"Riba mala sitna sirotica iz bistrih voda krasotica. S prolića kad se uskomešaju vrila sirotinja bi plotice ila. Najlipše su one iz Modroga oka od butarge natečena boka"- Tako su u Neretvani opjevali ribu ploticu, uz čuvenu jegulju najpoznatiju neretvansku ribu, u čiju čast se organizira tradicionalnu natjecanje u kuhanju brudeta od plotice-ploticijada. Ova ploticijada bila je u Zažablju, točnije u Badžuli na jezeru Kuti i okupila je brojne poklonike ove delicije. Razumljivo, dominirao je ljuti zažapski brudet.
Čak dvanaest ekipa kuhalo je brudet očekujući najbolje ocjene stručnog žirija kojemu nije bilo nimalo lako prosuditi koji je to baš brduet najbolji. Koja ga je ekipa najbolje ugodila, da bude i sladak i slan i ljut.
Ovo je vrijeme od plotice, kad prorade vrela ona dolazi u neretvanske teće i tanjure. Mala je i sitna ali slatka za prste polizati-reći će Dubravko Simić Cuba iz opuzenske družbe Pivčeva kala koji je još jednom naglasio da se plotica nigdje nego u dolini Neretve ne kuha na ovakav način.
Ove naše plotice su male i love se u mreže. Uglavnom u veljači kad su pune butarge, na Modrom oku se lovi u ožujku jer je tamo hladnija voda.
- Plotica je bila hrana neretvanskih težaka koji su mukotrpno radili i morali su nešto na brzinu spremiti za jelo, a plotica je bila tu na dohvat ruke i brzo se mogla skuhati za kojih petnaestak minuta. Jela se sa kruhom-pojasnio nam je Cuba.
Što je nužno za dobar brudet pitanje je koje se svake godine iznova postavlja na ovakvim gastro-manifestacijama. Svi koji su kuhali ljubomorno čuvaju svoje recepte. Ovdje u Badžuli se tradicionalno je kuhao zažapski brudet a njegov recept je dobro poznat. Koliko ribljih glava toliko ljutih paprika. I ne može se pogriješiti. Mada ni to nije pisano pravilo, oni koji ne vole ljuto mogu staviti po vlastitoj želji.
A plotice tek koji centimetar veće od srdela pune su butarge što im daje posebnu slast.
Jedemo brudet i zalijevamo ga crnim vinom. To nas zagrijava- rekoše nam brojni ljubitelji plotica. A nije samo bilo brudeta, moglo se zameziti i pršuta, pancete, uštipaka, fritula. Neki su čak izvan konkurencije kuhali tripice, pekli pečenicu i naravno sve se pojelo. Teće nije trebalo prati jer su sve pomazali.
Uglavnom se recepti razlikuju od sela do sela pa i od obitelji do obitelji. Osim toga, za dobar brudet bez obzira radi li se od plotice ili jegulja ili žaba potrebna je dobra kapula, konšerva, maslinovo ulje i naravno neizostavna ljuta paprika, koja se u ovo jelo stavlja jedino u Neretvi. Ekipa iz Vida stavljala je i žabe.
Bilo kako bilo nakon kušanja neretvanskog brudeta neizostavno je domaće crno vino, koje se također moglo degustirati.
Kvaliteta brudeta i općenito ribljih jela mjeri se količinom popijenog vina. Ako je po tom suditi, ovogodišnja ploticijada je uspjela a svi sudionici su Zažablje napustili zadovoljni uz obećanje da će ponovno doći dogodine.
– Plotica je simbol Neretve jednako kao i jegulja. Od njih se priprema tradicionalni neretvanski brudet- rekli su nam.
Ipak ovo je nešto drugačije naš Zažapski brudet, koji je othranio generacije i generacije-dodaje Ivan Barišić koji je skupa sa Brankom Pratežinom skuhao nekoliko teća. Jednu za ocjenjivački žiri a druge za degustaciju okupljenima.
- Naš zažapski brudet je malo specifičniji od ostalih neretvanskih brudeta jer je malo ekstremniji i papreniji. Kao što primorci i otočani imaju svoju srdelu mi imamo ploticu, hraniteljicu. Jegulja nije uvijek svakome bila dostupna ali plotica jest. I bogatima i siromašnima koji isu ništa imali. Baci se mreža a onaj ko nije imao mrežu imao je trstiku, udicu naperila bi se mama i tako bi se lovilo. Uvijek se znao da se plotica lovila četvrtkom za posni ručak u petak, rekao nam je Barišić.
Ideja ovakvih gastro manifestacija je sačuvati od zaborava ribu ploticu, kojom su se ne tako davno hranile generacije Neretvana i koja je najbolja upravo u veljači.
