svi moramo imati jednako pravo reći da je ovo naša zemlja. Jer Hrvatska neće biti manje Hrvatska ako u njoj Srbi slobodno govore srpski, neće biti manje Hrvatska ako se piše ćirilicom tamo gdje je zakonom dopušteno. Neće biti manje Hrvatska ako se govori istina o zločinima počinjenima nakon Oluje. Naprotiv! Zato se moramo suprotstaviti svakoj mržnji, i kada dolazi s ulice, društvenih mreža ili javnog prostora. Ne tražimo da se mijenja ničija povijest, tražimo samo da se ta ista povijest ne koristi za proizvodnju nove mržnje. Tražimo samo da ni jedne ni druge žrtve više ne budu razlog da naša djeca nasljeđuju mržnju svojih roditelja ili djedova. Pomirenje ne počinje onda kad zaboravimo svoje žrtve, nego onda kad možemo oplakati i tuđe žrtve. Iz Varivoda želim poslati jednostavnu poruku: neka imena devet nevinih ljudi budu trajna obaveza da budemo bolji nego što su bili oni koji su im oduzeli život.
U Varivodama su vijence na spomenik ubijenim civilima položili izaslanici predsjednika RH, Vlade RH te predstavnici lokalnih i županijskih vlasti.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....