Je li ikoga sram? Bitno da nogometaši imaju di igrat, a za naše stare ćemo lako! Ima mista u privatnom domu, za 3500 €!

Evo, čitam jutros, ko i svako jutro, Slobodnu Dalmaciju i druge novine u svom omiljenom kvartovskom kafiću, i sve su pune – stadiona. U Zagrebu se grade dva, pa onda dva oće i Splićani – tako će na svoje doć i oni koji Poljud ne daju rušit i oni koji bi tili da Hajduk dobije novi! Kad su vidili da se dili, u red su stali i moji Šibenčani – dajte i nama jednoga! Maloga, ne mora bit veliki ka vaš, od 100 milijuna eura. Nama je dosta i upola jeftini, od pet iljada sidećih mista i 50 milijuna eura. Red je da i mi dobijemo nešto, kad ste nas već zadnji put zaobišli kad su se dilile rukometne "arene" – pa su zapadni susidi dobili "Višnjik", a istočni – Spaladium Arenu. Jest da su se usrićili s njom, ali kad se već dili triba stat u red – ne bi ni ovaj sadašnji Šubićevac imali da nije bilo Mediteranskih igara u Splitu 1979. godine, kad su uostalom i Splićani dobili Poljud. Da nije bilo MIS-a, ništa – igralo bi se pod murvom, na livadi.

  Evo koliko košta dom, prvi ‘skrin‘ se odnosi na mjesečni boravak, a drugi na teško bolesne pacijente. Njima mjesečni račun, ako požive toliko, iznosi i 9000 eura! Za stadione ima, a za domove za umirovljenike i hospicije - ne!  

Jednokrevetna soba za starije osobe u domu pokraj Splita

Dnevni iznos za teško bolesne ili umiruće pacijente. Mjesec košta i do 9000 eura! I nisu naš problem snalažljivi i ponekad gramzivi privatnici, nego je problem država i lokalna zajednica koja nije omogućila brigu za svoje najranjivije skupine

I očekiva bi sad čovik, da će se na ovakvo arčenje i bančenje, na trošenje stotina milijuna i milijardi eura u "mramor, kamen i željezo" javit, ako ne vlast, a ono barem oporba, pa reć – čekajte malo ljudi, pa okle novci za to? Daće država! I ono šta fali, dodat će Grad. A teke i Županija! I eto ti novaca koliko oćeš! Ma dat će država vraga, isto ko i gradovi i općine.

Neće oni dat ništa nego će potrošit samo ono šta su od nas uzeli. Ali, ma kakvi, nitko u nas nit da obijeli zuba protiv ovoga! Dapače, kad Plenković kaže da će napravit jedan stadion onda naša vridna oporba viče: "Ma šta jedan? Triba napravit dva! Da ne kradete bilo bi i za tri, četiri! Jedan za reprezentaciju, po jedan za Hajduka i Dinama, jedan za arhitekte a po jedan bi se obnovio – ili gradio novi – za arhitekte i konzervatore, da i oni sebi mogu dignuti spomenik za života".

/Shutterstock

Jer, lako je bit protiv premijera i predsjednika, protiv Šute i Mate Frankovića, ali ajde ti, pajdo moj, budi protiv Armade i Funcuta, protiv Torcide i Hajduka, protiv BBB-a i Dinama! Tu se svi drže one: "Ko ne voli Hajduka iz Splita dabogda mu ćaća pomanita!". I vele: "Stadion, da, da, to, to, to triba. Tribali ste i prije, i to ne jedan, nego dva!". A vlasti onda ne triba dva puta reći, ko da iz svog džepa plaća. Daj narodu ono što hoće! Kruha i igara! A i narod nije nikad bio grlatiji nego danas – onaj njegov znameniti palac gore iz Koloseuma danas je vidljiviji nego ikad prije. To vam je isti ovaj plavi emotikon "like" s društvenih mreža! Ni moćni se, zimzeleni Cezar nije usuđivao oglušiti i ne poslušati ga, a kamoli će ova naša, listopadna boranija, koja živi od izbora do izbora!

/Shutterstock

I za to se novaca u nas uvik nađe. A za neke druge stvari, nikako! Bit će zato što nam nije važno. Eto, taman kad sam se dizao od stola, naletim na poznanika, bolnica je blizu kafića – sav jadan, nikakav, sav se teret ovog svita srušio preko noći na njegova leđa. Mater mu je teško bolesna, operirala karcinom! Ispalo je da ni to nije najgore, najgore je došlo poslije. Jer, ona jadna više nije za bolnicu, ali nije ni za kuću. Treba joj tuđa pomoć i njega, da žena proživi koliko-toliko dostojanstveno ovo malo vremena što joj je još ostalo. I ona i obitelj! Ali mi za takve slučajeve – ili bolje reći sudbine – kakvih je oko nas na desetke, stotine i tisuće svaki dan – jer starimo i starih, nemoćnih i bolesnih oko nas je sve više – nemamo baš nekih institucionalnih rješenja, ni praznih mjesta u državnim domovima za stare i nemoćne. Bože sačuvaj da bi Hajduku ili Dinamu rekli: "Ako klubu treba stadion, neka ga gradi sam", ali zato ćemo ovim nevoljnicima, koji primaju penziju od 450 eura i njihovoj djeci, kćerima, sinovima, bez problema reći: "Žao nam je, morat ćete se snaći sami!". Ako vam treba hospicij plati ga sam! Eno, imate na internetu oglašen jedan privatni, nedaleko od Splita, u kojem je smještaj 3500 eura mjesečno! Plus PDV. To je cijena za jednokrevetnu sobu u Senior odjelu. A na Odjelu za intenzivnu njegu i palijativnu skrb, gdje leže naši seniori koji zahtijevaju neprekidni medicinski nadzor, skupe lijekove za ublažavanje boli i stalnu njegu liječnika i sestara, cijena je 300 eura dnevno! Ili oko devet tisuća eura mjesečno, plus PDV, ako im se Bog prije toga ne smiluje, i njima, i njihovim obiteljima. Jer, Hrvatska neće sigurno! Ima ona prečih poslova i troškova, u koje se, ovako ili onako, svi ugrade.