– Prijatelji nam kažu da je u nas ka u Božićnom selu – kazuju nam Danijel i Daniela Grubišić, čija je obitelj dobitnik ovogodišnje blagdanske nagrade na javnom pozivu Turističke zajednice grada za najljepše okićenu kuću i okućnicu, a njihova se zadnjih sedam Božića nalazi u Solinu u Svetome Kaju, a do tada na Bilicama u Splitu.
– Triba tu puno truda uložiti, ali meni to ništa nije teško. Sritan san kad vidin ove jaslice. Baš sritan! – kazuje nam 38-godišnji Danijel, pa nam govori kako je ta njegova ljubav krenula još od malena, u obitelji.
– Nismo doma imali puno kvadrata, ali taj manjak prostora nije nam smeta da radimo najveće jaslice, naprotiv.
Nas je petero dice, u matere Ozane i ćaće Ljube, i mi smo uz njih s veseljem pomagali, a posebno uz mater koja je iz Imotskih Poljica i kojoj je to činilo, a i danas čini veliko zadovoljstvo, radit velike jaslice. Tako da danas ne znaš u koga su jaslice lipše, u najstarije sestre Tine na Mejašima, brata Ivice koji ima kuću do mene, sestre Ane u njezinoj isto prekrasnoj kući u Strožancu, a uskoro će virujen i najmlađi brat, 28-godišnji Josip, imat baš svoje jer se dogodine ženi – veseli to Danijela, a da je srodnu dušu po tom pitanju našao u svemu, i imenom i duhom u svojoj supruzi, potvrđuje pričom i osmijehom.
U braku su 12 godina, pa tako imaju 11-godišnju Anni, sin Dani ima šest godina, a tu je i godinu i četiri mjeseca mali Andi kojemu jaslice privlače izgleda najveću pažnju, ili se iza njih sakriva ili ruši potočiće i ogradice, sad je u toj fazi, kažu roditelji.
– Bile bi jaslice sigurno za metar veće, ali žena triba stalno pazit na njega dok san ja na poslu. Kaže, ne mogu ti ga više čuvat sve će ti srušiti – smiju se oboje pogledavajući na malog nestaška Andija koji se, dok smo pričali, sakrio iza zida od Betlehema.
– Zid je od stiropora, ali čini se baš ka pravi – komentiramo zaista živopisne jaslice s Danijelom koji nam potom prepričava koliko mu vremena treba da to sve izradi.
– Triba nam nekoliko dana. Prvo donesemo jelku, pa onda žena kaže na koju stranu ju je najbolje okrenit, i onda ona i mala kite, zna to trajati od pet popodne pa do ponoći – pokazuje Danijel na kuglice s bogato okićene jelke.
– Nije ovo sve, mislin da u podrumu ima još iljadu kuglica – nadodaje, pa veli kako njegova majka Ozana svake godine svima u obitelji, i velikima i malima, daruje po jednog anđela za na bor.
– Svake godine minjamo kombinaciju boja, a na boru je i auto i traktorić, to uveseljava našeg predškolca Danija – kaže mama Daniela.
Stalno nadograđuju
– Onda sutradan počinje uređivanje jaslica – nadovezuje se Danijel i kaže kako svake godine nešto novo nadograđuju, a prvo su nastale kamene kućice koje su on i žena zajednički izradili.
U Betlehemu je Sveta obitelj u velikoj špilji, kraljevi upravo stižu, žubori potočić, prolazi vlakić, okolo selo živi, mlinice, pekari, pastiri, pa i domaće životinje su tu...
Primjećujemo kako su jaslice od raznog materijala, i umjetnog i prirodnog.
– Potočić san radija od betona, palme, deblo od stiropora, a grane od žice i tkanine, pokrov nad špiljon je od lancuna umočenog u beton, pa onda slijedi “štirkanje”, osjenčavanje temperama... Simpatično mi se učinilo, pa san stavija i grane bajama ka stabalca, a osim uobičajene zelene ću dogodine stavit još bijele mahovine.
Kad san bija mali ćaća me je uvik vodija kod babe u Korušce, zapravo moje prababe Antice, pa i danas kad oden na groblje svratin i uzmen koju granu bajame koja se nalazi kraj njezine kuće.
Mi ka dica bi uvik rado dolazili u babe, a šta ti je u ono vrime mogla dat za igru. Tuci bajame na balaturi, dala bi nan mali čekić i tako bi se mi igrali.
Zanimljivo mi je baš vidit te grane u jaslicama – veli Danijel, pokazujući nam na bijelu mahovinu koja je stigla s Danielina sela, iz Katuna.
– Moja baba Danica ima 90 godina i ona nan je rado ubere – govori nam Daniela koja također ima veliku obitelj.
Umjetnička crta
Danijel je, kako čujemo, tijekom zadnjih 15-20 godina uvijek uređivao i jaslice u župi na Mejašima, u kapelici Sveti križ na Dračevcu, to i danas radi zajedno sa župskom kolegicom Dijanom Lijić, kojoj se ovom prilikom zahvaljuje na suradnji.
Rado on pomaže i prijateljima, u vrtiću gdje ide Dani ili u Anninoj školi izrađuje ako treba kakav kostim za školsku predstavu i slično, a jaslice su, veli nam, ranijih godina isto dobile priznanja na društvenim mrežama, pa su ga prijatelji ove godine potaknuli da se prijavi i na ovaj solinski natječaj.
Ovom prilikom zato zahvaljuje i solinskoj Turističkoj zajednici i Gradu jer mu ovo priznanje baš znači.
Po kući se vidi njegova umjetnička crta, tu su slike, kipići, aranžmani..., pokazuje nam Daniela dalje po policama i zidovima kreativnost njezina supruga.
A vanka..., vanka iljadu svićica. Sve svitli.
– Svićice i razne dekoracije vise s kuće, oko kapije, po svakoj ruži, vrtlu, ima dosta toga, neka se dica vesele... – govori Danijel, pa otkriva kako je po najvećem pljusku stavljao svjećice na krov kuće da bi sve stigao.
– Promislija sam kako će susidi reć da nisan normalan – nasmijao nas je Danijel.
– Završija sam srednju umjetničku školu, uvik sam bija kreativan. Danas ipak ne radim to, već na otkupu sekundarne sirovine, ali i tamo nađem nešto kreativno, ljudi odbace dosta stvari kojima se može udahnit novi život... – smatra on.
A, novi život stiže uvik svakog Božića, kažu naši domaćini.
Nakon tri, četiri dana uređenja jaslica, mali smiraj od trke. Na Badnjak idu vidjet žive jaslice ispred crkve u Svetom Kaju i na dječju misu.
– Na Božić na svetu misu, pa kući na ručak koji spremi žena, a onda na čestitanje u naših obitelji, svakako braća, sestre jedni u drugih da vide jedni drugima bor i uživaju u jaslicama...
U naših je sve skupa osan unučadi, tako da se pod boron veseli i darovima od Malog Isusa, a na kraju svi zajedno čestitanje u matere i ćaće... – kaže nam Danijel.
– U obitelji je Božić najlipši – zaključuju Grubišići.