Filmska priča s Pelješca: Lucija je pobjegla u Dubrovnik da izbjegne udaju, a obitelj se sada okupila nakon 150 godina!

Rijetkost je da neka obitelj poznaje svoje pradjedove i prabake, a kamoli kako su se zvali i tko se za koga vjenčao u, recimo, sedmom koljenu. A oni znaju čak i u četrnaestom! Obitelj Mrgudić, porijeklom iz Mokala na Pelješcu, jedna je od takvih uistinu rijetkih obitelji koje svoje porijeklo detaljno poznaju iz davno prohujalih stoljeća.

Ovih dana okupilo se čak 60- tak članova ove obitelji sa svih strana svijeta. Dio je došao iz Amerike, drugi iz Čilea. Okupljanje je dogovoreno u kući Mrgudića u kojoj je sve počelo, u Mokalu na Pelješcu.

Kuća je još uvijek itekako živa, čuvaju je Ante i Marija Mrgudić, rođena Bura. Bračni par i njihova djeca sve su organizirali kako bi okupljanje obitelji, od koje su se mnogi članovi susreli prvi put u životu, bilo uspješno. Dirljivi su bili susreti mlađih sa starijima i obrnuto, od kojih su se mnogi poznavali samo po čuvenju. Susret se rastegnuo na sedam dana, prepuni stvaranja novih uspomena za generacije koje tek dolaze. Pripreme su započele još lani, prisjeća se Marija Mrgudić:

TRI STRANE 

- Došlo ih je 11 iz Amerike i 10 iz Čilea. Rijetki govore hrvatski, svi govore engleski, a neki španjolski. Ima ih koji su već peta generacija Mrgudića koji su pošli preko oceana – kazuje naša sugovornica. Mnogi su iskoristili vrijeme na jugu Hrvatske za obići i Korčulu i Dubrovnik, a neki će, koji si to mogu dozvoliti, ostati i mjesec dana.

- Jedna mala koja studira u New Yorku došla je na samo dva dana, stigla je u petak i u nedjelju se vratila – govori o velikoj volji članova svoje obitelji da se svi nađu na okupu.

Proslava 400 godina obitelji Mrgudić iz Mokala na Pelješcu

Privatni Arhiv

- Napravili smo veliku festu, bilo je hrane, održanih govora, pjesme, održana je sveta misa. Napravili smo tri torte jer se Mrgudići u Americi pišu Mrgudich, a u Čileu Mergudich. Na svakoj je torti pisalo prezime na svoj način.

Zanimljiva je povijest ove obitelji, čiji su se daleki preci u 15. stoljeću, nakon epidemije kuge, doselili na Pelješac iz sela Imotica u Dubrovačkom primorju.

- Nastanili su se u Mokalu gdje je bilo 5,6 kuća, nema ih ni sad puno više. Tada se selo zvalo Mrgudići i tako se još piše u katastru. Naša loza je tu otpočetka, a kako je bilo puno braće, neki su odselili po svijetu. Najviše ih je u Americi. Bilo ih je i u Kanadi, ali kako nisu imali muških potomaka, nisu nastavili prezime – kaže Marija Mrgudić.

- Na Pelješcu su danas tri familije Mrgudića, a mi smo ostali ‘na kući‘ iz koje su svi potekli. Za sve Mrgudiće održana je i sveta misa, koju je predvodio naš nekadašnji sumještanin, a danas župnik u Splitu fr. Mihael Mario Tolj. Tu se rodio i s nama bio povezan jer nam je bio prvi susjed, kuća do kuće, pa je došao iz Splita održati misu za sve Mrgudiće. Bilo je baš lijepo u maloj crkvi Svetoga Jakova, koja isto pripada obitelji jer ju je gradio naš predak koji je bio svećenik. Nakon mise je Ante rekao nešto o familiji iz Hrvatske, Antonio iz Amerike je govorio o dijelu obitelji koji je živio i živi tamo, a Klaudio iz Čilea je govorio o tom dijelu obitelji Mrgudić. Svatko je rekao par riječi o familiji s tri strane, a Klaudio je donio uspomenu na djeda, koji je 1978., na stogodišnjicu doseljeništva, dobio medalju kao potomak prvih doseljenika u Čile. Medalju je dao Anti da stoji u kući iz koje je potekao.

Među okupljenim Mrgudićima najmlađi je bio Marijin unuk Ivo Mrgudić koji je još beba, a najstarija je bila Anuška koja je Mrgudić po ženskoj liniji, a stigla je iz Zagreba.

- Osim nas Mrgudića, ugostili smo selo i najuže prijatelje. Bilo nas je puno i bilo je divno.

PRIČA O HRABROJ LUCIJI

Prisjeća se Marija i jedne članice obitelji koja je prije dva stoljeća, kad je to bila potpuna ludost, iskazala nevjerojatnu hrabrost i svojim činom skrenula jedan krak obitelji Mrgudić prema Americi. Dok nam Marija priča o njoj, svojoj pretkinji, shvaćamo koliko je bila nalik filmskom liku Rose DeWitt Bukater iz kultnog ‘Titanica‘, samo što je njezina priča – na sreću potomaka – doživjela sretan nastavak sidrenjem broda uz američku obalu, na kojem se našao i njezin odabranik. Kako se zvao brod ne znamo, ali ona se zvala Lucija Mrgudić i nekoliko desetljeća prije izgradnje Titanica rođena je u Mokalu. Kad je stasala u djevojku, htjeli su je, po ondašnjim običajima, dogovorno udati, ali njoj se izabranik njene obitelji nije sviđao pa je, suprotno društvenim očekivanjima, stavila put pod noge i pješice pobjegla u Dubrovnik.

Lucija Mrgudić Kapetanich sa suprugom Lukom i njihovo troje djece - Mary, Matthew i John

Privatni Arhiv

- Htjeli su je udati za nekog, tako je bilo u ta doba, ali ona se nije dala, nego je lijepo pošla ća. Na noge je hodila do Dubrovnika – kazuje Marija Mrgudić.

Ondje je imala rodicu koja joj je pomogla. Kupila je kartu za brod za Ameriku, na koji se ukrcala sa svojim ‘Jackom Dawsonom‘ koji nije nestao u Atlantiku kao filmski lik, nego se s njom iskrcao na američkoj obali i osnovao obitelj koja nosi njegovo prezime Kapetanić. Lucija i Luka u braku su dobili troje djece - Mary, Matthewa i Johna.

Lucijini potomci došli su na proslavu 2026. godine u Mokalo i sa sobom donijeli jedinu stvar koju je mlada Lucija uzela iz kuće kao uspomenu na svoje korijene, onda kad je tisuću osamsto i neke bježala od neumoljivog običaja ugovorenog braka. Njezina unuka donijela je iz Oregona u Americi Lucijinu pregaču na koju je tada mlada djevojka izvezla svoje inicijale, i tako se njezinih ruku djelo vratilo iz dalekog svijeta u kuću iz koje je potekla i u koju se za života nikad nije vratila.

- Kad je odselila u Ameriku, svima je pomagala, slala je sve što je trebalo, bez obzira što je napravila za ono doba nešto nevjerojatno. Između dva rata redovno je slala pakete u Mokalo. Svi je pamte kao posebnu ženu koja je svima pomagala. Zvali su je tete Lukre. Njezina unuka Andrea nam je u kuću donijela njezinu pregaču, traversu, s izvezenim L.M., Lucija Mrgudić, koju je odnijela iz kuće kad je otišla. Imala je dva sina i kćer i njihovi potomci još žive tamo – govori Marija o ovoj iznimnoj ženi, ne i jedinoj takvoj u obitelji Mrgudić.

- Bitno je za buduće generacije da znaju za svoje korijene i za svoje rođake po svijetu – ističe, te dodaje da se obitelj planira u skoro doba ponovo se susresti, ovaj put na Festi Svetoga Vlaha u Los Angelesu, gdje živi dio obitelji Mrgudić koja je osnovala fondaciju ‘Ante i Evelyn Mrgudić‘, stipendijski fond koji podupire mlade u obrtničkim zanimanjima na području naše županije.

Proslava 400 godina obitelji Mrgudić iz Mokala na Pelješcu

Privatni Arhiv