Hrvati su kroz desetljeća ostavili snažan trag u znanosti, medicini i akademskoj zajednici diljem svijeta. Iako se o njihovim uspjesima u domovini često premalo govori, brojni liječnici, profesori i istraživači hrvatskih korijena danas obnašaju vodeće funkcije na najuglednijim svjetskim sveučilištima, klinikama i istraživačkim centrima.
Upravo zato se, pod sloganom "Ujedinjeni vizijom, povezani baštinom", u Solinu ovih dana održava prvi svjetski kongres oftalmologa hrvatskog podrijetla – CroOphthaCon 2026. – jedinstveni stručni skup koji je okupio ugledne liječnike, znanstvenike i sveučilišne profesore iz Hrvatske, Europe, Sjeverne Amerike i Australije.
Kongres je zamišljen kao mjesto susreta hrvatske medicinske izvrsnosti u domovini i iseljeništvu, a među predavačima nalaze se neka od najuglednijih imena svjetske oftalmologije. Ujedno je jedinstvena prilika da se javnosti predstave stručnjaci koji svojim radom svakodnevno pomiču granice moderne medicine, a pritom s ponosom ističu svoje hrvatsko nasljeđe.
Vodeća američka stručnjakinja za glaukom
Jedna od njih je i prof. dr. JoAnn A. Giaconi, profesorica kliničke oftalmologije na UCLA-u, zamjenica predstojnika pridruženih bolnica te voditeljica subspecijalističkog programa za glaukom pri prestižnom Stein Eye Instituteu u Los Angelesu. Riječ je o jednoj od vodećih američkih stručnjakinja za glaukom, bolest koja je danas jedan od najčešćih uzroka nepovratnog gubitka vida u svijetu.
Na kongresu u Solinu prof. Giaconi održat će predavanje o selektivnoj laserskoj trabekuloplastici kao prvoj liniji liječenja glaukoma, odnosno suvremenoj metodi koja posljednjih godina mijenja pristup liječenju ove podmukle bolesti, poznate kao "tihi kradljivac vida".
Iako je rođena i odrasla u Kaliforniji, njezine su veze s Hrvatskom snažne i duboke. Oboje roditelja hrvatskog su podrijetla, a djetinjstvo je obilježila redovitim dolascima u Hrvatsku, ljetima provedenima u Splitu i druženjima s obitelji. Upravo zato sudjelovanje na ovom povijesnom kongresu za nju predstavlja spoj dvaju važnih dijelova života – osobnog i profesionalnog.
U razgovoru za Slobodnu Dalmaciju govorila je o svojim hrvatskim korijenima, razvoju karijere na jednom od najuglednijih američkih sveučilišta, novim mogućnostima liječenja glaukoma, ulozi umjetne inteligencije u medicini te budućnosti oftalmologije.
Snažna prisutnost Hrvatske
Ovaj kongres jedinstven je jer prvi put okuplja oftalmologe hrvatskog podrijetla iz cijelog svijeta. Možete li nam reći nešto o svojoj povezanosti s Hrvatskom? Jeste li rođeni u Hrvatskoj ili inozemstvu, odakle potječu vaši obiteljski korijeni i što vama osobno znači sudjelovanje na ovom povijesnom skupu?
– Oboje mojih roditelja bili su Hrvati. Očevi korijeni vezani su uz Komižu, iako je odrastao u Splitu. Obitelj moje pokojne majke potječe iz okolice Crikvenice, a ona je odrasla u Zagrebu. Zajedno su emigrirali u Sjedinjene Američke Države nakon što su diplomirali na Medicinskom fakultetu u Zagrebu.
Rođena sam i odrasla u Kaliforniji, ali gotovo svakog drugog ljeta dolazili smo u Hrvatsku kako bismo posjetili bake i djedove, tete, ujake i rođake. To su bili najljepši ljetni praznici – najbolja hrana koju je pripremala moja nona i najljepše kupanje na Ježincu i Benama s rođacima i djedom.
U području Los Angelesa, gdje sam odrasla, postoji velika hrvatska zajednica, pa sam i tamo osjećala snažnu prisutnost Hrvatske u svom životu. Slušala sam starije generacije kako govore hrvatski, pričaju priče iz svoje mladosti, odlazila sam na mise na hrvatskom jeziku te sudjelovala na brojnim festivalima i proslavama svetaca, primjerice svetog Duje. Ovaj kongres za mene ima posebno značenje jer na jedinstven način spaja dva velika dijela mog života, osobni i profesionalni.
Profesorica ste kliničke oftalmologije na UCLA-u, zamjenica predstojnika pridruženih bolnica te voditeljica subspecijalističkog programa za glaukom pri Stein Eye Instituteu. Kada pogledate svoj profesionalni put, koja su iskustva najviše oblikovala vas kao liječnicu, edukatoricu i lidericu u oftalmologiji?
– Medicinu sam odabrala velikim dijelom zahvaljujući svojim roditeljima. Odmalena sam gledala koliko pozitivan utjecaj njihov rad ima na živote ljudi i i sama sam željela pomagati drugima na isti način.
Jedno od najčešćih sjećanja iz djetinjstva jest kada bi netko zaustavio mog oca u trgovini dok nas je vikendom vodio na sladoled. Ljudi bi mu prilazili kako bi mu zahvalili, a zatim bi se okrenuli prema meni i mom bratu – koji je danas radiolog – i rekli kako je naš otac spasio njihov život ili život nekoga od njihovih bližnjih.
Tijekom školovanja i specijalizacije imala sam priliku učiti od iznimnih profesora, koji su mi pokazali da kroz edukaciju i znanstveni rad mogu pomoći još većem broju ljudi. Posebno sam zahvalna što sam na početku karijere na UCLA-u imala dvije izvanredne oftalmologinje kao mentorice. One su i danas uzori u svim područjima medicine – od znanstvenog rada i skrbi za pacijente do vođenja zdravstvenih sustava i zagovaranja zdravstvenih politika.
Pomoć pacijentima u najtežim fazama
Tijekom karijere velik dio svog rada posvetili ste glaukomu, jednom od vodećih uzroka nepovratne sljepoće u svijetu. Što vas je privuklo upravo tom području oftalmologije?
– Tijekom specijalizacije posebno su me privukli dugoročni odnosi koje liječnik može razviti s pacijentima koji boluju od glaukoma. Riječ je o kroničnoj bolesti koja zahtijeva kontinuirano praćenje i liječenje, za razliku od, primjerice, mrene, gdje nakon operacije pacijent često više nema potrebu za redovitim dolascima.
Osim toga, oduševile su me kirurške tehnike vezane uz liječenje glaukoma. Danas, nakon mnogo godina rada, i dalje volim ovo područje zbog stalnog razvoja novih tehnologija koje pacijentima nude bolje dijagnostičke i terapijske mogućnosti. Veseli me i entuzijazam mladih liječnika koji ulaze u ovo područje, kao i činjenica da danas svojim iskustvom mogu pomoći pacijentima i u najtežim fazama bolesti.
Glaukom se često naziva "tihim kradljivcem vida". Zašto je ova bolest toliko opasna i zašto mnogi pacijenti otkriju problem tek kada je šteta već trajna?
– Naziv "tihi kradljivac vida" odnosi se prvenstveno na kronične oblike glaukoma. Postoje i akutni oblici bolesti koji nisu nimalo tihi. Glaukom je opasan zato što većina ljudi ne primijeti gubitak vida sve dok bolest nije već uznapredovala. Upravo zato glaukom treba otkriti u ranoj fazi, prije nego što dođe do ozbiljnog oštećenja vidnog živca, jer tada liječenje može usporiti ili zaustaviti daljnje propadanje.
Rani simptomi često su vrlo blagi i nespecifični. To mogu biti odsjaji svjetla, poteškoće s vidom noću ili pri ulasku u tamniji prostor iz jako osvijetljenog okruženja. Takvi simptomi često se pripisuju mreni, koja se pojavljuje u sličnoj životnoj dobi.
Gubitak vida kod glaukoma obično započinje na periferiji vidnog polja i postupno se širi prema središtu. Budući da bolest može različito zahvatiti svako oko, zdravije oko često nadoknađuje ono što bolesnije više ne vidi.
Sjećam se pacijenta u četrdesetim godinama koji je imao uznapredovali glaukom na lijevom oku. Gubitak gornje polovice vidnog polja primijetio je tek kada je na semaforu nesvjesno protrljao desno oko i ostao gledati samo lijevim. Srećom, lijevo oko već 17 godina uspješno održavamo stabilnim, a na vrijeme smo započeli liječenje i desnog oka.
Što je selektivna laserska trabekuloplastika?
Na kongresu ćete govoriti o selektivnoj laserskoj trabekuloplastici kao prvoj liniji liječenja glaukoma. Za sve koji možda nisu upoznati s tim zahvatom, što je zapravo selektivna laserska trabekuloplastika i zašto posljednjih godina izaziva toliko pozornosti?
– Oko neprestano proizvodi tekućinu koja se naziva očna vodica. Ta tekućina mora otjecati iz oka, jer u protivnom dolazi do porasta očnog tlaka koji može oštetiti vidni živac. Kod glaukoma dolazi do začepljenja ili smanjene prohodnosti prirodnog odvodnog sustava oka, zbog čega raste očni tlak.
Selektivna laserska trabekuloplastika vrlo je nježan laserski zahvat kojim djelujemo na odvodni sustav oka. Ne ostavlja vidljive tragove, a sam zahvat uglavnom nije bolan, iako neki pacijenti mogu osjetiti blago peckanje tijekom pojedinih aplikacija lasera. Laser potiče stanice odvodnog sustava da se obnavljaju i oslobađaju tvari koje "pomlađuju" drenažni sustav oka, omogućujući lakši odljev očne vodice. Učinak nije trenutačan, nego se razvija tijekom nekoliko tjedana. Kada počne djelovati, očni tlak može ostati snižen godinama.
Lasersko liječenje glaukoma postoji već desetljećima, ali posljednjih godina privlači posebnu pozornost nakon velike britanske randomizirane studije koja je pokazala da selektivna laserska trabekuloplastika uspješnije usporava napredovanje glaukoma te smanjuje potrebu za operacijama glaukoma, pa čak i operacijama mrene, u usporedbi s liječenjem kapima za oči.
Tradicionalno se liječenje glaukoma najčešće započinjalo kapima za oči. Zašto danas sve više stručnjaka razmatra lasersko liječenje kao prvi korak terapije i koje prednosti takav pristup može donijeti pacijentima?
– Velik razlog za to je studija koju sam prethodno spomenula – LiGHT studija (Lasers in Glaucoma and Ocular Hypertension Trial). Osim toga, brojna istraživanja pokazala su da dugotrajna uporaba kapi za oči može pridonijeti razvoju sindroma suhog oka, stanja koje može biti neugodno za pacijente i negativno utjecati na kvalitetu vida.
Također, desetljeća istraživanja potvrđuju da mnogi pacijenti imaju poteškoća s pravilnim ukapavanjem lijekova te da često nisu dovoljno dosljedni u njihovoj primjeni. Kako bi kapi bile maksimalno učinkovite, potrebno ih je koristiti redovito i točno prema uputama.
Lasersko liječenje snižava očni tlak bez nuspojava povezanih s kapima i bez oslanjanja na pacijenta da svakodnevno provodi terapiju. Ako je zahvat uspješan, liječnik može biti znatno sigurniji da je očni tlak stabilno kontroliran 24 sata dnevno, sedam dana u tjednu.
Učinak laserskog zahvata i genetski faktor bolesti
Može li lasersko liječenje smanjiti ili čak potpuno ukloniti potrebu za dugotrajnom primjenom kapi kod nekih pacijenata? Tko su idealni kandidati za ovu vrstu liječenja?
– Glaukom je kronična bolest i kontrola očnog tlaka s vremenom može oslabjeti, zbog čega pacijente neprestano pratimo kako bismo procijenili djeluje li terapija i dalje učinkovito.
Kod manjeg broja pacijenata učinak jednog laserskog zahvata može trajati i više od deset godina. Ipak, češći je scenarij potreba za ponavljanjem zahvata unutar šest godina od prve terapije. Većina liječnika neće provesti više od tri laserska tretmana, pa će neki pacijenti s vremenom ipak trebati započeti terapiju kapima. Međutim, laser može značajno odgoditi taj trenutak.
Idealni kandidati su osobe s glaukomom otvorenog kuta. Lasersko liječenje može biti korisno i pacijentima koji tek započinju liječenje glaukoma i onima koji već koriste kapi, ali bi željeli smanjiti njihovu uporabu. Također ga primjenjujemo kod pacijenata koji koriste više različitih lijekova kao korak prije eventualnog kirurškog zahvata.
Mnogi glaukom povezuju isključivo sa starijom životnom dobi, no malo ljudi zaista poznaje čimbenike rizika. Tko je najizloženiji razvoju glaukoma i postoje li životne navike koje mogu pomoći u očuvanju zdravlja očiju?
– Osim starije životne dobi, jedan od najvažnijih čimbenika rizika jest obiteljska povijest bolesti. Ako bliski članovi obitelji imaju glaukom, rizik je znatno veći jer bolest ima i genetsku komponentu.
Ipak, u svojoj praksi imam mnogo pacijenata koji nemaju poznatu obiteljsku anamnezu niti druge jasne čimbenike rizika. Rizik povećavaju i dugotrajna uporaba steroidnih lijekova, prethodne ozljede oka, komplikacije nakon očnih operacija te niz drugih očnih bolesti koje mogu dovesti do razvoja glaukoma otvorenog ili zatvorenog kuta.
Nikad ne ignorirajte ove simptome
Koje simptome ili znakove upozorenja ljudi nikada ne bi smjeli ignorirati i koliko često odrasle osobe, osobito nakon 40. godine života, trebaju obavljati preventivne oftalmološke preglede?
– Svatko bi trebao obaviti oftalmološki pregled ubrzo nakon navršene 40. godine života. Ako je nalaz uredan, sljedeći pregled ne bi trebalo odgađati dulje od pet godina. Nakon 60. godine preporučuju se redoviti godišnji pregledi.
Općenito, nikada ne treba ignorirati gubitak vida na jednom ili oba oka, osobito ako dođe do potpunog gubitka vida, čak i ako se vid kasnije vrati. To može biti znak moždanog udara. Također, ozbiljni simptomi su novonastala dvoslika te bol i crvenilo oka.
Kada je riječ o glaukomu, osobe sa suženim očnim kutom mogu povremeno osjećati glavobolju i bol u oku te istodobno primjećivati svjetlosne krugove ili aureole oko izvora svjetlosti. To može biti upozorenje da očni tlak raste do opasnih vrijednosti.
Kada jednom dođe do gubitka vida uzrokovanog glaukomom, može li se on vratiti ili je rano otkrivanje bolesti i dalje najvažnije oružje u sprječavanju sljepoće?
– U većini slučajeva izgubljeni vid ne može se vratiti. Ipak, rijetko viđamo pacijente s ozbiljnim oštećenjem vidnog polja kod kojih nakon operacije glaukoma dolazi do djelomičnog poboljšanja. To se događa kada uspijemo postići izrazito nizak očni tlak, a živčano tkivo nije trajno odumrlo, nego je bilo samo privremeno oštećeno i funkcionalno oslabljeno. Unatoč tome, rano otkrivanje bolesti i dalje je daleko najvažniji alat u sprječavanju sljepoće uzrokovane glaukomom.
Golema uloga umjetne inteligencije
Umjetna inteligencija sve više postaje dio moderne medicine. Kako umjetna inteligencija već danas pomaže u dijagnostici i liječenju glaukoma te kakvu ulogu očekujete da će imati u budućnosti?
– Umjetna inteligencija već sada ima golemu ulogu u istraživačkom području. Koristi se za preciznije predviđanje koji će pacijenti razviti teže oblike bolesti i kod kojih će glaukom napredovati posebno brzo, na temelju njihovih početnih nalaza.
Vjerujem da će takvi alati značajno pomoći liječnicima u svakodnevnom radu jer će omogućiti da se više pažnje usmjeri upravo na pacijente s najvećim rizikom od gubitka vida. Smatram da bi takva primjena mogla postati stvarnost u ne tako dalekoj budućnosti. Umjetna inteligencija mogla bi pomoći i u otkrivanju postojećih lijekova koji bi se mogli prenamijeniti za liječenje glaukoma.
Nedavno sam za Američku akademiju za oftalmologiju organizirala simpozij o umjetnoj inteligenciji, tijekom kojeg sam razgovarala s liječnikom koji piše za časopis The New Yorker. Dotaknuli smo se činjenice da je umjetna inteligencija iznimno uspješna u postavljanju dijagnoza kada joj se informacije prezentiraju strukturirano, na način kako liječnici prikazuju kliničke slučajeve. Međutim, kada pacijenti sami unose velik broj različitih simptoma bez jasne strukture, umjetna inteligencija ponekad može donijeti pogrešne zaključke i navesti ih na opasne odluke, primjerice uvjeriti ih da im hitna medicinska pomoć nije potrebna iako jest.
Impresionirana hrvatskom oftalmološkom stručnošću
Tijekom međunarodne karijere surađivali ste s vodećim stručnjacima i ustanovama. Kako biste ocijenili razinu razvoja i stručnosti hrvatske oftalmologije u usporedbi s velikim svjetskim centrima?
– Impresionirana sam razinom hrvatske oftalmologije. Pacijentima su dostupne najmodernije dijagnostičke i kirurške tehnologije. Hrvatska ima centre koji su sudjelovali u različitim fazama istraživanja potrebnim za razvoj i uvođenje novih tehnologija, poput implantacije intraokularnih leća.
U Hrvatskoj rade vrhunski stručnjaci koji objavljuju znanstvene radove u vodećim međunarodnim časopisima i redovito sudjeluju kao predavači na svjetskim kongresima. Osobno poznajem ljude koji su odlučili operirati mrenu upravo u Hrvatskoj, umjesto u Sjedinjenim Američkim Državama. Mislim da to dovoljno govori o kvaliteti hrvatske oftalmologije.
Ovaj kongres okupit će stručnjake s nekoliko kontinenata. Mogu li ovakvi susreti dovesti do značajnih međunarodnih suradnji, istraživačkih projekata i novih prilika za edukaciju mladih liječnika?
– Apsolutno. Unatoč internetu, videokonferencijama i društvenim mrežama, osobni susreti i razgovori licem u lice i dalje su najbolji način za stvaranje veza koje kasnije rezultiraju ozbiljnim projektima i suradnjama.
Na UCLA-u svake godine ugošćujemo mlade oftalmologe iz različitih zemalja koji dolaze provoditi istraživanja s našim timovima. Vrlo često sve počinje tako što su na nekom kongresu upoznali jednog od naših profesora koji je tamo gostovao kao predavač. Takvi susreti često otvaraju vrata suradnjama koje mogu trajati desetljećima.
Nova istraživanja i stalno postavljanje pitanja
Kada gledate u budućnost, koji bi mogli biti najvažniji pomaci u liječenju i prevenciji glaukoma tijekom sljedećih deset godina?
– Trenutačno se provode vrlo uzbudljiva istraživanja matičnih stanica kojima se pokušavaju obnoviti odvodne strukture oka i tako sniziti očni tlak kod osoba s glaukomom. Mnoge istraživačke skupine, uključujući i našu na UCLA-u, rade na razvoju boljih modela za predviđanje koji pacijenti imaju najveći rizik od ozbiljnog gubitka vida. To je iznimno važno jer postoje brojni pacijenti s ranim glaukomom kod kojih bolest napreduje toliko sporo da tijekom života nikada neće razviti značajnije oštećenje vida.
Tijekom posljednjeg desetljeća razvijena je i potpuno nova skupina kirurških zahvata pod nazivom minimalno invazivna kirurgija glaukoma (MIGS), namijenjena liječenju glaukoma otvorenog kuta. U godinama koje dolaze bit će vrlo važno pratiti dugoročne rezultate tih zahvata i vidjeti kakve će učinke pokazati nakon deset ili dvadeset godina praćenja pacijenata.
Naravno, najveći iskorak bio bi otkrivanje stvarnog uzroka nastanka glaukoma. Kada bismo to uspjeli razumjeti, otvorio bi se put prema pravoj prevenciji bolesti.
Za kraj, koju biste poruku željeli poslati hrvatskim pacijentima, mladim oftalmolozima i studentima medicine koji će pratiti rad ovog kongresa?
– Hrvatskim pacijentima poručila bih da imaju oftalmologe koji se mogu ravnopravno uspoređivati s najboljim stručnjacima bilo koje zemlje svijeta. Iskoristite to i redovito odlazite na preventivne preglede kako biste na vrijeme otkrili glaukom i druge očne bolesti povezane sa starenjem.
Mladim oftalmolozima želim poručiti da dolaze iz snažne tradicije hrvatske oftalmologije te da imaju priliku tu ostavštinu dodatno unaprijediti. Ostanite znatiželjni. Kada primijetite klinički problem na koji još nema odgovora, počnite postavljati pitanja, osmislite istraživanje i objavite rezultate. Svi učimo jedni od drugih. Možda upravo u Hrvatskoj možete napraviti nešto što nije moguće u drugim zemljama. Iskoristite umjetnu inteligenciju, ali i kontakte koje ćete steći na ovakvim skupovima kako biste stvarali nove ideje i dijelili svoja otkrića.
Studentima medicine poručujem da je oftalmologija dinamična i iznimno ispunjavajuća specijalizacija. U Hrvatskoj imate pristup vrhunskim stručnjacima i kliničkim centrima. Tražite prilike za rad i praksu na oftalmološkim odjelima, pratite rad iskusnih liječnika i imajte na umu da se u ovoj struci može izgraditi izvanredna karijera koja ljudima značajno poboljšava kvalitetu života i opće zdravlje – zaključuje dr. Giaconi.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....