Nakon katastrofalnog požara, Omišu prijete - bujice! Situacija je ozbiljna, stručnjak zabrinut: ‘Proći će puno...‘

Nakon što su vatrogasci nadljudskim naporima obuzdali vatrenu stihiju koja je poharala omiški kraj, stanovnici Omiša i okolnih naselja ovih dana s velikom neizvjesnošću, u strah od prve ozbiljnije ciklone i intenzivnijih oborina, pogledavaju prema oblacima.

Strah je u potpunosti opravdan, najavljena ciklona donosi naglu promjenu vremena, a i meteoalarm Državnog hidrometeorološkog zavoda (DHMZ) izdao je službeno upozorenje na opasne vremenske prilike na području Dalmacije.

Stručnjaci upozoravaju na to da bi prve obilnije oborine na opustošenom terenu mogle pokrenuti sekundarni val nepogoda, eroziju tla i bujice. O tome koliko je situacija na terenu ozbiljna i što čeka ovo područje nakon katastrofalnog požara, razgovarali smo s prof. dr. sc. Romanom Rosavcem s Katedre za šumske požare (Zavod za ekologiju i uzgajanje šuma, Fakultet šumarstva i drvne tehnologije).

Prof. dr. sc. Roman Rosavec s Fakulteta šumarstva i drvne tehnologije u Zagrebu

Privatan album/

Scenarij Senjske Drage

Najveći problem leži u činjenici da je požar potpuno uništio sloj grmlja i prizemnog rašća, zbog čega je osjetljivi mineralni sloj tla ostao potpuno ogoljen i bez ikakve prirodne zaštite.

U kombinaciji sa specifičnom orografijom omiškog terena, koji karakteriziraju izrazito strmi nagibi, struka opravdano strahuje od masovne erozije materijala.

– Sada nema vegetacije koja bi kroz korijenov sustav upila dio oborina. Sam korijenov sustav više nije u funkciji te ne može zadržati tlo.

Nikola Brboleza/Cropix

Kad se na takve strmine sruče pljuskovi, koje najavljuje meteoalarm DHMZ-a, voda se neće upijati, nego će u bujičnim tokovima nesmetano juriti niz padine, noseći sa sobom materijal s površine. 

Profesor Rosavec povlači i povijesnu paralelu, upozoravajući na primjer nekadašnje Senjske Drage, kad je bujica isprala i ono malo plodnog supstrata ravno u more, ostavljajući iza sebe goli, neplodni krš.

– Sada nema vegetacije (naročito je, osim drvenaste, značajna ona u sloju grmlja i prizemnog rašća) koja bi, s jedne strane, kroz korijenov sustav upila dio oborina, a ni sam korijenov sustav više nije u funkciji te nije u mogućnosti zadržati tlo. Čini se da će ova opasnost visjeti nad Omišom u bližoj budućnosti svaki put kad količina oborina bude ekstremna.

Proći će generacije i generacije dok područje Omiša dobije vegetacijsku sliku kakvu je imalo prije požara. U godinama pred nama počet će prirodna sukcesija šumskih vrsta, koje će "potjerati" iz takozvanih spavajućih pupova, pretpostavka je da će se neki predjeli i pošumiti... Oni koji se nadaju da će se omiške padine brzo ponovno zazelenjeti morat će se naoružati strpljenjem. Naime, proces obnove opožarenih površina bit će iznimno spor, mukotrpan i dugotrajan – navodi profesor Rosavec.

Tom Dubravec/Cropix

Dodatni uteg ovoj nepovoljnoj biološkoj situaciji svakako su i klimatske promjene, koje posljednjih godina donose duge sušne periode bez oborina, idealne za nastanak novih požara koji bi ionako sporu obnovu mogli u trenu vratiti na ishodište.

Pred Omišem i njegovim građanima nova je ekološka neizvjesnost, dok meteoalarm poziva na oprez. Ogoljene stijene iznad grada čekaju svoj prvi veliki ispit s prirodom.