Gdje god pođe, ‘ukrade‘ sadnicu: Juka s Madagaskara i kruhovac iz Kambodže druže se s agavom s Kanara
Ako je Arboretum u Trstenom botanička palača, onda je đardin gospođe Silverije Scholber njegova mala zelena saloča. Smješten uz obiteljsku kuću na samom ulazu u mjesto, vrt koji ova vrijedna povratnica iz Njemačke kroz godinu mazi i pazi skriva cijelo obilje egzotičnih biljaka koje rastu na kontinentima daleko izvan Europe. Kao velika ljubiteljica putovanja, Silverija sa svakog vijađa donese poneki ‘suvenir‘ koji zasadi u nadi da će se primiti u novom okolišu. Neke biljke prilagodbu podnesu, neke se osuše i uginu, no one koje prežive za vlasnicu postaju posebni trofeji.
Bez pograničnih nedaća
Nijedno Silverijino daleko putovanje, a nanizalo ih se dosta otkako je prije dvadesetak godina otišla u mirovinu, ne završi bez barem jednog biljnog ‘podsjetnika‘. Uglavnom ih, kaže, sama krade iz prirode i prenosi preko granice, zasad na sreću bez ikakvih sankcija:
- Kad smo suprug Herbert i ja bili na Kanarima, po stijenama sam skupljala svakakve biljke, a on me pitao gdje ću s njima. Na kraju sam ga nagovorila da kupi kufer i poslagala ih unutra. Prešli smo kontrolu bez problema u Španjolskoj i u Njemačkoj, malo je zapelo tek u Hrvatskoj, kod nas se ne smiju unositi biljke sa zemljom...carinik je otvorio torbu, vidio unutra moje kaktuse, pogledao malo u čudu, ali nas je propustio. Bit će mislio da sam luda, tko nosi takvo što u prtljazi? - prisjeća se ‘vrtlarica‘ iz Trstenog jedne od epizoda u stvaranju zbirke kakva se rijetko viđa, a košta puno truda i novaca. Ako je želite spasiti od pregrijavanja, treba ustati u 5 ujutro i polijevati do 8 sati, kad udari sunce.
- Ovog ljeta svaki dan trošim 4 do 5 kubika vode, većina ode na biljke. Toliko je vruće da zemlja upije samo par centimetara. Dobro je da imam puno egzota koje nisu toliko ovisne o polijevanju – kaže nam Silverija koja je ljubav prema cvijeću i zelenilu naslijedila od mame Lene Peričević, rođene u Trstenom:
- Otkad znam za sebe, u mame je vazda nešto cvjetalo i listalo. Umrla je u 93. godini, mnogi mi i danas kažu ‘i vi ćete tako dugo poživjeti, đardin vas drži‘. Pustim ih da govore, ne osvrćem se, ovo je moj hobi i bavit ću se njime dok god budem mogla – govori nam domaćica dok razgledamo njezinu bogatu kolekciju ‘došljaka‘. Iz žala izviruju zrakaste grane juke s Madagaskara, u grasti raste minijaturna strelicija iz Kambodže, a malo dalje i zemljak kruhovac čije se krupni žuti loptasti plodovi na jugoistoku Azije jedu s rižom kao bogat izvor ugljikohidrata. U keramičkoj zdjeli buja i patuljasta rođakinja naših agava, donesena s Kanarskih otoka. Silverija žali što joj je propala palma s Kapverdskog otočja, no se zato žuta rajska ptica iz sjemena pokupljenog u Kostariki ‘razbuktala‘ i ne misli prestati rasti. Uostalom, kao ni gigantski kaktus uz lođu koji samo stremi uvis.
Ovog je diva gazdarica prije tridesetak godina nabavila u Njemačkoj, a porastao je toliko da vlasnica traži nekoga tko bi ga posjekao u vrhu da ne udara u krov. Silverija inače sve radi sama, ne traži pomoć ni od stručnjaka za hortikulturu, ni od vrtlara:
- Dovodila sam ja vrtlare, radili su nešto, ali više mi nitko ne dolazi. Možda i zato što sam pedantna, stalno dajem upute, opominjem kako treba što napraviti, kako ošišati grm u krugove, kako oviti ruže. I čim vidim da je neki žbun prerastao, orežem ga. Samo, ako me pitate kako se koji cvijet zove, radije nemojte jer ne znam. Ime mi nije važno, važno je da uspije. Imala sam i onu aplikaciju za prepoznavanje bilja ali sam je maknula s mobitela, ne treba mi – priča nam Silverija dok iza kuće obilazimo stabalca kamelije, trobojni indijski jorgovan, ruže koje cvatu i zimi....No, njezini se interesi ne iscrpljuju samo u cvijeću:
- Volim kamenje neobičnog oblika koje onda slažem po stazici u vrtu, arlama, zidovima. Prijatelji mi se još čude kad u vožnji zakočim nasred puta kad ugledam neki kamen koji bi mi odgovarao za vrt. Gdje god da ga vidim, ja zaustavim i pokupim ga. Jednom sam tako na Pelješcu pokupila kamen pred nosom ljudima koji su sjedili na taraci. Komentirali su nešto u stilu ‘sramota‘, ali ja sam samo produžila dalje – priznaje ova svestrana umirovljenica koja je nešto od prikupljenog materijala iskoristila i za uređenje malog vrtnog svetišta. Pokraj mirisnog grma belaluiđa, u niši je Gospin kip iz Međugorja, a do nje Sveta Terezija iz Lourdesa. Oko ovih figura Silverija je poslagala šupljikavo kamenje koje daje dojam špiljice. ‘Patentirala‘ je ona i neke posebne vrtne ukrase:
- Kupe sam poslagala na zid i arle. Ovdašnji svećenik se čudio, rekao je da kupe idu samo na krov, ali sam primijetila da me kasnije u mjestu troje, četvero ljudi kopiralo – ističe ova umirovljena prodavačica koja se nakon radnog vijeka u Frankfurtu vratila korijenima u Trsteno. Suprug Herbert u ozbiljnim je godinama, pa zbog žege radije ljeti ostaje u Njemačkoj. Silverija će se njemu i ostatku familije priključili zimi, a u planu je već i novo putovanje. Ovaj put bi se zaputili u dosad neistražene predjele Latinske Amerike, Peru, Boliviju...ne treba ni sumnjati da će vrtlarica iz Trstenog i tamo naći neku biljku koja će se ukorijeniti u Trstenom.
- Kod mene sezona cvijeća i bilja traje od 1. siječnja do 31. prosinca svake godine – kaže nam na rastanku. Ipak, najbolje vrijeme za razgledanje Silverijinog đardina svakako je svibanj, doba pune cvatnje raznobojnih amarilisa, barem ovih vrsta koje ne cvjetaju u kasno ljeto jer i takvih ima u Trstenom. U proljeće cvjetaju i perunike, za koje vlasnica donedavno nije ni znala da su hrvatski nacionalni cvijet. U svom đardinu ima ih nevjerojatnih 35 vrsta, bogatstvo boja je bezgranično, baš kao i ljubav prema svim tim ‘bezimenim‘ vrstama s kojima prijateljuje Silverija. Ili bolje rečeno, Gardenija.
Osim vrtlarenja i gradnje stazica, arli i ogradnih zidića, Silverija Scholber bavi se i iznajmljivanjem. Rado se, kaže, druži s turistima a i oni s njom. Poljaci su joj nedavno kod Gospina kipa otpjevali duhovne napjeve, od jednog gosta tek je pred njegov odlazak doznala kako pjeva ‘Slatku malu Marijanu‘ na hrvatskom. Svi Silverijini turisti dijele oduševljenje njezinim minijaturnim botaničkim vrtom ukrašenim figurama sova, malih ptičica, azijskim lampionima. Mnogi jedva čekaju da baš odatle naprave panoramsku fotografiju Trstenog u sumrak i zapišu se za dolazak i dogodine. Kad god došli, dočekat će ih barem neki rascvjetali grm, svježi domaći limun ili ograda od svježe podrezanog šimšira, Silverijine omiljene zelene ograde.
