 |
Protekli vikend Imotski je, kako s podosta doze humora govore ovdašnje domaćice, zahvatila žuto-bijela groznica.
Naime, početak svibnja obično je u Imotskom i Imotskoj krajini prepun raznih slavlja,počevši od Svete potvrde, Prve pričesti, do mnogobrojnih ženidbenih veselica. Svaki od ovih događaja gotovo je nezamisliv bez slanih i slatkih zalogaja. I dok se za slane nije trebalo puno misliti, jer su na repertoaru bili mnogobrojni mladi janjci i kozlići,dotle se šlepalo s desertima i slatkim zalogajima. Razlog - imotskim domaćicama ponestajalo je svježih jaja.
Pa iako su se imotski trgovci na vrijeme opskrbili tim neizbježnim prehrambenim sastojkom, ipak zahvaljujući prodavaonicama u susjednoj Hercegovini,donekle su izbjegnute domaćinske nelagodnosti.
Slična nestašica dogodila se i prije Božićnih blagdana, a imotski trgovci ovakve nestašice predviđaju i ubuduće s obzirom i na činjenicu da je sve manje i manje domaće peradi, pogotovo kokošiju u okružjima imotskih kuća u ruralnim predjelima Imotske krajine. Nekoliko mini farma teško zadovoljava sve potrebe za svježim jajima.
A da je netko prije petnaestak i više godina spomenuo da u Imotskom nema svježih jaja, smatrali bi ga čudakom.
Još uvijek je radila Agrokoka jedna od najprofitabilnijih imotskih firmi,koja je jajima opskrbljivala pola Dalmacije. Nažalost,danas se u halama odakle su dnevno kokoši darivale na tisuće jaja, godišnje na milijune legu štakori i zmije.
Tipičan je to primjer jedne od imotskih privatizacija. Pa iako se mnogo i ne može zamjeriti stečajnom postupku koji je godinama trajao, svakako se novom vlasniku ima štošta zamjeriti. Velike hale ostavljene su na milost i nemilost,r adnici otpušteni kućama.
Kako doznajemo vlasnik, Ante Perišić iz Čišle u Omiškom zaleđu ne namjerava tako brzo započeti bilo kakvu proizvodnju.A kada bi je i htio započeti,trebao bi itekako ruku zavući u džep. Ili je vlasnik mislio da će mu atraktivno zemljište na kojem je šest velikih hala, koristiti za nešto drugo.